Populacija risa koju dijele Hrvatska, Slovenija i BiH nedavno je prepoznata kao jedna od najugroženijih u Europi. Koji su razlozi takvog stanja i postoje li rješenja za zaustavljanje izumiranja koje prijeti jednoj od tri vrste velikih zvijeri u Hrvatskoj, pročitajte u nastavku.

Hrvatska je jedna od rijetkih europskih zemalja u kojima žive sve tri velike zvijeri: ris, vuk i medvjed. Osnovni cilj zaštite prirode je očuvati njezino bogatstvo i ne dopustiti nestanak ijedne vrste. Kako bi se ris i ostale velike zvijeri očuvale, prijeko je potrebna suradnja svih interesnih skupina i zajednički dogovor o tome kako očuvati određenu vrstu.  Stoga su nedavno Biotehnološki fakultet Sveučilišta u Ljubljani i slovenska nevladina udruga Dinaricum u suradnji s Norveškim Institutom za Istraživanje Prirode (NINA) organizirali radionicu o budućem upravljanju ugroženim populacijama risa u Europi, na kojoj se okupilo 40-ak znanstvenika iz Europe i SAD-a. Cilj je bio okupiti znanstvenike koji se bave istraživanjem ove vrste kako bi raspravili problematiku malih i izoliranih populacija risa u Europi. Naime, osim naše dinarske populacije, koju dijelimo sa Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom, još je nekoliko populacija koje su nastale kao posljedica reintrodukcije (ponovnog unošenja) malog broja jedinki (kao što su populacije risa u Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj i Italiji) i njihova budućnost je neizvjesna.

Osim reintroduciranih, i neke autohtone populacije, posebno balkanska, suočene su s padom brojnosti. Na radionici su izmijenjena iskustva u istraživanju i upravljanju populacijama risa u različitim zemljama te su definirani najvažniji problemi koji ugrožavaju svaku populaciju. Kao najveći izazovi očuvanju risa u Europi istaknuti su nedostatak podataka o pojedinim populacijama, posljedice parenja u srodstvu, ilegalni odstijel risa, gubitak staništa i manjak plijena, te negativni stavovi prema risu.

Dinarska populacija prepoznata je kao jedna od trenutno najugroženijih u Europi, najvjerojatnije kao posljedica parenja u srodstvu i ilegalnog odstrjela. Sudionici radionice su zaključili da postoji velika vjerojatnost da će dinarska populacija risa ponovno izumrijeti, i to zbog genetske osiromašenosti koja je neposredna posljedica parenja u srodstvu. Budući je prirodna povezanost sa susjednim populacijama, alpskom, karpatskom ili balkanskom, malo vjerojatna u skoroj budućnosti, kao jedino rješenje za očuvanje risa u Dinarskim planinama razmatralo se naseljavanje ili razmjena jedinki s nekom od stabilnih europskih populacija.

Znanstvenici su zaključili da u sljedećih 6 mjeseci treba dovršiti detaljne analize populacijske genetike risa u Europi, kako bi se državama koje upravljaju ugroženim populacijama mogla dati dobra preporuka. Oporavak populacija putem povećanja genetske raznolikosti trebao bi dovesti i do ponovnog uvođenja ograničenih odstrjelnih kvota u nekim populacijama.

Trodnevna radionica održana je u Poljču u Sloveniji pod pokroviteljstvom slovenskog Ministarstva za okoliš i prostorno planiranje te Ambasade Sjedinjenih Američkih Država.

Izvori : Lovački vjesnik, godište 119, broj 3, ožujak 2010. i Državni zavod za zaštitu prirode