| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 24.01.2011 04:01:00

Golub pismonoša (foto: Woman's Weekly, Chicago, 1918)Životinje su se u ratovima ponajviše koristile kao radna i transportna snaga, u otkrivanju miniranih površina, prijenosu informacija, izviđanju terena te u zadaćama spašavanja. Od konja kao prvih vojnih životinja pa do pasa, slonova, deva, golubova te čak i štakora, kanarinaca i dupina, životinje su bez ikakve milosti korištene u ratovima kao potrošni materijal na prvim crtama borbenih linija.

 


Definitivno najiskorištenije životinje u ratovanjima su bili konji. U pMedvjed u ratu (foto: Gresham Publishing Company)ovijesti konjica je kao vojna jedinica uvijek bila smatrana i tretirana kao najsnažnija i najvažnija jedinica u ratovanju. Simbol ponosnog ratovanja postala je radna životinja koja je vukle kočije i artiljeriju te je u posljednja dva svjetska rata iskorištavana kao patrolna životinja gdje su se čak oboreni i mrtvi konji koristili kao zaštita od neprijateljske paljbe. U prvom svjetskom ratu tako je ubijeno preko osam milijuna konja dok je oko dva milijuna završilo u veterinarskim bolnicama na liječenju od ozljeda. Nakon ratova životinje su obično ostavljene na području gdje se rat odvijao, a tada bi bile prodane kao radne životinje ili bi bile ubijene jer, prema mišljenju vojske, više nisu ničemu služile.

Transportne životinje su dobivale najmanju pažnju i uvažavanje zbog njihovih jednostavnih tehničkih funkcija. Uz konje, ponajviše su se koristile udomaćene životinje kao što su volovi i bikovi te deve u područjima sjeverne Afrike i slonovi u Aziji. Poznata povijesna činjenica o korištenju slonova u transportu je slavni prijelaz Hanibalove vojske sa slonovima preko Alpa prema Italiji kada je od 37 slonova samo jedan preživio. Žrtve ratovanja nisu čak ni morale direktno sudjelovati u ratu, a da bi bezrazložno stradale. Tijekom drugog svjetskog rata britansko zrakoplovstvo je namjerno bombardiralo slonove koje je japanska vojska koristila kao teretne životinje za vuču artiljerije. Uz slonove, konje i volove, mnogo su se iskorištavale i deve. Zbog njihovih prilagodba na tešku pustinjsku klimu ljudi su smatrali kako deve mogu podnijeti bilo kakve ekstremne uvjete te su često masovno umirale od preopterećenja i iscrpljenosti. Tako je u 19. stoljeću ruKonji u Prvom svjetskom ratu (foto: Amalgamated Press)ska vojska koristila 19.000 deva za borbe u Aziji. Samo jedna deva je preživjela dok su ostale uginule zbog nekvalitetnih uvjeta držanja. U prvom svjetskom ratu britanska vojska je koristila oko 30.000 deva od kojih su sve umrle od iscrpljenja. 

Psi su imali najrašireniju upotrebu te su često imali samoubilačke zadatke, a da toga nisu bili ni svjesni. Tijekom prvog svjetskog rata, vojsci je ponuđeno 7000 pasa za trening. Mnogi psi koji nisu bili uspješni u treningu bili bi ubijeni kao nepotrebni višak dok bi ostali bili korišteni kao samoubilačke pošiljke ili kao prijenosnici poruka. Deve (foto: Gresham Publishing Company)Prijenos poruka psima bio je možda sporiji od prijenosa poruka golubovima, ali je bio sigurniji. Golubovi su bili laka meta oružju, a poznato je da su tijekom drugog svjetskog rata njemačke postrojbe trenirale sokolove i orlove kako bi napadali golubove pismonoše u nadi da će tako spriječiti prijenos informacija. Poznato je da je oko 17.000 golubova ubijeno tijekom drugog svjetskog rata, što znači da je, procjenjuje se, svaki osmi golub dostavio svoju poruku. Na početku prvog svjetskog rata predstojnik belgijske udruge za uzgoj goluba pismonoša dao je spaliti 2500 živih golubova samo kako bi onemogućio da se koriste u vojne svrhe.

Psi za vuču (Willis John Abbot (New York, 1917))Psi su zbog svojih urođenih navigacijskih osobina bili spretni u prijenosu poruka, ali su bili i laka meta neprijateljskih paljbi. Koristili su se i u detektiranju miniranih područja i otkrivanju neprijateljskih snajperista, ali tu nije bio kraj njihovim samoubilačkim zadacima. Treniranim psima su se za leđa vezale bombe koje bi eksplodirale kada bi se psi neprimjetno ušuljali u neprijateljska područja. Za vrijeme vijetnamskog rata, s američkim postrojbama došlo je i oko 5000 pasa, a samo 150 ih se vratilo kući. Ljepša strana korištenja pasa u ratovima je bila njihova spretnost u traženju stradalih ljudi te su bili trenirani da traže i iskopaju ozlijeđene vojnike zakopane u ruševinama od eksplozija.

Iako su psi bili izuzetno uspješni u detekcijama miniranih područja, tehnike koje su se koristile za vrijeme svjetskih ratova i danas su u upotrebi u nekim područjima. Ovce (foto: Gresham Publishing Company)Tako se trenirani štakori i danas koriste kao pomoć u razminiravanju zbog njihovog dobro razvijenog njuha. Njuhom su također mogli otkrivati štetne plinove u zraku te su se često držali u rovovima ili podzemnim tunelima i skloništima kao detektori lošeg zraka ili otrovnog plina. U iste svrhe korišteni su kanarinci, ali problem je bio taj što je jedini dokaz da je štetni plin u zraku bio uginuli kanarinac koji je jako osjetljiv na male koncentracije štetnog plina u zraku. U detektiranju mina pod vodom američka je vojska koristila trenirane dupine i morske lavove s kojima su, uz pomoć montiranih kamera na tijelu, lako mogli otkrivati i ostale podvodne prijetnje.

Iako se danas životinjama dižu spomenici za postignuća i hrabre postupke za vrijeme nekih  ratova, moramo biti svjesni kako životinje u ratovima nisu heroji, one su žrtve. One ne daju svoje živote za nas, njima su ti životi uzeti.

 

Izvor: Animalaid.org.uk

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupire

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?