| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije
Page
« 1 (2) 3 »

Datum objave: 14.11.2011 10:11:00

Otkrićem brojnih gena svake godine znanstvenici su morali odlučiti kako genima dati imena pa su se odlučili za dva načina. Jedan je bio prema bjelančevini koju gen kodira, a drugi način je bio prema bolesti koja nastaje ako se u genu dogodi mutacija.

>>>Cut i Paste na genomski način

>>>Otkrivena nova lokacija za regulaciju RNK

Otkrićem gena koji su zaslužni za nasljedne bolesti otvorila se problematika etičkih, pravnih i socijalnih pitanja koja se prirodno postavljaju uz jedno tako veliko otkriće i brojnim mogućnostima koje nam ono pruža. Naime, činjenica da bi roditelji mogli odlučivati hoće li njihovo još nerođeno dijete imati ili ne bolest koja je nasljedna uzdrmala je brojne duhove. Još davne 1992. godine jedan je par odlučio da ne žele da im drugo dijete boluje od cistične fibroze jer su otkrili, nakon što im se prvo dijete rodilo bolesno, da su oboje nositelji jedne mutacije u genu koja uzrokuje navedenu bolest.DNK ilustracija (foto: all-about-forensic-science.com) In vitro oplodnjom (izvan ljudskog tijela) i preimplantacijskom dijagnostikom izabrali su embrio koji ne nosi mutaciju i dobili zdravo dijete za koje znaju da neće bolovati od cistične fibroze. Ovo je samo jedan od brojnih primjera kako se nakon otkrića pojedinih gena koji uzrokuju nasljedne bolesti postavlja pitanje je li to etično ili nije. 

>>>Znanstvenici dekodirali genom Ötzija, "Ledenog čovjeka"

>>>Znanstvenici razotkrili genetički kod drevnog ledenog čovjeka

Nakon što je ljudski genom 2003. gotovo u potpunosti sekvenciran, podaci o broju bjelančevina i broju gena se nisu nikako poklapali. Naime, oko 30.000 gena kodira za oko 600.000 bjelančevina. Ti podaci su potvrdili teoriju da jedan gen ne kodira za samo jednu bjelančevinu, nego njih nekoliko. Geni se sastoje od introna (nekodirajućih) i egzona (kodirajućih dijelova). Kad se mRNK stvara po DNK kalupu prepisuju se i egzoni i introni, a zatim introne izrezuju bjelančevine koje su odgovorne za nastajanje takozvane ''zrele'' mRNK iz koje zatim procesom translacije (prevođenja) stvaraju bjelančevine. U procesu izrezivanja introna egzoni se mogu različitim redoslijedom povezati te upravo zbog toga nastaju različite mRNK, a time i različite bjelančevine. 

Osim svega navedenog, istraživanja koja su uslijedila, nakon što je sekvenciran veći dio ljudskog genoma, otkrila su male nekodirajuće RNK molekule (poznate i pod nazivom RNKi). One su odgovorne za regulaciju sinteze bjelančevina jer se vežu za mRNK koje su ili višak ili imaju grešku koja je nastala pri prepisivanju ili iz bilo kojeg drugog razloga nisu dobar ''materijal'' za nastanak odgovarajuće bjelančevine. RNKi su se tako pokazale kao nada za izliječenje mnogih bolesti. No tu nije bio kraj. Sekvenciranje velikog broja ljudskih genoma ili barem nekih njegovih dijelova omogućilo je otkrivanje polimorfizma jednog nukleotida (SNP). Budućnost istraživanja u genomici (foto: Matea Konjević)SNP je varijacija DNK sekvence koja se pojavljuje kada se samo jedan nukleotid - A,T,C ili G u genomu (ili istoj promatranoj sekvenci) razlikuje između individualaca. SNP-ovi su omogućili genomski široke studije povezanosti u kojima se proučavao velik broj SNP-ova za multigenske bolesti i svojstva na uzorku od 1000 do 10.000 ljudi. Tako je u drugoj polovici 2011. godine objavljen podatak da je do sada napravljeno 1449 takvih studija za čak 237 svojstava odnosno bolesti. Ove studije su bitne za tumačenje patogeneze bolesti, prosudbe rizika za nastanak bolesti te moguće prevencije i naposljetku individualizirane terapije. Iako se za brojne bolesti poput šećerne bolesti tipa I  i II i Kronove bolesti zna smještaj SNP-ova u genomu i njihov točan broj, činjenica da se najveći broj njih nalazi upravo u intronima i međugenskim prostorima onemogućuje nam bolje razumijevanje tijeka bolesti. 

Očekivanja od Projekta ljudski genom kad je on završio bila su brojna. Neka od njih su bila sekvencirati genome različitih organizama te utvrditi njihove taksonomske i evolucijske odnose kao i iz ljudskih uzoraka starih nekoliko tisućljeća odrediti tijek evolucije čovjeka. Tako je sekvenciranjem genoma vrsta Homo sapiens i Homo sapiens neanderthalensis  otkriveno da su se one neko vrijeme kroz dulji vremenski period međusobno križale te živjele zajedno na istom području. Dokaz ovoga je činjenica da se u Europi nalazi najveći dio današnje populacije koji u svom genomu ima sekvence koje imaju i neandertalci. Takve podatke nikad ne bismo saznali da nije bilo Projekta koji je i sam potaknuo bujicu novih otkrića.

>>>Neandertalci ipak imali seksualne odnose sa suvremenim čovjekom?

Nastavak članka na sljedećoj stranici.

Page
« 1 (2) 3 »
Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupiru

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?