U ponedjeljak je održana Noć biologije - manifestacija koja je po drugi put uzburkala hladnu zagrebačku svakodnevicu. Pročitajte kako je troje protagonista naše priče doživjelo  susret s maštom, kreativnošću i snalažljivošću organizatora i njihovih projekata koji su trajali dugo u noć.

Kako se ne bismo ponavljali i pisali o tipu i formi, podsjećamo vas da smo kratku najavu ovoga događanja objavili ovdje. Umjesto toga, prenijet ćemo Vam u slici i slovu kratak sadržaj i subjektivan dojam jedne male, a velike priče koja se 8. ožujka odvijala u Zagrebu.  Među, prema riječima organizatora, najmanje 4000 ljudi koji su se toga dana kretali prostorijama Biološkog odsjeka PMF-a (što je, neslužbeno doznajemo, barem dvostruko više nego prošle godine), našlo se i troje nostalgičara sa zadatkom. Kristina, Edin i Igor, bivši studenti biologije, pošli su prvi puta doživjeti njezine čari iz sasvim druge perspektive. 

"Ove godine, Biološki odsjek ponovno je otvorio svoja vrata i to u, smatrao sam, nepovoljnom terminu - ponedjeljak, od 16 do 23 sata. Priznajem, bio sam sumnjičav: Pa koga biologija, osim samih biologa, uopće zanima?", zapitao se Edin. "Požurio sam se ipak to predvečerje na svoj bivši fakultet i osjetio veliko uzbuđenje kad sam se približio dobro poznatoj zgradi." Istovremeno, Kristina je razmišljala kako bi se, sudeći prema gužvi zamjetnoj već izvana,  08. ožujka, svima znan kao Dan žena, u budućnosti mogao pamtiti i kao Noć biologije. "Dan žena, Noć biologije", pomisli ona i sa smješkom ulazi u zgradu Rooseveltova trga broj 6.

Na ulazu ljudi svih uzrasta, razmjenjuju različite letke, brošure i dojmove. "Između instaliranih stabala koja su pridavala osjećaj ulaska u 'nešto', u prirodu na svim razinama i u svim oblicama, ulazim u zgradu i slijedim  oznake:  bakterije - ravno, evolucija - desno, svijet kukaca - gore, šišmiši - ravno, alge - na zadnjem katu, kralješnjaci - na prvom katu, beskralješnjaci, fiziologija, životinje, biljke, dolje, desno...sve me zanima...kamo krenuti?", pomislio je Edin.

"Cijela zgrada je bila uređena prikladnim motivima: bršljanom koji se penjao ogradom stepenica, iznad glave zujali su divovski, leteći kukci, mogli ste zapeti o koju ribarsku mrežu ili odlutati u mrak gdje vas dočekuju nemani dubokoga mora", prisjeća se Kristina.

Igor dodaje kako su "hodnicima prolazili studenti i njihovi profesori, učenici, djeca, djedovi i tete. Divili se ljudi mnoštvu detalja, modelima životinja napravljenim od papira, maštovitim pokusima, izlošcima i plakatima." I, bez razlike, svaki odjel činio se jednako zanimljivim i živahnim. Studenti, asistenti i profesori posjetiteljima su razigrano i motivirano davali odgovore na razna pitanja i upućivali ih u svijet biologije.

Pluća štakora i srce žabe taj dan nikome nisu bili "fuj". Biblioteka Zoologijskog zavoda pretvorena je u pravu džunglu. Oni koje su zanimali kukci, došli su u mračnu prostoriju uređenu "po želji" tih iznimnih stvorenja. Kukci i ostali člankonošci u džungli-biblioteci bili su druželjubivi i spremni na upoznavanje s posjetiteljima te probijanje besmislene barijere između ljudske vrste i njih samih. Mnogi su, nakon duljeg vremena, doduše, odlučili primiti u ruku živog paličnjaka ili siktajućeg žohara. "Najveće gužve bile su upravo oko izložaka sa živim životinjama - ogromnim madagaskarskim žoharima (koji u divljini narastu i do 10 cm), brašnarima, zmijama, rakovima, ribama, kornjačama, šišmišima, miševima...", pojašnjava Igor. Mogli su se vidjeti i edukativni filmovi o inteligentnoj hobotnici ili, primjerice, onaj pod nazivom "Osjećaju li leptiri čovječuljke u trbuhu kad se zaljube?".

Testirana su i ljudska osjetila. "Kako smo nesavršena bića, uvjerio sam se i sam na primjerima optičkih varki i drugih zanimljivih pokusa", dodaje Edin. Koliko dobro čujemo, na koji način naše oči vide i kako funkcionira osjet okusa mnogim starijim posjetiteljima bilo je posebno zanimljivo doznati.

Veliku znatiželju probudile su i bakterije u svojim Petrijevim zdjelicama, kaže Kristina, jer su posjetitelji mogli uzgojiti vlastite bakterije iz svoje usne šupljine ili vlasi kose. Roditelji su iskoristili dobru priliku upozoriti djecu kako izgledaju nečiste ruke, a kako oprane. Na istom se mjestu moglo pogledati i kako izgledaju mikroskopski preparati eritrocita, limfocita, čak i makrofaga koji ubijaju tumorske stanice.

Krećući se prema posljednjem katu Edin se osvrnuo na njemu drage zelene organizme:  "A u potkrovlju - najčudesnija bića - mikroskopske alge i biljke mesožderke. I one su se već pomalo umorile, jer ih je svako dijete pokušalo nahraniti usputnim kukcem".

Vraćajući se polako prema izlazu, zaključili smo kako su najbolje strane ovakvog događaja, komentira Kristina, što ste na svakom koraku mogli provjeriti naučeno znanje pomoću kvizova, dječjih kutaka, radionica, zbirki. Igor je pohvalio i činjenicu da su, ovisno o želji i zainteresiranosti posjetitelja, brojnost pokusa, izložaka i predavanja bez problema mogli zadržati pažnju i nekoliko sati.

Svo troje naših sugovornika pohvalilo je organizatore - ponosne profesore i  iznimno susretljive, odgovorne i (pogotovo) djeci dostupne studente. "Reklo bi se da znaju o čemu govore. Izlošci i pokusi bili su prilagođeni širokoj skupini ljudi, nije bilo stručnih, nerazumljivih naziva ili objašnjenja", komentira Igor. "Uz to, pohvalno je i što su bili lako prepoznatljivi, odjeveni u majice s natpisom Noć biologije," dodaje Kristina.

Od posjetitelja, najveći broj znatiželjnika bili su roditelji s djecom vrtićke ili rane osnovnoškolske dobi, a pohvalno je da su se za takav interes organizatori pripremili posvetivši velik broj igraonica s crtanjem i bojanjem upravo djeci.

Naš mali tim kao jedini nedostatak manifestacije navodi premalen prostorni  kapacitet zgrade Fakulteta, no kažu i kako je, uz sav iskazan trud i rad, ova zamjerka doista sićušna. "Ovim festivalom znanja i radom na poučavanju građana važnostima biologije i njenim primjenama, moguće je educirati druge, ali i sebe, o tome kako biti dio društva koje će zauzeti stav i doprinijeti boljem i kvalitetnijem životu u skladu s prirodom. Da, zvuči patetično, ali smatram kako je to u današnje vrijeme od velike važnosti", dodaje Edin.

"Sve je bilo iznad mojih očekivanja. Osim toga, bilo je ugodno ponovno proći kroz sve praktikume i pregledati još jednom preparate koje smo, samo kako bismo što prije otišli na pivo, na faksu toliko izbjegavali", našalio se Igor, a Kristina pridodala: "Želimo im svake godine sve veću posjećenost i prerastanje nečega ovako lijepoga u tradiciju. No u to zapravo uopće  ne sumnjamo".

Ove smo godine, zbog nedostatka vremena, bili primorani odabrati samo jednu od četiri lokacije na kojima se ova manifestacija održavala, no naš će mali tim i sljedeće godine biti na zadatku. Hoće li to biti u istoj zgradi, istom hodniku, nekom drugom gradu ili državi, ostaje nam pričekati. Do tada, ostavljamo vas uz žamor posljednje Edinove impresije:  "Izašavši iz zgrade Fakulteta, ja sam bio onaj posjetitelj s 3 postera i tisuću publikacija, čavrljavši s kolegama nisam mogao sakriti osjećaj ponosa i sreće, dok su ljudi i dalje pristizali, a gužva nije jenjavala".