| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 05.04.2017 15:04:00

Sjećanja (foto: Pixabay)

Želite li se prisjetiti prošlih osobnih iskustava, najbolje ih je staviti online, poručuju znanstvenici s poznatog Sveučilišta Cornell. Osim što ih dijelimo s drugima, osobna iskustva javno prezentirana na našim profilima kasnije nam mogu poslužiti ne samo u prisjećanju vlastitog života već i kreiranju vlastitoga ja.


Istraživačima iz područja ljudskog pamćenja nije nepoznata činjenica da ljudi koji zapisuju ili često prepričavaju događaje bolje pamte svoju prošlost od onih koji to ne čine. „Proces pisanja o iskustvima, posebice pisanja u javnoj sferi, popraćen raznim povratnim informacijama i reakcijama na društvenim mrežama, može nam omogućiti vlastito promišljanje iskustava i njihove važnosti za naš život", navodi se u studiji "Externalizing the autobiographical self: sharing personal memories online facilitated memory retention", objavljenoj u posljednjem izdanju časopisa Memory.

Uz to, „čin objave privatnog podatka na društvenim mrežama igra važnu ulogu i u konstruiranju vlastitog ja", tvrdi stručnjak za pamćenje s fakulteta College of Human Ecology pri Sveučilištu Cornell, Qi Wang, ujedno i glavni autor ove studije. „Prilikom korištenja društvenih mreža, iako nam se čini da samo dijelimo iskustva s virtualnim prijateljima, tijekom procesa prisjećanja, evaluiranja i dijeljenja svojih sjećanja i osobnih iskustava s drugima ujedno stvaramo osjećaj vlastitoga ja te oblikujemo sebe". Čini se da je ovaj proces posebice izražen tijekom interaktivnijih aktivnosti na stranicama društvenih mreža.

Jedan od primjera vidimo na Facebooku koji periodički vlasnicima profila prikazuje stare fotografije i „postove", omogućujući tako prisjećanje prošlih događaja bez onog, za nas ljude karakterističnog, selektivnog prisjećanja. „Selektivnost je u ovom slučaju učinjena od strane vanjskog izvora", napominje Wang.

Sjećanja (foto: Pixabay)

Prema tome, interaktivne funkcije socijalnih mreža mogu pomoći u oblikovanju našeg viđenja vlastitih prošlih iskustava, potičući nas na ponovno proživljavanje istih, čime ujedno poboljšavamo svoje pamćenje događaja.

U studiji je sudjelovalo 66 studenata Sveučilišta Cornell kojima je zadatak bio svakodnevno voditi dnevnik tijekom tjedan dana. Pri tome su ukratko opisivali događaje svakoga dana, isključujući dnevne rutine poput, primjerice, doručka. Uz svaki događaj zabilježili su jesu li ga i kako obilježili na društvenim mrežama te mu dodijelili ocjenu važnosti i ocjenu emocionalnog intenziteta. Krajem tjedna u kojemu se provodilo istraživanje, kao i krajem tjedna nakon toga, studenti su, bez prethodne najave. rješavali upitnike kojima su znanstvenici testirali koliko se događaja studenti mogu prisjetiti.

Otkriveno je da online status svakog događaja značajno predviđa vjerojatnost njegova prisjećanja. Drugim riječima, bez obzira na karakter i emotivnu važnost događaja, studenti su se bolje prisjećali događaja koje su javno objavili i podijelili na društvenim mrežama.

Kako tumačiti ovakve rezultate? Znanstvenici koji su istraživanje proveli tvrde da je ono važno zbog izgradnje tzv. autobiografskog sebe u svijetu digitalnog doba, odnosno prevladavajuće ere interneta u kojoj virtualna eksternalizacija osobnih sjećanja pojedinaca postaje svakodnevica.

 

Izvori:

Sveučilište Cornell 

Esciencenews.com

______

Wang, Q., Lee, D., Hou Y.

Externalizing the autobiographical self: sharing personal memories online facilitated memory retention

http://dx.doi.org/10.1080/09658211.2016.1221115

______

 

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupiru

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?