| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 20.09.2010 21:09:00

Pas (foto: Flickr)Nakon radnog dana otišli smo do NS-ovog stana, gdje nas je veselo dočekao njegov pas zvan V i jedan pomalo čudan, kiselkasti miris u zraku ( ili bi preciznije bilo reći kiselkasti smrad). NS se tada sjetio da je zaboravio staviti đuveč u hladnjak pa je otišao do kuhinje i približio se loncu sa đuvečom. Nakon brzog otvaranja i još bržeg zatvaranja poklopca lonca, NS je graciozno podigao glavu te uputio ozbiljan i hladnokrvan pogled prema nama. Njegova dijagnoza bila je kratka i jasna: đuveč se pokvario...


__________________________________________

Moje iskustvo s pokvarenim đuvečom dogodilo se u lipnju ove godine. Glavni akteri ove priče, osim pokvarenog đuveča i jednog zbunjenog psa, su NS i FP - dvojica kolega s posla  (zbog zaštite privatnosti, umjesto punih imena, koristit ću samo njihove inicijale.)  Dakle, tog lijepog i izrazito toplog lipanjskog dana kolega NS nas je pozvao na jedan sasvim neobičan ručak. Prethodnog dana NS se upustio u jednu od svojih kuharskih ekspedicija, no budući da nije dobro proračunao količine sastojaka koje je stavljao u đuveč, od ručka za jednu osobu, ispao je to ručak dovoljan da nahrani barem pet ljudi. Kuhanje (foto: Flickr)Stoga je NS pozvao u pomoć FP-a i mene kako bismo mu pomogli da se "riješi" tog đuveča. Kako me ne biste krivo shvatili, naglasit ću da je NS nadaleko poznat kao dobar kuhar: tkogod je probao neki njegov specijalitet, imao je samo puna usta hvale.  

Nakon radnog dana otišli smo do NS-ovog stana, gdje nas je veselo dočekao njegov pas zvan V i jedan pomalo čudan, kiselkasti miris u zraku (ili bi preciznije bilo reći kiselkasti smrad). NS se tada sjetio da je zaboravio staviti đuveč u hladnjak pa je otišao do kuhinje i približio se loncu sa đuvečom. Nakon brzog otvaranja i još bržeg zatvaranja poklopca lonca, NS je graciozno podigao glavu te uputio ozbiljan i hladnokrvan pogled prema nama. Njegova dijagnoza bila je kratka i jasna: đuveč se pokvario... Dok smo FP i ja pokušavali izbrisati razočaranje s lica, pas V je ležao pokraj mene i omamljen kiselkastim mirisom u zraku, gledao što se to događa oko njega. NS je za to vrijeme  bio u kuhinji i kuhao kavu kako bi se barem malo iskupio za to što smo ostali bez ručka...Eh, kad se tako veselite nečemu cijeli dan, a na kraju to ne dobijete, logično je zapitati se što je krenulo po zlu, odnosno: zašto se đuveč pokvario?

Kao objašnjenje zasigurno ne može poslužiti FP-ov sarkastični komentar da je pas V odgovoran za pokvareni đuveč. Ali nešto drugo što je bilo u stanu uzrokovalo je propadanje našega đuveča. Krivci za pokvareni ručak pripadaju skupini saprofitskih bakterija. Ako u obzir uzmemo činjenicu da dioba bakterija traje oko 20 minuta i da je NS skuhao taj đuveč oko 21 h prethodnog dana, te je on stajao u kuhinji sve do 17 h sljedećeg dana, kad smo mi došli, to znači da su bakterije imale oko 1200 minuta za diobu. U konačnici, ako je na samom startu samo jedna bakterija dospjela u đuveč, nakon 20 sati u njemu ih je bilo 260. Bakterije na hrani (foto: Wikimedia Commons)Impresivan devetnaesteroznamenkasti broj bakterija postaje još veći ako je na početku veći broj bakterija dospio u đuveč, što je puno vjerojatnija opcija od one u kojoj na početku imamo samo jednu malu bakteriju. Svaka od tih bakterija lučila je tvari neugodnih mirisa i omamljivala psa V. O kakvoj se točno vrsti propadanja hrane radilo, znali bismo da smo odnijeli uzorak do laboratorija na testiranje. Ono što znamo i bez testiranja jest da bakterije napadaju proteine u hrani i razlažu ih na aminokiseline koje se pak razlažu na konačne produkte koji daju određene mirise pokvarenoj hrani. Razlaganjem cisteina, primjerice, nastaje vodikov sulfid koji hrani daje miris pokvarenog jaja. Razlaganjem triptofana pak nastaju indol i skatol koji hrani daju miris po fekalijama.

Čitava priča sa đuvečom i bakterijama koje se divljački razmnožavaju u njemu mogla se lako izbjeći. Kako, pitate se? Vrlo lako: đuveč se samo trebao pospremiti u hladnjak te iste večeri kada je skuhan. Niske temperature usporile bi rast bakterija, pa bi FP i ja u konačnici imali što  jesti toga dana. Ostavivši đuveč na jako toploj i vlažnoj atmosferi, NS je stvorio idealne uvjete za razmnožavanje bakterija. Mislim da je i on sam bio iznenađen njihovom moći onoga trenutka kada je, zbog neugodnog mirisa, brzopotezno zatvorio lonac u kojem se nalazio pokvareni đuveč. Bakterije je nemoguće izbjeći, jer se nalaze svuda oko nas, no problema nema ako im se broj drži pod kontrolom. Stoga, sljedeći put kada budete držali hranu u toplim prostorijama, sjetite se ove priče i pohranite hranu u hladnjak. U protivnom bi se moglo dogoditi da i vas, kao NS-a, neugodno iznenadi moć bakterija.  

A da ne ispadne kako biste morali slušati samo mene, evo citata slavnog kemičara i biologa, svojedobno vrhovnog autoriteta ove grane znanosti - Louisa Pasteura: "Mikroorganizmi su svuda oko nas. Mikroorganizmi su svemoćni. Mikroorganizmi će imati posljednju riječ."

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupire

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?