"Smrklo se lice prirode nad pojavom čovjeka" citat je Charlesa Darwina kojim svoju analizu uloge ognjišta od početaka korištenja vatre do suvremene civilizacije započinje Karlo Šoštarić - poznati hrvatski inovator, pisac svjetskog glasa te, kako sam kaže, prijatelj djece i mudrih ljudi. Pročitajte više!
Smrklo se lice prirode nad pojavom čovjeka.
(Charles Darwin)
Da bi se zlo otklonilo, potrebno je pronaći uzroke.
(Robespierre)
Civilizacija počinje i završava s vatrom.
(Karlo Šoštarić)
Ecocide means destroying our ecosystem by actions of the human species.
Human activity like war and the profligate use of our ecosystem's resources is ecocidal.
War's destruction of life is a stark example of ecocide.
War is a crime against God and nature. Ecocide
(Tom Turnipseed)
Praskozorje civilizacije, ako je vjerovati zapisima, označilo je dostignuće ovladavanja vatrom, prije dva milijuna godina.[1] Neupitno, priprema hrane, higijena i grnčarije su dokaz snage novog uma u nastajanju tijekom prohujalih tisućljeća. Međutim, vatrom je naša vrsta došla i do novog oružja, a posredno i različitih oruđa i tehnologija.
Od divljeg (ili primitivnog,) ma što to značilo, sakupljača prirodnih plodova, do samopripitomljenog[2] bića na dvije noge, vatra je posredno stvorila vladara i/ili tiranina svijeta, koji je započeo sustavnu promjenu svoje okoline. Nažalost, razornu. Vatrom ustvari započinje i suton prirode[3].
Pripitomljavanje životinja, kao jedinstveno umijeće naše vrste, vjerojatno prethodi kultiviranju biljaka: lovca (istina, nikad do kraja) je zamijenio pastir, a pastira zemljoradnik.
Ljudi su, da bi došlo do plodnih površina, devastirali okoliš, te vatrom krčili šipražja i palili šume, uostalom kao i ponegdje dan-danas. Drvo je isto tako nestajalo na ognjištima, a sve više se rabilo zbog gradnje prvih nastambi, za ograđivanje, zaštitu od poplava, izradu pristaništa, gradnju vozila i plovila, mostova, utvrda, skela i oplata, fortifikacija, profanih i sakralnih građevina. Stvarno, zašto se osim kamenog doba ne rabi koštano i drveno doba?
Stvaranjem naseobina „rođena" su prva artikulirana društva[4]. Prirodnu podjelu rada zamijenila je društvena, uz pojavu klasa i prisvajanje prirodnih dobara - ili privatno vlasništvo. Zabijanjem prvog štapa u zemlju nastale su ograde - ustvari počele su u glavama primitivnih ljudi i ostale do danas, kao mentalna zagađenja, okviri u glavama.
Sva kasnija tehnološka dostignuća (brončano i željezno doba) na neki su izravan, „alkemijski" način vezana za korištenje vatre, posebno nakon ovladavanja umijeća obrade rudača i drugih sirovina (pijesak, za dobivanja stakla). Vatrom je započela i izrada oružja, a s njom su započela osvajanja, ratovi, devastacije, ekocid - uostalom ta pojava bukti i danas, istina, neizmjerno razornije. Vatra je sui generis energija, plazma ili četvrto agregatno stanje, dobar sluga ali loš gospodar.
Dok su se prirodni izvori energije napuštali, bilo zbog toga što su teško predvidivi ili nestalni, poput vjetra za vjetrenjače ili vožnju plovila, vatra je vremenom postala moćna sila u novom strojevlju: rođenjem parnog stroja započelo je doba industrijalizacije. To je doba, uz niz prednosti, izazvalo lavinu novih dostignuća, koja su zamijenila težak ručni rad, ali su donijela nove patnje u ljevaonicama i rudnicima. U pohlepi za novim sirovinama i ljudima, osvajali su se novi, manje gostoljubivi prostori s oštrom ili tropskom klimom, a naselja su postajala sve veća. Porastom populacije[5] rasli su zdravstveni i drugi problemi (epidemije, požari, kanalizacija, prijevoz, zagušenja). Ugljen, minerali i druge rudače otvorili su nove rane na tkivu prirode, a drvo je sve više služilo kao sirovina za raznovrsne proizvode, uključivo zapis pisanih riječi.
Pašnjaci i druge zelene površine sve su više uzmicali su pred najezdom beživotnog materijala - ceste i drugi objekti zamijenili su zdrav okoliš[6]. Stoka se počela zatvarati u neprirodne nastambe, a njezini prirodni produkti (fekalije) malo-pomalo su počeli zagađivati zrak (metan). Umjetna gnojiva i pesticidi (fungicidi, herbicidi, pesticidi, fungicidi[7] itd.), uključivo teški metali, DDT i slična (al)kemijska dostignuća vremenom su se pokazala kao bumerang.[8]
Što su zapravo prirodna i artificijelna „ognjišta"?
Pod prirodnim izvorima zagrijavanja zraka podrazumijevamo:
* razorno zračenje Sunca (lunarna svjetlost nema značenje). Sretna je okolnost da zrak još jedno vrijeme štiti život na Zemlji;
* vulkane i slična djelovanja zemaljskih izvora topline (gejziri, pukotine);
* tople vjetrove i uragane;
* tople morske struje;
* oksidaciju (disanje, metabolizam) toplokrvnih bića[9] - primjerice, u demografskoj eksploziji više od 6,5 milijardi ljudi, oko jedne milijarde svinja i velik broja ostalih životinja[10] koje su namijene prehrani;
* povremeno djelovanje asterioda, meteora i drugih čestica iz Svemira.
U tzv. „civilizacijska" dostignuća ubrajamo:
* nanotehnologiju[11], gotovo svu industriju /vojnu i civilnu/, proizvodnju, transport, makro i mikro energane,
* efekt staklenika i drugih reflektirajućih površina[12]
* sve do uredskih i kućanskih naprava koje koriste neka pogonila, motore i/ili hladnjake.
Neupitno: klima uređaji i sustavi hlađenja kod različitih motora odvode toplinu u zrak. Pribrojimo tome bezdušnu sječu šuma i devastaciji okoliša shvatit ćemo zašto priroda umire, a s njom i naša vrsta.
Konačni udar na prirodu izazvala je galopirajuća pohlepa - ljudska dostignuća postala su vlasništvo pojedinaca, a u cilju gomilanja profita. Isčezla je solidarnost - nešto malo cinizma ostalo je u deklaracijama o pravima čovjeka, u nekim neshvatljivim ustavima. Možda je najviše ljudskosti pokazala u svojim začecima religija. Međutim, danas je jako daleko od svojih začetaka.
Izvori:
VIVERE - ČASOPIS ZA POSLOVNE KOMUNIKACIJE 
Apel, „nova utopija" ili Opća ekološka deklaracija
[1] K.Š. „Neki drugi ljudi" 2000.g. i ABC tehnike, prevedeno iz časopisa „Science et vie"
[2] (engl. selfdomestification) Ako ne zdrav razum, onda nas paleoantropologija podsjeća da smo prvo morali sebe pripitomiti a tek onda druge vrste.
[3] Biste li nekoga shvatili ozbiljno kad bi vam rekao da se trećina svjetske površine pretvara u pustinje zbog proizvodnje mesa? Ili, biste li se šokirali kad bi saznali da se više od pola svjetskih oceana približava točki ekološkog kolapsa zbog ribarstva?
Na žalost, brojni provjereni podaci zorno potkrjepljuju ovu tvrdnju. Stoga nas ne treba začuditi ako ćemo uskoro ostati bez fosilnih goriva, bez šuma, bez pitke vode, bez plodnog tla i - što je najveća od svih tragedija - bez ljudskosti.
'Većina ljudi zapravo zna vrlo malo o hrani koju jede i o šteti koju mnogo od te hrane uzrokuje okolišu. Postoji ideja domorodačkih Amerikanaca da je život kao paukova mreža, svaka nit je načinjena od različitih stvari - životinja, drveća, rijeka, oceana, kukaca itd. Ako uništimo samo jednu nit oslabit ćemo čitavu mrežu. A to smo već počeli raditi.'
[4] J. Hawkes, „Prethistorija, Historija čovječanstva: kulturni i naučni razvoj" Naprijed, 1966.g.
[5] Demografska eksplozija je slikovit, ali - s obzirom da se radi o ljudima ne baš primjeren naziv za nagli porast stanovništva u nedovoljno razvijenim zemljama (a to se odrazilo i u ubrzanom rastu svjetskog stanovništva), do kojega je došlo s nastupom demografske tranzicije u tim zemljama.
Demografska tranzicija u većini zemalja u razvoju započela je sredinom 20.stoljeća naglim snižavanjem smrtnosti (pogotovo dojenčadi i male djece), dok se rodnost jos dosta dugo zadržala na visokoj (predtranzicijskoj) razini, što je rezultiralo naglim povećanjem prirodnog prirastaja, a time i ukupnog stanovništva. Do sniženja smrtnosti došlo je prvenstveno zbog pomoći međunarodnih organizacija u hrani i lijekovima, a ne kao svojedobno u razvijenim zemljama vlastitim razvojem. Nagli porast prirodnog priraštaja doveo je do agrarne prenaseljenosti, a ona je izazvala širenje obradivih površina na račun šuma, što je pak povećalo eroziju tla itd.
Također, agrarna prenaseljenost uzrokovala je masovno preseljavanje stanovništva u gradove, u kojima zbog nedovoljnog ekonomskog razvoja tek malobrojni uspijevaju osigurati egzistenciju, pa se gradovi naglo šire izgradnjom divljih naselja, s katastrofalnim životnim uvjetima (paraurbanizacija). Preuranjeni početak demografske tranzicije dodatno je otežao ionako zakašnjeli ekonomski razvoj tih zemalja.
Paradoks: Prema svim pokazateljima, Japanu predstoje teška vremena. Naime, mali broj novorođenih u budućnosti će dovesti do manjka radne snage. U 2000. godini dvije trećine Japanaca bilo je staro između 15 i 64 godine. Do 2050. ta bi brojka mogla biti puno manja, što znači da se vlada treba napraviti snažan zaokret u imigracijskoj politici ili mora naći načina uvjeriti žene i umirovljenike da se vrate na posao. Ako do toga ne dođe, kompanije će se uskoro morati boriti kako bi pronašle radnu snagu. Manji broj radnika također znači i manji broj poreznih obveznika, odnosno manje vladine prihode. S druge strane, kako raste broj umirovljenika, ta ista će se vlada suočavati sa većim izdvajanjima za mirovine i zdravstvenu skrb. U japanskim selima ta se promjena već osjeti, s obzirom da sve više mladih odlazi u gradove. No i u gradovima su promjene itekako vidljive, jer dolazi do zatvaranja barova, muzičkih dućana i lanaca brze hrane. Japanski stručnjaci stoga su počeli razvijati modele kako suzbiti populacijski problem s kojim se njihova zemlja suočava, a doktorica Kuniko Inoguchi, bivša ministrica za socijalna pitanja, kaže kako se nada da će vlada to pitanje staviti kao svoj glavni prioritet. Japan trenutno ima 127 milijuna stanovnika. Za razliku od Japana, njegov susjed i rival, Kina, muči muku zbog prekobrojne populacije i pokušava ograničiti prirodni rast protu natalitetnim mjerama.
[6] V. Biodegradation
[7] biocid
[8] 'Kada Sunce zagrijava planet jedan dio topline se zadržava iznad zemljine površine pomoću plinova koji čine zemljinu atmosferu. Bez te topline naša planeta bila bi hladno i pusto mjesto. Ali ako topline bude previše, sve će „pošašaviti". To se zove globalno zagrijavanje a dešava se zato jer neki plinovi koje (posredno) proizvodi čovjek otplutaju u atmosferu i tamo „ulove" još više topline, iznad zemljine površine (V. Al. Gore: Neugodna istina).
'Jedan od takvih plinova je ugljični dioksid (CO2) a jedan od načina njegovog nastajanja je spaljivanje šuma. Rezanje i paljenje kišnih šuma u Južnoj Americi stvara toliko velike vatre da ih je teško uopće zamisliti. Kada su astronauti prvi puta došli u svemir i pogledali dolje na Zemlju od svih umjetnih struktura golim okom mogli su vidjeti jedino Kineski zid. Ali 1980. godine ugledali su i jedan drugi ljudski proizvod - gomilu oblaka od dima koji su se dizali iz amazonske džungle.
'Dok gore kišne šume kako bi se stvorio prostor za stočarske farme, sav CO2 koji se nakupljao u drveću više od 100 godina oslobađa se te pluta uvis gdje se priključuje globalnom zagrijavanju. Prema podacima vlada širom svijeta, samo ovaj proces izaziva 1/5 sveukupnog globalnog zagrijavanja planeta.
'Jednom kada su šume iskrčene a stoka počne pasti, problem postaje još veći. Zbog svog probavnog sustava krave užasno puno prde i podriguju. Kad to rade oslobađa se plin metan koji je 25 puta efektniji od ugljičnog dioksida u vezanju topline.' Čak i gnojiva koja se raspršuju po zemlji povećavaju globalno zagrijavanje jer proizvode dušične okside, a to su plinovi koji 270 puta efektnije vežu toplinu od CO2.
'Nitko stvarno ne zna kakav bi mogao biti rezultat takvog zagrijavanja. Ono što znamo je da temperatura na Zemlji polako raste, tako da se polarne sante leda počinju topiti. Na Antarktiku su temperature u zadnjih 50 godina u prosjeku porasle za 2,5oC i nestalo je 8.000 km2 podvodnih ledenih grebena. 1995. godine je u samo 50 dana nestalo 1.300 km2 leda.
'Kako se led topi a svjetski oceani postaju topliji, oceani se šire, i diže im se razina. Postoje mnoga predviđanja o tome koliko će se podići nivo mora - od jednog metra do pet metara, no većina znanstvenika vjeruje da je porast nivoa neizbježan. To znači da će mnogi otoci (kao što su npr. Sejšeli ili Maldivi) nestati, a velika područja niske nadmorske visine, pa čak i cijeli gradovi (kao što je npr. Bangkok) biti poplavljeni ili potopljeni. Čak će i veliki dijelovi Egipta i Bangladeša nestati ispod vode.'
'Možda je najveće od svih pitanja što će se desiti s vrhom i dnom svijeta? Postoje ogromna područja smrznutog tla oko sjevernog i južnog pola koja se zovu tundre, a one predstavljaju zabrinjavajući problem. U njihovom tlu nalazi se zaleđeno milijune tona plina metana, a kako se tundre zagrijavaju tako će se metan osloboditi. Što se više plina oslobodi, to će biti veće globalno zagrijavanje pa će i tundre postajati toplije - i tako u krug. To se zove 'pozitivno vraćanje unazad' i vjeruje se da je nezaustavljivo kad jednom započne. Još nitko nije predviđao kakvi će biti rezultati toga, no nevjerojatno je da će biti dobri.
'Na žalost, to nije kraj mesa kao globalnog uništavatelja. Vjerovali ili ne, pustinja Sahara je nekada bila zelena i bujna i na njoj je rasla pšenica za Rimljane. To je sada sve nestalo i pustinja se širi, na nekim mjestima naraste za čak 320 km u samo 20 godina. Glavni razlog tome je pretjerana ispaša koza, ovaca, deva i krava. Kako se pustinja širi tako se stada pomiču, doslovce proždirući sve pred sobom. I tako se ponovno stvara začarani krug.'
Isječak iz knjige Kako postati, biti i ostati vegetarijanac ili vegan britanske autorice Juliet Gellatley: 'Utjecaj masovnog uzgoja stoke glede globalnog zagrijavanja jednak je u potpunosti utjecaju automobilskog prometa, pa kada još uzmemo u obzir rušenje šuma za pašnjake i krmu za stoku, te pretvaranja savana u pustinje, eroziju brdovitih predjela, izuzetno veliku potrošnju vode i energije, vidimo da sa svakim kilogramom mesa trošimo, uništavamo i zagađujemo naš planet sa svakog aspekta!' - Wuppertalski Institut za klimu, okoliš i energiju
Izvor: www.prijatelji-zivotinja.hr/html/vegetarijanstvo - Internet 2008.
[9] U određenoj mjeri i fotosinteza stvara energiju, pretvaranjem škroba u šećer
[10] Prema rezultatima znanstvenih istraživanja, probavljivanje trave u želucima krava otpušta velike količine metana koje te životinje, podrigivanjem, ispuštaju u zrak. Time se i krave svrstavaju među zagađivače koji uzrokuju globalno zatopljenje. Naime, te životinje sudjeluju u emisiji štetnih plinova na svjetskoj razini s udjelom od čak 4 posto.Upravo zbog toga te kako bi 'spasili' atmosferu, znanstvenici su proizveli tabletu koja, nakon što ju krava proguta, umjesto metana proizvodi glukozu.
[11] Na koju se sve više kritički osvrće nanoetika
[12] Poznato je da tijela imaju sposobnost i/ili emitiranja, apsorbiranja i reflektiranja zračenja. Sunce emitira, Zemlja emitira ( u manjoj mjeri), te reflektira i apsorbira Sunčeva zračenja.
| 
