| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 29.12.2018 00:12:00

Škola za život (foto: Pixabay)Kristina Duvnjak, voditeljica programa edukacije Udruge Bioteka, za kraj 2018. donosi pregled i analizu dosadašnjeg stanja Škole za život, eksperimentalnog programa koji se od jeseni 2019. planira uvesti u sve škole u RH. Kako je do ovog programa došlo te na čemu se temeljio njegov dosadašnji razvoj, doznajte u nastavku.


Da je reforma u našem školstvu potrebna, znamo, između ostaloga, i iz međunarodnog PISA testiranja gdje su zabilježeni ispodprosječni rezultati naših učenika. PISA (engl. Program for International Student Assessment) međunarodno je istraživanje čiji je cilj ocijeniti obrazovne sustave različitih zemalja. Provodi se svake tri godine na reprezentativnom uzorku 15-godišnjaka iz 72 različite zemlje (podatak iz 2015.), na način da učenici rješavaju test kojim se ispituje čitalačka, matematička i prirodoslovna pismenost. Ovo istraživanje smatra se najrelevantnijim istraživanjem na području kvalitete obrazovanja jer naglasak nije na količini usvojenih činjenica, nego se ispituje primjena znanja. Rezultati PISA testiranja pomno se analiziraju i predstavljaju prikaz, odnosno ocjenu (ne)uspjeha primjene obrazovnih politika zemalja koje sudjeluju u ovom programu.

Priča o Školi za život

U Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije naše zemlje iz 2014. stručnjaci su, uz ostalo, istaknuli i loše PISA rezultate prijašnjih godina te su iznijeli različite mjere kojima se želi napraviti zaokret prema kvalitetnijem obrazovanju jer obrazovanje i znanost „jedini mogu donijeti dugoročnu društvenu stabilnost, ekonomski napredak i osiguranje kulturnog identiteta". Jedna od mjera kojima se ovo pokušalo postići bila je i Cjelovita kurikularna reforma koja je obuhvatila rad nekoliko stotina stručnjaka tijekom 2015. i 2016. koji su osmislili brojne strukturne promjene predstavljajući prijedloge novih kurikuluma, od nacionalnog kurikuluma za različite stupnjeve obrazovanja do predmetnih kurikuluma i ostalih. Ovaj projekt, kako danas znamo, u hrvatskim školama nije zaživio.

Blaženka Divjak (foto: Wkimedia Commons)

U lipnju 2017. nova Ministrica obrazovanja i znanosti postaje Blaženka Divjak, a već početkom 2018. škole se pozivaju da se uključe u eksperimentalni program (kasnije nazvan Škola za život) koji je opisan u osam stranica i takav predstavljen javnosti s napomenom da je detalje kurikuluma moguće pronaći na stranici Ministarstva, ali da su dokumenti još u recenziji pa su moguće manje preinake. Nejasno je pritom ostalo jesu li to neki posve novi kurikuli i, ako jesu, kada su i kako nastali? Ukoliko nisu, jesu li u tom slučaju preuzeti iz Cjelovite kurikularne reforme?

U svibnju 2018. pozivaju se nakladnici da osmisle udžbenike i nastavna sredstva za eksperimentalni program, Ministarstvo dogovara brzi internet za škole, održan je jedan (?!) skup za ravnatelje, a u travnju i prvi (?!) sastanak radne skupine za provedbu kurikularne reforme. U međuvremenu je Ministarstvo osiguralo značajan iznos za opremanja škola te mogućnost dodatnog plaćanja učiteljima koji provode eksperimentalni program ako rade prekovremeno (ograničen postotak mogućih prekovremenih sati). Ministrica i učitelji, barem kako se prenosi u medijima, ne slažu se koliko sati su  (uglavnom online) edukacije prošli kako bi bili spremni za provedbu eksperimentalnog programa, a bilo je i problema s tabletima i udžbenicima koji nisu na vrijeme stigli u škole.

Koncem tekuće godine, 28. prosinca 2018. na internetskoj stanici programa Škola za život objavljeni su rezultati evaluacije nakon prvog polugodišta provedbe ovog programa u 74 škole. Riječima ministrice Divjak, „dosad najveći projekt pokrenut u hrvatskim školama dobio je od svih dionika čvrstu četvorku i tako opravdao dosadašnju provedbu. Da je dobio peticu, uvođenje eksperimentalnog dijela ne bi imalo smisla. Sve je spremno za frontalno uvođenje kurikularne reforme".

Krhko je znanje

Škola za život (foto: Pixabay)

Uistinu, učitelji, ravnatelji, učenici i ostali stručni suradnici zaista su vrlo dobro ocijenili eksperimentalni program i čini se da on zaista ima temelje za potpuno uvođenje. No razmislimo još malo o tome.

Zar se čini smislenim da bi osoblje koje radi u školama uistinu moglo i trebalo znati kako na strateškoj i organizacijskoj razini provesti efikasnu reformu školstva? Učitelji mogu mijenjati i utjecati na svoje predmetne kurikulume, tražiti da oni budu funkcionalniji, primjenjivi, gradivom manje opsežni i sudjelovati u tim promjenama.


Također, mimo promjena koje se provode na kurikulima, kako znamo da je promjena kurikula najbolji način reforme obveznog obrazovanja? Zašto ne čujemo u javnosti i izjavama za obrazovanje najrelevantnijih ljudi zašto je baš promjena kurikuluma ključna za promjenu obrazovanja? Možda ne treba mijenjati kurikulum, nego se mogu povećati plaće učiteljima pa će oni biti motiviraniji, a učenici uspješniji? Zašto ne dati veću autonomiju učiteljima i/ili školama? Možda trebamo sljedećih deset godina najnovije pedagoške metode prenositi na fakultetima i onda najbolje studente motivirati visokim plaćama da dođu raditi u škole. Možda se može poticati razvoj privatnih škola i dodatnih aktivnosti kojima one mogu doprinijeti u poboljšanju konkurencije i kvalitete? Na temelju čega se ZNA da je baš promjena kurikula najbolje rješenje? Na temelju neke ideje, osobnog mišljenja ili na temelju znanstveno potvrđenih činjenica? Nema podataka, statistike, analize i znanstvenog temelja koji se može pronaći na službenoj stranici Škole za život, pokazatelja i dokaza koji će objasniti na temelju čega je ovakav program nastao i zašto znamo i očekujemo da je njegova primjena najbolje rješenje koje smo uspjeli iznaći za naš obrazovni sustav.

Na pitanje novinara je li potrebno da učenici imaju tablete u školama Ministrica odgovara: Škola za život (foto: Pixabay)Mislim da je potrebno. Tableti danas nisu skupi..."*(cijeli Ministričin odgovor nalazi se na kraju članka).  Ovo je primjer odgovora koji nažalost upućuje na činjenicu da mi donosimo važne odluke po pitanju obrazovanja na temelju mišljenja ili, možda, trendova. Ministrica u nastavku navodi da je "digitalizacija u Estoniji pridonijela promjenama u školskom sustavu".

Naglasak je na ljudima

Estonija je jedna od najuspješnijih zemalja u PISA testovima, a njihove analize pokazuju da je to zbog promjene nacionalnog kurikula, kvalificiranih učitelja koji se učestalo usavršavaju, inovativnih tehnika podučavanja koje su usmjerene više učenicima itd. Isto tako, digitalizacija sama po sebi ne znači obrazovanije učenike, a to potvrđuje Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) koja provodi PISA istraživanja kada u svojem izvještaju navodi da „većina zemalja koje su mnogo investirale u informatičku opremu povezanu s obrazovanjem nisu zabilježile značajan napredak u postignućima učenika u posljednjih 10 godina".  Dakle, zašto smo uveli tablete u škole? Tko točno zna?


Nastavno na PISA rezultate, najuspješnije zemlje u PISA testovima imaju jedan zajednički nazivnik. Uz navedenu Estoniju, npr. Singapur regrutira svoje učitelje među 5% najboljih studenta, Kanada ima visoke kriterije prilikom selekcije učitelja, a zatim ih odlično plaća. U Japanu učitelji predaju matematiku ispred razreda pred drugim učenicima, učiteljima i obvezno minimalnog jednog stručnjaka za to područje sa sveučilišta. 

Škola za život (foto: Pixabay)

Kako vidimo, premda su instrumenti razni, naglasak je na kvalitetnom učiteljskom kadru, na ljudima te na dugogodišnjem i konzistentnom radu više dionika kako bi učitelji bili u „top formi", motivirani, dobro plaćeni i da imaju znanja u skladu s najnovijim istraživanja iz potrebnih im područja.

Za razvoj takvog kadra ili bilo kojeg drugog pravca na kojemu bi se reforma školstva temeljila potrebna je detaljna analiza obrazovanja, utemeljena vizija, plan provedbe, brojne edukacije i evaluacija programa, što se zasigurno ne može veoma kvalitetno napraviti u pola godine, a vjerojatno ni za vrijeme jednog političkog ili politici bliskog (nezavisnog) mandata.

Kad je obrazovanje u pitanju, mi kao da smo na golf terenu gdje je golf igrač zamahnulo palicom, lupio po loptici, čeznutljivo ju prati pogledom i drži fige, zajedno s gledateljima, da loptica uđe u rupu koju treba. Možda upali. Pa, možda, da. Vidjet ćemo za koju generaciju.

 

Izvori:

* Cjeloviti odgovor Ministrice Divjak:

Novinarsko pitanje: Hoće li svi učenici za godinu-dvije imati na klupama tablet? Koliko je to doista potrebno?

Odgovor: „Mislim da je potrebno. Tableti danas nisu skupi. Za 6.000 učenika i oko 1.300 nastavnika, a cijena im je nekoliko stotina kuna, to nije prevelik trošak. To neće biti na teret roditelja. Kad se jednom zaduži tablet, to nije samo za jednu godinu, nego za više godina, a ako se smanji broj fizičkih knjiga i cijena, mislim da to ima opravdanje. U Estoniji je digitalna transformacija bitno pridonijela promjenama u školskom sustavu. Danas se obično u školi gradivo predaje, a kad dobiješ zadaću, suočavaš se s poteškoćama. Moglo bi biti obrnuto, da se videopredavanje pogleda prije, ili neki materijali pripreme, a da se u školi postavljaju pitanja, rješavaju problemi, da škola stvarno dobije kvalitativni iskorak prema razvoju viših kognitivnih razina."

https://www.antenazadar.hr/clanak/2018 ... h-skola-dobit-ce-tablete/

Ostali izvori za članak:

http://www.oecd.org/going-digital/topics/education-skills/

Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Škola za život

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupire

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?