| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 18.10.2010 09:10:00

Prevara (foto: Flickr)Znanstvenici s Max Planck Instituta za kemijsku ekologiju u zadnje se vrijeme bave prevarama. I to ne bilo kakvim prevarama, već onima kod biljaka. Naime, iako biljke često doživljavamo kao obično zelenilo koje je svuda oko nas, one su sve samo ne obične. U dugom evolucijskom procesu razvile su nevjerojatno sofisticirane metode prevara kojima postižu ono što najviše žele - razmnožiti se.


 

Slučaj Solomonovog ljiljana

Ova prevara besprijekorno funkcionira zadnjih 40 milijuna godina. Arum palaestinum (fotografija desno), iako nema puno veze s ljiljanima, poznatiji je kao Solomonov ljiljan i pripada porodici kozlaca (Araceae). U svijetu je poznato oko 25 biljnih vrsta ovoga roda, od čega ih je pet prisutno u flori Hrvatske, a najpoznatiji predstavnici kod nas su pjegasti (Arum maculatum) i talijanski kozlac (Arum italicum). Ove biljke su posebne zbog zanimljive građe cvjetova koji su smješteni na debelom klipu (spadix) te su muški i ženski cvjetovi odvojeni. Klip je obavijen tuljcem (spatha) u koji ulaze prevareni kukci zbog oprašivanja biljke.Arum palaestinum (Foto: Flickr)

Solomonov ljiljan privlači vinske mušice (Drosophilidae) koje mu služe kao oprašivači na način da ispušta mirisne molekule koje su veoma slične produktima koji nastaju fermentacijom alkohola uz pomoć kvasaca. Biljka stvara iluziju da je kvasac prisutan i to uz pomoć samo šest spojeva, koji zajedno u specifičnoj kombinaciji kod vinske mušice stvaraju dojam da se negdje u blizini odvija fermentacija. Spojevi koje biljka koristi uključuju dvije molekule koje se veoma rijetko nalaze kod biljaka, ali su tipične za vino i ocat, tj. nastaju kao nusprodukti kvaščeve aktivnosti. Znanstvenici su otkrili da su mirisi ove biljke meta evolucijski veoma očuvanih živčanih puteva kod mušica koji su specifično povezani s mirisima koje proizvodi kvasac. Drugim riječima, Solomonov ljiljan koristi milijun godina star instinkt, koji vinske mušice posjeduju, za svoje potrebe.

Porodica vinskih mušica sastoji se od mnogih vrsta koje kao hranu koriste različite izvore, no za većinu njih kvasac je primarna hrana. Njihove antene, koje se nalaze u regiji prednjeg mozga, odgovorne su za olfaktorne (mirisne) podražaje iz okoline te su specijalizirane za primanje mirisnih molekula koje ispušta kvasac. Već su vrlo male koncentracije spojeva dovoljne da bi mušice ispravno pronašle svoj izvor hrane. Upravo tu činjenicu koristi Arum palaestinum. Zanimljivo je to što druge biljke koje na različite načine privlače kukce obično za uzvrat daju nektar kukcima, no ova biljka, osim prevare, mušice čak i zatoči unutar tuljca te ih pušta tek idući dan, kako bi se osigurala da je do oprašivanja zasigurno došlo.

Nevjerojatna je i uspješnost koju Solomonov ljiljan postiže. U prosjeku jedna biljka privuče oko 140 mušica, i to većinom mušice iz osam različitih vrsta roda Drosophilae. Pokusima je dokazano da mušice ne razlikuju biljku koja proizvodi ove spojeve i voće koje fermentira. Iz toga možemo vidjeti da je ova biljka doista majstor svog zanata.

Slučaj prekrasne orhideje

Poznato je da orhideje koriste usluge naivnih kukaca da bi postigle isto što i gore spomenuti Solomonov ljiljan - reprodukciju. Dok većina orhideja svojom mednom usnom glumi zadak kukca i na taj način privlači ostale kukce, jedna fatalna ljepotica koristi veoma učinkovit trik da privuče svoje oprašivače. Epipactis veratrifolia (fotografija lijevo) je orhideja koja je nativna za područje južne Turske, Bliskog istoka i Cipra te je do savršenstva dovela način kako da privuče svoje kukce oprašivače koji pripadaju porodici Syrphidae (osolike muhe).

Epipactis veratrifolia (foto: Wikimedia Commons)Ova orhideja je razvila posebnu vrstu mimikrije (imitiranje druge vrste): proizvodi tri kemijska spoja koja inače kao feromone u opasnosti ispuštaju biljne uši. U normalnim situacijama kukci iz porodice Syrphidae, nakon što osjete feromone koje ispuštaju biljne uši, ostavljaju svoja jajašca u njihovoj blizini, budući da su biljne uši savršena hrana za mlade ličinke. Imitirajući feromone koje biljne uši proizvode, orhideja vara svoje kukce oprašivače te navodi ženke osolikih muha da dođu i opraše njezin cvijet. Muhe čak i ostave jajašca na cvijetu orhideje, no budući da nigdje u blizini nema biljnih uši - njihove hrane, osuđene su na propast.

Spojevi koje orhideje proizvode su α- i β-pinen, β-mircen te β-felandren, a svi oni privlače ženke osolikih muha. Zanimljivo je da se u blizini orhideja mogu naći i mužjaci ovih kukaca koji lete okolo u nadi da će kopulirati sa ženkama. Za razliku od Solomonovog ljiljana, orhideja svojim oprašivačima zauzvrat daje malu količinu nektara. No mala je to utjeha za propast potomstva osolikih muha.

Ako orhideja vara svoje oprašivače te njihovo potomstvo umire bez prisutne hrane, logično bi bilo pretpostaviti da će se broj oprašivača smanjiti. Iz evolucijske perspektive to predstavlja kontradikciju i ovaj fenomen još nije objašnjen. No ostaje činjenica da ova orhideja koristi podmukle mehanizme da bi postigla ono što želi.

Kao što možemo vidjeti iz obaju primjera, prevare se događaju i u biljnom svijetu. Možda su manje očite, no ipak postoje. Neke biljke samo iskorištavaju druge životinjske vrste, dok neke, poput prekrasne orhideje, predstavljaju veliku opasnost potomstvu kukaca. U svakom slučaju možemo vidjeti da ni biljke nisu nevinašca, kao što nam se to ponekad čini.

 

Izvori:

http://www.ice.mpg.de/

http://www.ice.mpg.de/news/prelease/Pressem_Stensmyr2010_en.pdf

http://www.ice.mpg.de/news/prelease/Pressem_Stoekl2010_en.pdf

http://hirc.botanic.hr/fcd/

 

 

 

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupire

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?