Više nije bitno tko je krivac za nesreću - ljudska greška, nekakav kvar ili jednostavno loša karma - ostaje činjenica da život u Meksičkom zaljevu (a možda i šire) više neće biti isti, barem ne idućih nekoliko desetaka godina.
Da se nije dogodila neviđena ekološka katastrofa, Deepwater Horizon je ime koje vjerojatno nikada ne biste čuli, a to bi bila samo jedna od mnogih naftnih platformi koje trenutno crpe naftu iz Zemljine unutrašnjosti. Više nije bitno tko je krivac za nesreću - ljudska greška, nekakav kvar ili jednostavno loša karma - ostaje činjenica da život u Meksičkom zaljevu (a možda i šire) više neće biti isti, barem ne idućih nekoliko desetaka godina. 
Posljedice na ekonomiju su ogromne i šteta se već sada mjeri u milijardama dolara, ali životinjski i biljni svijet koji tamo živi ne zanima novac. Činjenica je da je tamošnji ekosustav jako narušen i bit će mu potrebne godine i godine da se oporavi, a neke vrste možda nikada niti neće.
Thomas Shirley, biolog koji se cijelu svoju karijeru bavi proučavanjem bioraznolikosti Meksičkog zaljeva, smatra da se nakon ove ekološke katastrofe život u zaljevu neće tako brzo vratiti na staro. Prije nego što se ekološka katastrofa dogodila, Shirley je sudjelovao u radu grupe od 140 znanstvenika iz 15 zemalja koji su napravili potpuni popis flore i faune Meksičkog zaljeva. Unatoč činjenici da se u tom području godinama intenzivno crpi nafta, pronašli su 15.700 vrsta biljaka i životinja. U području neposredno uz bušotinu iz koje trenutno curi nafta zabilježene su 8.322 vrste, od kojih je preko 1.200 bilo ribljih vrsta. Naravno, sada su se stvari zasigurno promijenile.
U razgovoru za Yale Envirnoment 360 Shirley je objasnio da se ekosustav sastoji od mnogih karika i da su sve ugrožene. Kakve će posljedice točno biti još nije poznato, pogotovo zato što mnoge direktno ugrožene životinje nikada nećemo niti vidjeti.
Ptice i kornjače prekrivene naftom koje dolaze na obalu samo su mali dio faune koja je ugrožena; većinu ptica nećemo niti vidjeti, uginut će i potonuti na dno prije nego uopće dođu do obale gdje bi imale priliku da ih spase.
No najveća opasnost prijeti malenim organizmima, koje ne vidimo, a znamo da su tamo i važna su karika morskog sustava.
Zooplankton i fitoplankton (na fotografiji lijevo) čini mnoštvo sitnih mikroskopskih životinja i biljaka koje svakodnevno migriraju kroz stupac vode i po nekoliko stotina metara. U tim svojim putovanjima prolaze kroz slojeve nafte, koja će zasigurno na njih utjecati. Naime, umjesto da energiju troše na rast i reprodukciju, troše ju na borbu s toksičnom naftom.
Životinje koje dugo žive, poput kitova i kornjača, imaju nisku stopu reprodukcije i potrebno im je dugo vremena da dosegnu spolnu zrelost. Jedna od takvih vrsta je Kempijeva želva (Lepidochelys kempii, na fotografiji desno) kojoj je potrebno 8 do 10 godina da bi se uopće počela razmnožavati. Najveći dio njezine populacije nalazi se upravo u Meksičkom zaljevu i ako velik dio jedinki nestane zbog ove katastrofe, oporavak čitave vrste teći će veoma polako.
Iznimno je ugrožena i populacija od oko 1.600 ulješura (Physeter macrocephalus) koje žive u sjevernom dijelu zaljeva, a veći dio njihova teritorija nalazi se upravo tamo gdje se nalazi naftna mrlja. Ti najveći kitovi zubani svakodnevno vertikalno migriraju, tj. rone i do 400 metara u potrazi za svojom hranom - poput lignji i riba. Rone kroz slojeve nafte u potrazi za plijenom koji također migrira u stupcu vode. Postoji opasnost da izgube izvore hrane i da sama hrana bude onečišćena naftom (pa ju na taj način unesu u sebe) ili će biti direktno izloženi nafti zbog čestih zarona. Kao i kornjače, i ulješure imaju dug životni ciklus, koji bi se mogao usporediti s ljudskim. Prema tome, oporavak će zasigurno biti spor.
Za usporedbu, poznata katastrofa na tankeru Exxon Valdez na Aljasci dogodila se prije 21 godinu, a njezine posljedice osjećaju se i danas. Tada je iscurilo "samo" 250.000 barela* nafte i to na površini, a dio nafte je još uvijek prisutan u okolišu, budući da se nije moglo sve očistiti. Procjenjuje se da svakodnevno iz bušotine Deepwater Horizon curi između 35 i 60.000 barela nafte, što je kao da se svakih tjedan do dva dogodi nova Exxon Valdez katastrofa.
Štete će se tek zbrajati, utjecaj na ekosustav će se procjenjivati godinama, a nadajmo se samo da će u kolovozu noćna mora konačno završiti. Na kraju ostaje pitanje jesmo li naučili lekciju ili je potreban neki novi Deepwater Horizon da nam proširi horizonte?
Izvor: Yale Envirnoment 360
________________________________________________
*1 barel iznosi oko 160 litara
| 
