Vrsta Malus orientalis, divlja jabuka koja bi mogla biti predak današnjih udomaćenih sorti, izvorno potječe s Bliskog Istoka i središnje Azije. Pokazalo je to novo istraživanje koje je uspoređivalo raznolikost nedavno dobivenih varijeteta vrste M. orientalis iz Gruzije i Armenije s prethodno prikupljenim varijetetima podrijetlom iz Rusije i Turske.
Kako bi identificirali i zabilježili genetičku raznolikost divljih jabuka, Gayle Volk i Christopher Richards su u Nacionalnom centru za očuvanje genetskih izvora u SAD-u proveli analize genetske raznolikosti na stablima uzgojenim iz sjemena vrste M. orientalis prikupljenog 1998. godine u Gruziji, Armeniji , Rusiji i Turskoj. Ispitivana je otpornost sadnica na različite bolesti uzrokovane bakterijama i gljivama, poput bakterijska paleži jabuke te krastavosti plodova i mrljavosti lista jabuka. Posađeni su voćnjaci s od 8 do 171 jedinke sa svakog mjesta uzorkovanja te su prikupljeni podaci o otpornosti na bolesti za 776 stabala. Genetička raznolikost 280 jedinki iz Armenije i Gruzije uspoređena je sa rezultatima dobivenim za jedinke iz Rusije i Turske, pri čemu je otkriveno ukupno 106 alela u uzorcima iz Gruzije i Armenije. Prosječna genska raznolikost bila je u rasponu od 0,47 do 0,85 po genskom lokusu. Istraživači su zaključili da je genetička diferencijacija između pojedinih mjesta uzorkovanja s iste lokacije veća od one utvrđene između uzoraka iz različitih zemalja.
Šest jedinki iz Armenije pokazalo je otpornost na bakterijsku palež jabuke te krastavost plodova i mrljavost lista jabuke. Prema Volku, ovi podaci upućuju na to da divlje populacije M. orientalis oko Crnoga mora posjeduju karakterističan genetski set i pokazuju visoku razinu raznolikosti.
Ovim je istraživanjem uspostavljena i matična zbirka koja će omogućiti lakši i jednostavniji pristup ove vrste uzgajivačima i znanstvenoj zajednici. Skupina od 27 stabala koja obuhvaća 93% alela vrste M. orientalis uzgajat će se na poljima centra USDA-ARS Plant Genetic Resources Unit (PGRU) u gradu Ženevi (država New York).
Studija je objavljena u posljednjem broju časopisa Journal of the American Society for Horticultural Science.
Izvor: Eureka Science News
| 
Dr.sc.Lucija Tomljenović doktorirala je biokemiju i trenutno je postdoktorand na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Britanska Kolumbija u Kanadi. Njezino područje rada obuhvaća ispitivanje sigurnosti cjepiva i nuspojava koje se povezuju s cijepljenjem. U intervjuu za naš portal govori o svojim znanstvenim radovima u kojima se cijepljenje povezuje s porastom autizma u svijetu, o učinkovitosti HPV cjepiva ali i o kriterijima kojima cjepiva dospijevaju na tržište te možemo li vjerovati agencijama koja ih odobravaju. O ovim i ostalim temama o kojima smo razgovarali s dr.sc Tomljenović, pročitajte u našem intervjuu.
