| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije
Autor : Matea Jarak

Datum objave: 15.02.2017 13:02:00

Lavić (commons.wikimedia)Činjenica da se životinje mogu služiti oruđem, imaju samokontrolu i određena očekivanja za život objašnjena je pomoću novih modela za životinjsko ponašanje. Istražitelji su kombinirali znanja iz područja umjetne inteligencije, etologije i psihologije učenja kako bi riješili neke od problema vezanih za ponašanje i inteligenciju životinja.


Životinje su vrlo učinkovite - oštrigar brzo otvara dagnju, pavijan uzima svaku priliku za krađu hrane od turista, a štakor s lakoćom izbjegava prepreke u parku. Prethodno se smatralo da se takvo ponašanje nasljeđuje kao instinkti, iako je dobro poznato da životinje imaju veliku sposobnost učenja. Istraživači sa Sveučilišta Stockholm i koledža u Brooklynu napravili su model asocijativnog učenja koji objašnjava kako nastaju učinkovita ponašanja. To znači da životinja ne uči samo posljednji korak u lancu ponašanja koje se isplati tj. dragocjeno joj je. Životinja može naučiti da su svi koraci ka nagradi vrijedni.

„Naš model učenja može objasniti koliko su napredna ponašanja na nivou pojedinca, poput samokontrole, korištenja alata kod čimpanze, ali i ostalih fenomena kao što su životna očekivanja kod nekih životinja", navodi Magnus Enquist, profesor etologije na Sveučilištu u Stockholmu. „Slični modeli koriste se na polju istraživanja umjetne inteligencije, ali su ignorirani u polju proučavanja životinja".

>>> Životinjska inteligencija

Od 1970-ih je poznato da životinje procjenjuju benefit nekog ponašanja i da, do jedne granice, donose optimalne odluke, za što se pretpostavlja da je genetski predodređeno. Novi model istraživačkog tima se ne odnosi samo na učenje, već uzima u obzir i ideju da ono što životinje mogu naučiti može biti genetski regulirano.

„Mlada životinja je često nespretna, dok je odrasla životinja iznimno vješta. Mlada lisica uopće ne razmišlja o voluharici kao hrani, dok je odrasla lisica stručnjak za lov na voluharice", dodaje Johan Lind docent etologije na Sveučilištu u Stockholmu. „Naš model pokazuje kako genetska regulacija učenja može utjecati na razvitak ponašanja specifičnog za pojedinu vrstu i inteligenciju uzmemo li u obzir da evolucija, između ostalog, može utjecati na znatiželju i brzinu učenja". Istraživači bi novim modelom mogli objasniti kontraproduktivno ponašanje u umjetnom okruženju.

Kao primjer uzet ćemo lavove u prirodi i u zoološkom vrtu. Dok su mladi, lavići žive s majkama i prate ih u stopu. Kako bi preživjeli u budućnosti, majka ih kroz igru uči ponašanju u čoporu, pa tako lavići dobivaju komade mesa za koje se moraju samostalno izboriti. Na taj se način uče postavljanju sebe u hijerarhiji čopora. Također, lavice svoje mlade potiču na samostalni lov na mali plijen poput miševa ili ptica. Mladunci tada uče tehnike lova koje uključuju pritajivanje, brzi i efikasni napad te se rješavaju straha od plijena.

Nasuprot njima, lavići u zoološkom vrtu ne uče tehniku lova jer im ona nije potrebna kako bi došli do objeda. Oponašanjem odraslih članova čopora iz nastambe, jedino što uče je da hrana dolazi, i da ju treba samo pojesti. Kako bi i dalje zadržali bar dio instinkta za istraživanjem i traženjem hrane, zoološki vrtovi koriste brojne metode za sustav „enrichmenta" tj. obogaćivanja života životinja u zoološkim vrtovima. Tada, mladunci i ostali članovi čopora dobivaju hranu zakamufliranu u kutije, ledene kocke, bundeve ili obješene na konopu, kako bi se potaknulo njihovo instinktivno ponašanje.

 

U prirodi, jedinka koja je znatiželjna i riskira svojim ponašanjem do određene mjere, povećava svoje šanse za preživljenjem. Kako se okoliš mijenja, mijenja se i stanje lovine, pa se i ponašanje prema lovini mora promijeniti. Ukoliko na primjer, u prirodi nestane visoko raslinje koje omogućava prikradanje lavice lovini, ona će se morati prilagoditi na brzi lov bez zasjede. To je moguće jedino brzom prilagodbom tj. evolucijom njenog ponašanja.

„Mnogi modeli učenja mogu objasniti optimalna ponašanja, ali za objasniti kontraproduktivno ponašanje potrebno je razumijevanje mehanizama ponašanja. Korištenjem našeg modela možemo objasniti zašto životinje mogu zaglaviti u neoptimalnom ponašanju. Kao hrčak koji trči u svojem kotaču unatoč hrani pokraj njega. Naš je model obuhvatio temeljne aspekte učenja", zaključuje Stefano Ghirlanda, profesor psihologije na bruklinskom koledžu u New Yorku, jedan od autor rada objavljenog u časopisu Royal Society Open Science.

Izvor: Sciencedaily.com

______

Magnus Enquist, Johan Lind, Stefano Ghirlanda.

The power of associative learning and the ontogeny of optimal behaviour.

DOI: 10.1098/rsos.160734

______

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupiru

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?