| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije
Autor : Linda Bjedov

Datum objave: 06.12.2010 14:12:00

Lažna koraljna zmija (foto: Brodie Ferguson )Neke vrste imaju doista nevjerojatnu sposobnost oponašanja postojećih prilagodbi svojih susjeda. Koliko znate o mimikriji, sposobnosti prilagodbe vlastitog izgleda u svrhu boljeg preživljavanja, te koje se životinje u tom poslu doista ističu, pročitajte u nastavku ovotjedne kolumne naše biomaničarke Linde Bjedov.


Prošli put prikazala sam jedan interesantan primjer prijevare u životinjskome svijetu. Radilo se o  ptici kukavici koja se toliko evolucijski prilagodila da uspješno podvaljuju svoja jaja drugim vrstama ptica koje kasnije othranjuju njenog ptića. Navela sam također da su se neke od vrsta kukavica toliko dobro prilagodile vrstama kojima podvaljuju svoja jaja da su jaja ptice kukavce u potpunosti poprimila obojenost jaja usvojitelja. U prirodi se takav fenomen zove mimikrija ili sposobnost prilagodbe izgleda u svrhu boljeg preživljavanja. Na taj način životinje optički varaju (najčešće) predatore da ne bi postale njihova hrana. Takvo prilagođavanje svoga izgleda nekoj drugoj vrsti ili potpuno oponašanje neke druge vrste također pronalazimo i kod biljaka, no jedan od najpoznatijih primjera predstavljaju leptiri.Mimikrija letira (foto: Wikipedia)

Unutar roda leptira Dismorphia postoji više vrsta leptira koje jako sliče vrstama iz roda  Ithomiini. Interesantno je to da ta dva roda nisu niti pripadnici iste porodice,  a evolucijski su sasvim udaljene vrste koje obitavaju na istome području i jedna oponaša izgled druge (fotografija desno: gore Dismorphia, dolje Ithomiini). Ovaj je primjer 80-ih godina prošloga stoljeća po prvi put opisao entomolog Henry Walter Bates, koji je na početku krivo opisao neke od pripadnika ovih rodova te ih svrstao u istu porodicu. Promatrajući duže te vrste shvatio je da se ustvari radi o potpuno drugim porodicama i da između tih vrsta ne postoji nikakvo srodstvo. No zašto su te različite vrste toliko slične i kako je Bates zaključio da te vrste nisu u rodu? Promatrajući uočio je da vrste iz roda Ithomiini sporo lete i lak su plijen, no grabežljivci ih iz nekog razloga nisu jeli. Iz toga je zaključio da su te životinje najvjerojatnije neukusne grabežljivcima. Danas se zna da ti leptiri sadržavaju pirolizidni alkaloidiom kojeg proizvode biljke koje oni posjećuju. Takvi spojevi, osim što nisu dobroga okusa, mogu izazvati hepatoksičnost tj. oštećenja jetre. Leptiri iz roda Dismorphia svojim izgledom oponašaju leptire iz roda Ithomiini te se na taj način štite od predatora.

Mimikrija ptica (foto: Wikimedia Commons)Zanimljiv primjer je i jedna vrsta sokol-kukavice (Hierococcyx varius) koja svojim izgledom oponaša Shikra sokola (fotografija lijevo: lijevo sokol, desno sokol-kukavica). Mnogi kukci, pripadnici reda Diptera (dvokrilci), oponašaju svojim izgledom razne vrste osa i na taj se način predatorima čine otrovnima. Mnoge životinje koje su otrovne ili nisu dobrog okusa nose žarke boje ili su često šarene. Takvi znakovi upozorenja zovu se aposematizam. Žarko obojene otrovne ili neukusne životinje često oponašaju neki imitatori koji su u potpunosti neotrovni, a i ukusni. Jedan od poznatih primjera su otrovne koraljne zmije i njihovi bezopasni imitatori tzv. lažne koraljne zmije (fotografija gore lijevo). Neke vrste žarko obojenih otrovnih žaba također izgledom oponašaju drugi neotrovni primjerci. I kod biljaka nalazimo oblike mimikrije. Poznato je da korov može oponašati izgled domesticirane biljke i time izbjeći da ga se uništi.

Mimikrija se odnosi uglavnom na oponašanje oblika, obojenosti tj. općenitog izgleda druge vrste u svrhu slanja varajućih signala predatorima. Oponašanje ne završava samo na izgledu, već neke vrste oponašaju čak i ponašanje te miris i zvukove drugih vrsta. Moglo bi se reći da ovakav način oponašanja služi uglavnom u svrhu obrane i mogao bi se svrstati u defenzivnu mimikriju. Životinje su naravno svojim oponašanjem otišle i nešto dalje te razvile oblik agresivne mimikrije, no o tome čitajte nešto više u mojoj sljedećoj kolumni.

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupire

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?