| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 03.01.2011 12:01:00

Sifilis (foto: Wikimedia Commons)Otkako je bolest zabilježena na prijelazu iz srednjeg u novi vijek, korištene su razne metode liječenja, koje se danas mogu činiti i nevjerojatnima, a nerijetko su ubijale oboljelog brže no što bi to učinio sifilis. Važno je napomenuti da su epidemije sifilisa, koje su u Europi zabilježene do sredine 16. stoljeća, pokazivale bitno izraženije simptome nego što je to slučaj danas pa su bolesnici patili ne od lezija, već od ogromnih, gnojnih čireva i velikih, nekrotičnih rana po tijelu. Iznenada, sifilis je od akutne bolesti prešao u oblik kakav poznajemo i danas, no to ne znači da ga je bilo lakše liječiti.


Sifilis se danas može nazvati blagom bolešću, koja nema gotovo nikakve šanse za razvoj epidemije. Liječenje se temelji na penicilinskim injekcijama i mastima, ili na tetraciklinima ili eritromicinima (osim kod trudnica) u slučaju alergije na penicilin. Simptomi, zbog kojih je ova bolest prozvana ''velikim imitatorom'', nestaju vrlo brzo bez obzira u kojem je stadiju bolesti liječenje započelo, a pacijent prestaje biti zarazan nakon samo par dana terapije. Penicilinsko liječenje predloženo je i prihvaćeno tek 1943. godine. Međutim, nije uvijek bilo tako.

>>>Sifilis - poznata pošast nepoznata porijekla (dio I.)

Otkako je bolest zabilježena na prijelazu iz srednjeg u novi vijek, korištene su razne metode liječenja, koje se danas mogu činiti i nevjerojatnima, a nerijetko su ubijale oboljelog brže no što bi to učinio sifilis. Važno je napomenuti da su epidemije sifilisa, koje su u Europi zabilježene do sredine 16. stoljeća, pokazivale bitno izraženije simptome nego što je to slučaj danas pa su bolesnici patili ne od lezija, već od ogromnih, gnojnih čireva i velikih, nekrotičnih rana po tijelu. Iznenada, sifilis je od akutne bolesti prešao u oblik kakav poznajemo i danas, no to ne znači da ga je bilo lakše liječiti. Sifilis (foto: Wikimedia Commons)

Jedan od najpopularnijih lijekova protiv sifilisa bila je živa, koja je jedan od ''univerzalnih'' lijekova, kojima se stoljećima liječilo gotovo sve. Posljedice su, naravno, bile strašne, a korist u borbi protiv sifilisa gotovo nikakva. Bolesnici bi je primali u obliku pilula, u elementarnom stanju ili inhalacijski, da bi im potom ispadali zubi i kosa, a na tijelu su se javljale lezije ravne onima koje je uzrokovao sifilis. Na smrt od trovanja živom nije se trebalo dugo čekati.

U istu se svrhu pacijente trovalo arsenom, još jednim stoljetnim lijekom za sve, koji je u obliku lijeka protiv sifilisa bio poznat pod imenom Salvarsan. Koristio se od 1910., nakon što se uočila veća učinkovitost nego ona živinih soli. No, čak je i sam način primjene znao dovesti do zaraza, budući da je lijek dolazio u obliku praha koji se trebao pomiješati s fiziološkom otopinom i potom ubrizgati posebno osmišljenim iglama, koje često nisu bile sterilne.

Šokantno metoda bila je i blokiranje mjehura oboljelog posebnim instrumentima, jer se vjerovalo da će bolesnicima pomoći sprječavanje mokrenja. Ipak, najčudnije se doima liječenje sifilisa malarijom. Na prijelazu 19. u 20. stoljeće, ustanovljeno je kako se sifilis uspješno liječi tzv. piroterapijom, dovođenjem u stanje izrazito visoke temperature. Kako bi se ona izazvala, pacijentu je davan uzročnik malarije koji bi izazvao groznicu, koja bi potom ubila spirohetu koja uzrokuje sifilis. Izliječeni pacijent potom bi bio podvrgnut liječenju od malarije pomoću kinina. Metoda je bila toliko uspješna da je Julius Wagner-Jauregg 1927. godine osvojio Nobelovu nagradu za medicinu zahvaljujući postignućima u liječenju kasnog stadija sifilisa malarijom, a koristila se sve do uvođenja penicilina.

Jedan poznati i krvavi primjer svjedoči o tome na što su ljudi bili spremni kako bi proučili bolest koja je nemilosrdno harala svijetom, a protiv koje su mogli malo učiniti. Od 1932. do 1972. godine, američki Zavod za zdravstvo provodio je tajni eksperiment u Tuskegeeju u Alabami, gdje su sifilisom zarazili gotovo 400 crnoputih muškaraca. Cilj ''istraživanja'' nije bio razvoj lijeka, već pribavljanje zaraženih trupala za autopsije, kako bi se proučilo djelovanje sifilisa na organizam. Iako je u međuvremenu uvedeno uspješno liječenje penicilinom, zaraženima nikada nije ponuđena terapija, a program bi se vjerojatno nastavio da ga mediji nisu raskrinkali 1972., uzrokujući zgražanje javnosti.

>>>Sifilis - porijeklo i razvoj sifilisa (dio III.)

 

Izvori: Mislav Čavka, Jana Fila, Tomislav Kelava; Sifilis u ranom novom vijeku, u: časopis Medicina Fluminensis, Vol.45, No.1; Rijeka, 2009., Discovery News

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupire

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?