Zapitajmo se sada, gdje smo mi u svemu tome? Kao što i sama definicija rada s mladima nije opipljiva, tako i mjerljivost učinka ovakvog rada nije laka. Ne znamo koliko se ljudi u Hrvatskoj bavi mladima niti koliki je točan broj korisnika neformalne edukacije. No za potrebe ovog osvrta to niti nije najvažnija stvar. Pitanje priznavanja, svih dimenzija priznavanja, veoma je važno. Većina ljudi će se složiti da je neformalno obrazovanje važno, ali po pitanju njegova priznavanja neće ići dalje od toga. Na nama je stoga da vam za kraj ponudimo kratak pregled stanja u Hrvatskoj po pitanju priznavanja ove vrste edukacije.
Stanje u RH
Da si ne lažemo, formalno, Hrvatska ne priznaje neformalno obrazovanje. U našoj državi nema formalne edukacije za ljude koji rade s mladima (pa niti profesionalnih radnika s mladima), već taj posao najvećim dijelom preuzimaju organizacije civilnog društva. Iako se projekti neformalnog obrazovanja financiraju manje-više sustavno, najvećim dijelom iz državnog (MSPM, MZOS, AMPEU itd.) i proračuna Europske unije, pojam političkog i/ili formalnog prihvaćanja neformalnog obrazovanja, kako rekosmo, kod nas je još uvijek u dojenačkom stadiju.
Ipak, naznake poboljšanja postoje - u pripremi je, naime, novi Nacionalni program za mlade, koji će, kako se očekuje, djelomično pokriti i sektor neformalnog obrazovanja za mlade (nadamo se i njegovog priznavanja), a stupit će na snagu 2014., nakon isteka starog programa.
Osim toga, čini se da se i socijalni kontekst priznavanja neformalnog obrazovanja pomalo poboljšava, pri čemu je, primjerice, vidljiva zainteresiranost poslodavaca za dodatne edukacije i aktivnosti potencijalnih zaposlenika te postepeno povećanje svijesti o važnosti znanja kojim raspolaže budući zaposlenik, bez obzira na formalnost načina njegova stjecanja. Osim toga, kako se moglo čuti na Simpoziju, zamjetno je da je buduće pristupanje Europskoj uniji važna sila koja zemlje jugoistočne Europe vuče ka socijalnim i ekonomskim reformama koje bi, ako se pravilno implementiraju, mogle dovesti do povećanja priznanja rada s mladima kao profesije te neformalne edukacije kao jednog od najvrjednijih načina cjeloživotnog učenja u budućnosti.
________________
Udrugu Bioteka na simpoziju je predstavljala predsjednica Jelena Likić, kao dio hrvatskog Nacionalnog tima, koji su činili i Ivana Furlić (Ministarstvo socijalne politike i mladih), Marko Kovačić (Hrvatsko debatno društvo), Petar Puntijar (Savjet mladih Grada Zagreba), Vinko Zidarić (udruga Interkultura) te Goran Jelenić (PRONI Centar za socijalno podučavanje).
Ostale fotografije sa Simpozija možete pogledati na Facebook profilu udruge Bioteka.
________________
*Ovisno o državi, neformalno obrazovanje pokriva edukativne programe koji, primjerice, poboljšavaju pismenost, nadograđuju osnovnu naobrazbu za djecu koja su napustila školu, poboljšavaju životne i radne vještine, kulturno, znanstveno, sportsko i drugo obrazovanje itd.
**Analiza stanja obuhvaća Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Srbiju i Makedoniju. Također, u analizu je ušao samo dio izvješća Crne Gore, dok Albanija i Hrvatska uopće nisu predale svoja izvješća na vrijeme (!). Prema tome, Albanija i Hrvatska nisu uključene u ovu analizu.
Izvori:
Pathways 2.0 towards recognition of nonformal learning/education and of youth work
| 
