Europska komisija nabrojila je čak 11.000 stranih životinjskih i biljnih vrsta koje već čine ili će činiti štetu prirodnom staništu,  vrstama i ekonomiji. Ovi "stranci", nažalost, nisu od onih koji doprinose biološkoj raznolikosti, već je ugrožavaju.

Širenje invazivnih vrsta jedan je od glavnih uzroka gubitka biološke raznolikosti u svijetu. Primjerice, u Europu unesene invazivne vrste sjevernoameričkih i azijskih slatkovodnih rakova ugrožavaju i istiskuju autohtone vrste. Invazivne vrste agresivnije su u borbi za prostor i hranu, a ponekad su i nositelji bolesti koje su uzrokom masovnog ugibanja autohtonih populacija.

Aljoša Duplić iz Državnog zavoda za zaštitu prirode kaže da je "teško odabrati 10 najinvazivnijih", no najpoznatije invazivne vrste životinja po njegovoj bi procjeni bile:

1. Tigrasti komarac (Aedes albopictus)
2. Raznolika trokutnjača (Dreissena polymorpha), školjkaš 
3. Bodljobradi rak (Orconectes limosus)
4. Babuška (Carassius gibelio), riba
5. Sunčanica (Lepomis gibbosus), riba
6. Gambuzija (Gambusia holbrooki), riba
7. Mungos (Herpestes javanicus)
8. Nutrija (Myocastor coypus)
9. Divlja svinja (Sus scrofa) na jadranskim otocima
10. Crni somić (Ameiurus melas), riba

Među njima, kao dobar primjer ekonomske štetočine, Duplić izdvaja školjkaša, raznoliku trokutnjaču, prenesenu iz područja Kaspijskog jezera. Ona se posebno širi na području Drave, gdje stvara velike monokulture koje je gotovo nemoguće ukloniti. Ronioci ih stoga moraju periodično skidati s kanala oko turbina gdje nanose velike štete.

Mungos je primjer zvijeri koji je unesen kako bi istrijebio zmije, no nakon njegova uklanjanja, bez prirodnih neprijatelja, ovaj je predator počeo tamaniti manje sisavce, ptice i njihova jaja remeteći biološku ravnotežu otoka kao što je Mljet.

Nutriju su u Europu uvezli radi uzgoja krzna, no ona se proširila i u prirodu te danas, osim što uzrokuje promjene u ekološkom sustavu, potkopava riječne nasipe i tako doprinosi većem riziku od poplava.

Što je neki ekološki sustav nezdraviji pod većim djelovanjem čovjeka, to je broj invazivnih vrsta veći. Naime, djelovanje čovjeka oslabljuje mikroraznolikost staništa i tako, između ostalog, krči put stranim predatorima. Hrvatska ima relativno dobar ekosustav, no onaj vodeni, posebno crnomorskog sliva, je ugrožen. Kanaliziranje rijeka i betoniranje korita uništava autohtone zajednice jer se uništavaju mikrostaništa. Stranim vrstama lakše je tada prodrijeti na takvo nezdravo područje.

Igor Boršić iz Državnog zavoda za zaštitu prirode kaže: "Na preliminarnom popisu stranih invazivnih vaskularnih biljaka u Hrvatskoj nalazi se 64 vrste i podvrste, od kojih je teško izdvojiti one najinvazivnije."

Međutim, prema nekoj subjektivnijoj procjeni i prema ekološkom i ekonomskom utjecaju te utjecaju na zdravlje ljudi, prvih deset najinvazivnijih bile bi (abecednim redom):

1. Pajasen (Ailanthus altissima) - porijeklom iz Azije
2. Ambrozija (Ambrosia artemisiifolia) - porijeklom iz Sjeverne Amerike
3. Čivitnjača (Amorpha fruticosa) - porijeklom iz Sjeverne Amerike
4. Cigansko perje (Asclepias syriaca) - porijeklom iz Amerike
5. Bodljasta tikvica (Echinocystis lobata) - porijeklom iz Amerike
6. Kanadska vodena kuga (Elodea canadensis) - porijeklom iz Sjeverne Amerike
7. Japanski pridvornik (Reynoutria japonica) - porijeklom iz Azije
8. Mirisavi bagrem (Robinia pseudoacacia) - porijeklom iz Amerike
9. Srebrnolisna pomoćnica (Solanum eleagnifolium) - porijeklom iz Amerike
10. Velika zlatnica (Solidago gigantea) - porijeklom iz Sjeverne Amerike

"I još bih istaknuo dvije izrazito agresivne tropske zelene alge u Jadranskom moru, kaulerpe, Caulerpa taxifolia i Caulerpa racemosa", dodao je.

Izvor: Net.hr