| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije
Autor : Linda Bjedov

Datum objave: 26.01.2011 08:01:44

Trypanosoma cruzi (foto: Wikimedia Commons)Mimikrija se uglavnom odnosi na jednu životinjsku vrstu koja oponaša neku drugu. Poznate su tako razne strategije imitacije - izgledom, ponašanjem, mirisom i glasanjem u svrhu slanja varajućih signala. Takav se mehanizam razvio da bi pojedinim vrstama omogućio bolje preživljavanje, bilo namamljivanjem plijena, pomoću skrivanja ili oponašanja opasnih vrsta. No mimikriji u životinjskome svijetu tu nije kraj. Priroda je, naime, otišla i nešto dalje te je pojam mimikrija našao svoje mjesto i u molekularnoj biologiji.


Svima je poznat pojam imuniteta, kojega se u medicini  definira  kao sposobnost organizma da se odupre i obrani od infekcija, bolesti te neke druge biološke ili kemijske opasnosti. Bakterije, virusi i paraziti koji napadaju naš organizam u tijelu izazivaju imunološku reakciju - naše se tijelo kada prepozna strani organizam počinje od njega braniti stvaranjem antitijela. Imunitet ne reagira na vlastita tkiva i supstance jer ih prepoznaje kao vlastite. No mikroorganizmi su u stanju napasti, a da ih naš imunitet ne prepozna. Streptococcus pyogenes (foto: Wikimedia Commons)Takvu pojavu zovemo molekularna mimikrija i ona opisuje prikrivanje površinskih molekula bakterija, virusa ili parazita od imuniteta domaćina. Imunitet ne prepoznaje molekule na površini bakterije ili virusa jer u organizmu već postoje tim molekulama vrlo slične supstance. Tako u kontaktu s takvim patogenim organizmima (biološkim agentima koji uzrokuju bolest organizma) naše tijelo ne proizvodi antitijela koja bi napala patogene.

Jedan takav  primjer je gram pozitivna bakterija streptokok Streptococcus pyogenes (fotografija desno) koja uzrokuje niz bolesti poput upale nosa i ždrijela, streptokokne angine, šarlaha, upale bronha i pluća, crvenog vjetra, gnojne infekcije kože i babinje groznice. Ove okrugle bakterije imaju vanjsku ovojnicu ili kapsulu u kojoj se nalazi hijaluronska kiselina. Ova kiselina je inače prisutna i u ljudskom vezivnom tkivu pa imunitet jednostavno na nju ne reagira. Neki koliformni mikroorganizmi poput svima poznate bakterije vrste Escherichia coli (jedna od glavnih vrsta bakterija u donjem dijelu probavnog trakta sisavaca, nužna za pravilnu probavu hrane i rad crijevne flore) i Neisseria meningitidis (uzročnik meningokokne bolesti) imaju u kapsuli sialinsku kiselinu koja je dio živčanog sustava životinja te također ne izaziva reakciju našeg imuniteta.

Herpes-simplex virus (foto: Wikimedia Commons)No nisu samo bakterije sposobne za tako nešto. Virusi, kao npr. Herpes-simplex (fotografija lijevo), također proizvode supstance koje se mogu naći u domaćinu, a inače su dio rožnice oka. Parazit, praživotinja bičaš Trypanosoma cruzi (fotografija gore lijevo)koja uzrokuje bolest tripanosomijazu kod čovjeka i životinja, proizvodi proteine slične miozinu koji inače izgrađuje srčani mišić. U slučaju da ovakav parazit uđe u organizam događa se da tijelo ipak reagira na parazita, no nažalost i na vlastite supstance. Na ovaj način dolazi do autoimunih bolesti, gdje tijelo napada vlastita tkiva. Tako u slučaju ovog parazita, koji proizvodi protein sličan miozinu, tijelo na kraju napada i sam miozin te dolazi do upale srčanog mišića. Kod čovjeka se ova tropska parazitska bolest naziva Chagasova bolest ili američka tripanosomijaza.

Ovim zadnjim zanimljivim primjerom mimikrije završavam svoj niz oponašanja u životinjskome svijetu te vas sljedeći put upućujem u nešto drugačiji mehanizam preživljavanja - prilagodbu izgleda svojoj okolini.

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupire

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?