S kojim se izazovima mladi iz jugoistočne Europe danas susreću?

Nezaposlenost

Ovaj problem utječe na čitavo društvo, ali su mladi strahovito zahvaćeni njime. Kao rezultat kronične nezaposlenosti, mladi prolaze kroz odgođen period tranzicije prema odrasloj dobi i uspostavi vlastite neovisnosti. 

Produljen ostanak u edukacijskom sustavu

Sve više mladih ostaje u edukacijskom sustavu dulje vremena s nadom da će na taj način povećati izglede za zaposlenje. Dulji ostanak u školi predstavlja dodatan teren na ionako osjetljive edukacijske sustave kojima manjka državnih sredstava.

Dulji ostanak s roditeljima

Kao rezultat  nezaposlenosti, povećanih troškova života i manjka ili potpunog izostanka vlastitih financijskih sredstava broj mladih koji žive s roditeljima ili u širem obiteljskom krugu vrlo je visok u našoj regiji. Nisu rijetki niti slučajevi da mladi bračni parovi, zbog nedostatka financijskih sredstava, odlučuju živjeti s roditeljima jednog od supružnika.

Odljev mozgova

Potaknuti trajnom nezapošljivošću, političkim nesigurnostima i negativnim ekonomskim uvjetima većina mladih ljudi u proučavanim zemljama, pogotovo ljudi s višom razinom obrazovanja i vještina, razmišljaju o selibi u drugu zemlju. Na primjer, 67 posto mladih u BiH navode da su voljni otići iz svoje zemlje zbog još barem jednog razloga, osim edukacije (npr. studiranje u inozemstvu). Još se drastičnijim čini da čak 9 posto mladih navodi kako su već napravili konkretne korake da se presele iz BiH u drugu zemlju. U Makedoniji više od 50 posto mladih navodi da svoju budućnost vidi u inozemstvu. Ovaj trend gubitka educiranih mladih ljudi dovodi do katastrofalnih rezultata za matične zemlje - gube se godine investiranja u socijalni kapital dotične zemlje, a dolazi i do poremetnje demografskih trendova. Starenje stanovništva, nastalo kao rezultat odljeva mladih mozgova, dodatno opterećuje socijalni, zdravstveni i mirovinski sustav.

Na simpoziju su tijekom panel diskusije o izazovima u vezi rada na boljem priznavanju neformalnog obrazovanja i rada s mladima govorili Gisele Evrard (facilitatorica simpozija, lijevo), Nik Padisson (neovisni trener i radnik s mladima), Fabienne Metayer (Europska komisija), Özgehan Şenyuva (Pool of European Youth Researchers), Ana Dervishi (Beyond Barriers, Albanija), Danijela Jović (USAID/Chemonics, Srbija) i Simona Muršec (Savjetodavno vijeće mladih Vijeća Europe, desno).

Kako bi se ovi negativni trendovi zaustavili, Joachim Schild iz organizacije EU-CoE youth partnership, nastale kao rezultat suradnje Europske komisije i Vijeća Europe na području strategija i politika rada prema mladima, zajedno s kolegicom Ritom Bergstein iz SALTO Resursnog centra za osposobljavanje i suradnju, govorio je o silnom doprinosu i važnosti rada s mladima i za mlade na različitim područjima te je predstavio glavne dimenzije priznavanja takvoga rada. Naglasio je da one spadaju u četiri kategorije, ovisno o tome tko priznaje učenje i u koju svrhu. Političko priznanje predstavlja legitimitet koji politika daje organizacijama koje se bave radom s mladima (npr. osnivanje savjeta ili drugih tijela mladih). Sa socijalnim priznanjem neformalnog obrazovanja susrest ćete se u svojim lokalnim zajednicama i vidjeti koliko vaši bližnji podupiru to što radite - bilo da radite na neformalnom obrazovanju ili ste polaznik neke neformalne edukacije (je li vam, primjerice, poznata situacija u kojoj uviđate da se oko vas volonterstvo shvaća kao gubitak vremena?). Individualno priznanje predstavlja ono što vama neformalno obrazovanje znači u pogledu novih kompetencija, vještina i iskustava koje ste stekli.  Konačno, formalno priznanje predstavlja validaciju ishoda učenja i certifikaciju procesa učenja izdavanjem potvrda ili diploma koje će formalno (npr. prilikom zapošljavanja) priznavati obrazovna postignuća pojedinca.