| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Akcije

Datum objave: 13.01.2011 14:01:51

Prošla je još jedna godina. Iako ju je svatko procijenio na temelju vlastitih (ne)uspjeha, većini je bila teška zbog trenutne nam svima poznate situacije. I dok se svi zajedno nadamo boljem, kako se nositi s teškim životnim situacijama poput nezaposlenosti, velikim dugovima ili pak, zlu ne trebalo, težim bolestima? Pogledajmo što kažu istraživanja...


Istraživanja pokazuju kako je lako biti „general poslije bitke", dok u samim bitkama, odnosno teškim trenucima, našoj vrsti uopće nije poznato kakav karakter, sreća ili koje kombinacije se moraju dogoditi da se s takvim trenucima uspješno nosimo te ih naposljetku prebolimo. Psihološki gledano, ne znamo koliko smo psihički  „elastični" niti koliko je to uopće važno.

Laura King, psihologinja sa Sveučilišta Missouri kaže kako nitko od nas ne može predvidjeti kako ćemo se ponašati kad nas stignu neprilike. Premda se većina ljudi oporavi od nekih strašnih gubitaka, svi znamo kako je individualno koliko dugo je vremena potrebno pri prebolijevanju takvih situacija. U ovim slučajevima, istraživači nisu uspjeli naći uporište u genima  i pronaći koje to sekvence gena uvjetuju brži ili kraći oporavak. No, novija istraživanja ukazuju da se s nedaćama nosimo ovisno o tome koliko smo imali iskustva s njima, te da iskustvo omogućava učenje koje nam onda pomaže u budućim takvim trenucima.

U časopisu  The Journal of Personality and Social Psychology, tim znanstvenika objavio je rezultate svog dugogodišnjeg istraživanja koje je pratilo psihičko zdravlje 2000 Amerikanaca u dobi od 18 do 101 godine. Ispitanici su morali navesti loše događaje u svojoj prošlosti (npr. smrt roditelja ili prijatelja, razvod, teško oboljenje ili preživljavanje neke prirodne katastrofe), kao i one koje su se odvijali tijekom istraživanja ili navesti kako im se ništa od navedenog nije dogodilo.

Zanimljivim su se pokazala 194 ispitanika koji nisu zaokružili niti jedan od 37 loših događaja koji su bili ponuđeni u istraživanju. Istraživači su se pitali tko su ti ljudi koji uspijevaju proći kroz život bez loših trenutaka...jesu li oni neosjetljivi, socijalno izolirani, samo premladi ili se radi o nekim jedinstvenim ljudima?

Ništa od  toga se nije pokazalo točnim. Nevjerojatno je da su ti ispitanici izjavili kako nisu najzadovoljniji svojim životom premda su definirali dobrobit ljudskog života slično kao i ljudi koje je snašlo čak desetak nemilih događaja. Najzadovoljniji svojim životom pokazali su se ispitanici koji su doživjeli od dva do šest takvih stresnih događaja, što upućuje da je psihička snaga slična onoj fizičkoj: ne može se razviti bez vježbanja, ali ne smije se pretjerivati kako se tijelo ne bi slomilo. To se pokazalo točnim kod ispitanika s više od 12 proživljenih loših događaja u svom životu koji su istinski patili i bili psihički slomljeni. Dakle, iskustvo s ovakvim situacijama je potrebno kako bismo se bolje naučili nositi s njima, pri čemu je bitna frekvencija, tvrde znanstvenici. Reklo bi se: Što te ne ubije, ojača te. Naravno, ako te pritom ne ubije.

Ovo istraživanje još je jedno u nizu potvrda zašto volim egzaktne znanosti, a nisam sklona ovim drugima. Kao prvo, upitno je u kakvom su raspoloženju bili ispitanici dok su ispunjavali upitnik. Oni koji su trenutačno nezadovoljni svojom životom sigurno su se sjetili više nepovoljnih događaja u svom životu u odnosu na sretne pojedince. Različiti loši događaji imaju i različito djelovanje na nas te se ne mogu samo hladnokrvno zbrojiti. Zatim, ako naše zadovoljstvo životom ovisi o broju takvih događaja, zašto onih 194 ispitanika koji nisu nikad preživjeli nesretna zbivanja nisu najsretniji ljudi na svijetu?

S obzirom na složenost ljudske psihe, ne vidim čemu svesti naše snalaženje s lošim događajima na broj. Jedna nesreća, druga...i do šeste je u redu, a onda psihički pucamo. Shvaćam namjeru ovog istraživanja, ali ne i poantu, posebno kad znamo da nemamo utjecaj na ono čime će nas život "pogoditi". Iskustvom učimo kako se nositi sa životnim nedaćama! Krasno otkrivanje tople vode.

Kako ovo istraživanje ne bi baš u potpunosti bilo nekorisno, pobrinuli su se švicarski znanstvenici čije konkretnije istraživanje možemo nadovezati na ovo prethodno. Istraživanje je provedeno na 78 žena čiji je zadatak bio vježbati smanjenje osjećaja tuge nakon gledanja uznemirujućih videosadržaja tehnikom "ponovne procjene". To je tehnika kojom se ljudi spontano i prirodno koriste, a sastoji se u tome da pogledamo situaciju iz „drugog kuta", npr. rečenicama poput:" nisam se bojala djelovati", „nisam znala sve potrebne informacije" itd. Žene koje su prigrlile ovakav oblik samoterapije uspjele su ublažiti depresivne simptome izazvane kriznim životnim situacijama. Iz tog razloga možemo zaključiti kako nemili događaji uvjetuju usavršavanje naših psiholoških vještina.  

Ne tvrdim kako možemo postati neosjetljivi na broj ružnih zbivanja s kojima se suočavamo. Ne možemo utjecati na njihov broj i koliko su oni ružni, ali svakako možemo na način na koji na njih gledamo. A to nam, na sreću, nije zapisano u genima.

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupiru

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?