| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 08.12.2010 13:12:00

Otisak noge (foto: Wikimedia Commons)Još prije 30.000 godina, ovim su krajevima hodali ljudi niskog rasta, zdepaste građe, markantnih čela i širokih noseva. Iako se prema njihovom opisu danas čini kao da pripadaju u jedan od nastavaka Gospodara prstenova, neandertalci su, gledano iz perspektive geološke prošlosti, donedavno bili naši suputnici i suparnici. Otputujte čitajući ovaj članak kroz vrijeme, i saznajte kako su živjeli i umirali naši davno izgubljeni rođaci.


Nazove li vas netko neandertalcem, vaša prva reakcija vjerojatno će biti šok i ljutnja, a da pritom niti ne razmislite o tome tko su bili i kako su živjeli neandertalci. Popularan naziv neandertalci odnosi se na vrstu Homo sapiens neanderthalensis čiji su najstariji fosilni ostatci stari cca. 300 tisuća godina, a najmlađi oko 27.000 g. Za njihovo relativno rano otkriće zaslužni su velikim dijelom slučajnost i sreća. Jedan od faktora bilo je i to što su živjeli u gotovo cijeloj Europi (osobito južnim dijelovima), a većina prvih paleoantropologa potjecala je upravo iz Europe. Druga je sretna okolnost bila to što su neandertalci često upotrebljavali spilje za niz životnih aktivnosti, a fosilni ostatci ostaju mnogo bolje očuvani upravo u spiljama. Pa ipak, zbog nedostatka pisanih dokumenata, neke činjenice o njihovu svakodnevnom životu tek su nedavno ponovno otkrivene, a o brojnim drugima još uvijek postoje samo teorije.

Životni prostorLov i prehrana (foto: Wikimedia Commons)

Iako neandertalce vrlo rado zamišljamo kako se oskudno odjeveni hrabro probijaju kroz dubok snijeg i krajolik okovan ledom, računalni modeli pokazuju da su oni ipak preferirali umjerena područja s nešto blažom klimom možda čak i više od naših predaka - vrste Homo sapiens sapiens s kojom su dijelili životni prostor. Iako je tijelo neandertalaca dobro prilagođeno na hladnoću, pokazalo se da se fiziološke prilagodbe neandertalaca na oštru klimu nisu mogle mjeriti s kulturološkim prilagodbama naših predaka.

Govor i komunikacija

Donedavno postojale su žestoke polemike i rasprave oko sposobnosti neandertalaca za govor i komunikaciju. Danas ipak većina znanstvenika dijeli mišljenje da su neandertalci vjerojatno bili sposobni za neki oblik komunikacije sličan ljudskom govoru. Iako su znanstvenici Philip Liberman i Edmund Crelin osamdesetih godina s obzirom na otisak vratnih mišića na bazi lubanje napravili rekonstrukciju vokalnog kanala neandertalaca i ustvrdili da  je više sličio čimpanzinom nego ljudskom, većina je paleoantropologa kritizirala njihov zaključak da iz tog razloga nisu mogli govoriti. Nekoliko godina kasnije tj. 1990. godine, pronađena je i hioidna kost neandertalaca. Hioidna kost je malena kost u obliku potkove koja se nalazi u grlu, a sudjeluje u proizvodnji zvuka. Pronađena kost bila je vrlo slična hioidnoj kosti suvremenih ljudi. Na posljetku, pronalazak gena FOXP2 koji je bitan za razvoj područja u mozgu povezanih s učenjem govora, uvjerio je većinu znanstvenika da su neandertalci ipak vjerojatno bili sposobni za neku vrstu razgovora.                                                            

Pokop (foto:  Wikimedia Commons)Umjetnost

U Francuskoj, na nalazištu Arcy-sur-Cure nalazi se osobito velik broj dokaza koji govore u prilog postojanju jednostavnog oblika umjetnosti u neandertalaca. Tamo su pronađena čak 142 objekta, uglavnom perforirane kosti, perforirani životinjski zubi te komadi polirane bjelokosti i bjelokosti pravilnih geometrijskih oblika. Neki od ovih objekata vrlo su vjerojatno koristili za ukrašavanje, npr. kao privjesci za ogrlice.

Briga o ranjenicima

Postoje brojni dokazi o prisutnosti suosjećanja i brige za ranjene i ozlijeđene članove zajednice. Na francuskom nalazištu Bau de l'Aubisier pronađena je donja čeljust neandertalca kojem je većina zubi ispala, a dobar dio onih koji su ostali bio je u tako lošem stanju da nije mogao gristi ništa čvršće od današnje dječje hrane. Pa ipak, uspio je preživjeti, ali kako istraživači ističu - samo uz pomoć drugih članova zajednice koji su mu vjerojatno donosili voće, a možda i omekšali hranu prije no što bi mu je donijeli za jelo. Još zanimljiviji primjer je muškarac iz spilje Shanidar u Iraku. Lijeva strana njegove glave u jednom je trenutku njegova života primila snažan udarac zbog kojeg je lubanja pukla, a vjerojatno je i izgubio vid na lijevo oko. Kostur neandertalskog dijeteta  (foto: Wikimedia Commons)Osim toga, neostajala mu je i desna podlaktica, a ni desna noga nije bila u savršenom stanju. Muškarac je uspio preživjeti sve ozlijede, što bi zaista bilo nemoguće bez dugotrajne brige i skrbi.

 Djetinjstvo i životni vijek

Djetinjstvo neandertalaca bilo je izuzetno teško i opasno razdoblje. Erik Trinkhaus i D.D. Thompson pokazali su da 4 od 10 jedinki, tj. 40% neandertalaca nije doživjelo odraslu dob. Njihov rezultat potvrdila je i paleoantropologinja Olga Soffer koja je uspoređivala smrtnost neandertalske djece i djece naših predaka koja su živjela otprilike u isto vrijeme. Prema njezinim rezultatima, čak 43% neandertalske djece umiralo je prije 12. godine, dok je kod vrste Homo sapiens sapiens taj udio bio nešto manji od 30%. Od onih koji su uspjeli preživjeti djetinjstvo, samo 10% doživjelo je više od 40 godina.  

Pogrebni obredi i pokapanje mrtvih

U pogledu poštovanja mrtvih i percepcije smrtnosti, neandertalci i naši preci bili su vjerojatno najsličniji. Dokazi o pokapanju mrtvih postoje na nalazištima u Francuskoj, Uzbekistanu, Iraku, Izraelu itd. Mrtve su pokapali najčešće u fetalnom položaju - koljena privučenih do brade, a ponekad i sa predmetima poput ugljena ili životinjskih kostiju. Antropologinje Anna Belfer-Cohen i Erella Hovers ističu da pokopi nemaju smisla kao higijenski način odlaganja tijela. Kopanje rupe zahtijevalo je mnogo više vremena i truda od toga da mrtvog suputnika samo ostave strvinarima negdje u šumi.

Napretkom znanosti i tehnologije saznajemo sve više o stvarnoj prirodi ljudi koje smo nekad smatrali za tek nešto više od uspravnih majmuna. Stoga, sljedeći puta kada čujete riječ neandertalac, nemojte odmah pomisliti na primitivnog polu-majmuna, sjetite se koliko su nam zapravo bili slični. 

 

Izvori:

1. Andrew W. Froehle, Steven E. Churchill, Energetic Competition Between Neanderthals and Anatomically Modern  Humans, Anthropology 2009:96-116

2. The past in perspective, an introduction to human prehistory, Kenneth L. Feder, 3. edition, McGraw-Hill, New York, 2004.

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupire

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?