Novo istraživanje Sveučilišta u Sheffieldu pokazalo se utješnim za nove generacije parova koji se "uzimaju" sve kasnije. Naime, čini se kako će nam u budućnosti evolucija "ići na ruku" u smislu poboljšanja plodnosti u kasnijim godinama života. Pitanje je samo hoćemo li je moći pratiti.

Duncan Gillespie, Virpi Lummaa i Andrew Russell proučavali su finske crkvene zapise iz 18. i 19. stoljeća, vremena u kojemu gotovo da i nije bilo neudane žene i neoženjenoga muškarca. O razvodima se, naravno, tada nije smjelo niti govoriti. U istraživanje je bio uključen 1.591  zapis o ženama iz toga doba.

Otkrili su da su žene u dobi od 30 do 35 godina najvećim dijelom bile udane. One koje su se udavale za dobrostojeće muževe najčešće su se udavale mlade, no sa starijim muškarcima, čime su osigurale financijsku stabilnost obitelji, ali i povećale izglede da će ubrzo postati udovice. Takva visoka šansa za ostankom bez supruga, u kombinaciji s niskim izgledima za ponovnom udajom nakon njegove smrti, ograničavala je postotak žena u populaciji koje su imale prilike rađati u kasnijoj dobi.

Danas je situacija bitno drugačija. U zapadnom svijetu velik broj žena ne zasniva brak i  obitelj do kasnije životne dobi, jer je "na cijeni" samački način života, samostalnost, kratkoročne veze, a i razvodi su mnogo češći no nekada. Kao rezultat toga, prirodna selekcija koja je dosad "podržavala" plodnost u mlađim godinama mogla bi oslabjeti, a relativna snaga selekcije krenuti u smjeru očuvanja plodnosti u kasnijim godinama. Sve u svemu, dobra vijest za suvremene žene, jer bismo (za mnogo generacija od sada) mogli očekivati povećanje plodnosti žena u kasnijoj životnoj dobi.

No, kako se unutarnji (biološki) satovi žena vjerojatno ne mogu pomicati toliko brzo i do tih razmjera do kojih se katkad čini da ih potičemo, pitanje je koliko će naši organizmi uspjeti pratiti tempo suvremenog društva. Gillespie napominje da iako je rađanje unutar bračne ili partnerske zajednice i u današnjim društvima ostala primarna društvena norma, u dobi iznad 35.  godine, u kojoj će prirodno manji broj žena imati šansu zatrudnjeti i roditi djecu, za očekivati je kako ćemo krenuti putem mogućnosti sve kasnijeg razmnožavanja, no i smanjenog broja plodnih žena.

Izvori : The American Naturalist i Eureka Science News