| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 21.02.2011 13:02:00

Majmun Sam (foto: NASA)Prije čovjekova osvajanja svemira 60-ih godina prošlog stoljeća, svemirske agencije diljem svijeta slale su različite životinje kako bi testirale uvjete u kojima će se jednoga dana naći i čovjek. Dok su Amerikanci slali majmune, Rusi su se, mudrije, služili samo ženkama pasa. U počecima su tijekom leta mnoge životinje pogibale, a manje je poznato da su u svrhe istraživanja korištene i kornjače, štakori, ribe i žabe.

 


Prije svega zbog najveće sličnosti s ljudima, američka svemirska agencija kao pokusne životinje ponajviše je koristila majmune pri boravcima u suborbitalnim i orbitalnim prostorima. Tako su do 1962. godine u svemirske letove poMajmun Sam (foto: NASA)slali desetak majmuna. Iako su fiziološki najsličniji ljudima, zbog svoje visoke inteligencije i preosjetljivosti, majmuni bi teže bili izvor korisnih rezultata. Najpoznatije ime pokusnih majmuna 50-ih godina prošlog stoljeća u američkim krugovima bio je Albert. Ukupno šest majmuna nazvanih Albert bili su promatrani u uvjetima koji vladaju prilikom uzlijetanja te boravka u suborbitalnom prostoru. Ime Albert nije im donijelo sreću te su svi uginuli prilikom uzlijetanja, boravka u svemiru ili slijetanja letjelice. Poznati par majmuna koji su preživjeli let i povratak bili su makaki majmun Sam (na fotografijama) i njegova družica, također nazvana Sam. Uz majmuna Yoricka 1951. putovalo je i 11 štakora, koji su se svi živi vratili na Zemlju.

S druge pak strane, ruska svemirska agencija u vrijeme Sovjetskog saveza pametnije je odabirala pokusne životinje za svoje probne svemirske letove. Smatrali su kako su psi dovoljno pouzdani objekti za demonstraciju uvjeta koji bi jednako djelovali na čovjeka. Birali su samo ženke pasa jer su se lakše trenirale, a i po prirodi su ženke mirnije te podjednako staloženo mogu podnijeti stres prilikom uzlijetanja i boravka u bestežinskom stanju kao i ljudi. Svemirska kapsula Sputnik 2 nosila je svjetski poznatu kujica Laiku (na fotografiji) koja je, iako nije bila prva pokusna žiLaika (foto: Wikimedia Commons)votinja za svemirske letove, bila prva koja je zapravo iskusila let u orbiti. Laika je pas mješanac kojega su znanstvenici doslovno "pokupili s ulice" i par mjeseci trenirali za svemirski let. Bila je stara oko tri godine, a uginula je nakon tri dana boravka u svemiru. Ruska svemirska agencija je između 1957. i 1961. godine u orbitu lansirala ukupno 13 kujica, od kojih je pet umrlo tijekom leta.

Dvije kujice koje su Rusi poslali u svemir i koje su se žive vratile bile su Belka i Strelka (prikazane na grafitu dolje desno). Letjele su u Sputniku 5, a postale su svjetski poznate jer su prve životinje koje su se žive vratile na Zemlju. Strelka je kasnije rodila šest štenaca od kojih je jednog posvojila kćer tadašnjeg američkog predsjednika Johna F. Kennedya. Tijela Belke i Strelke danas se čuvaju u muzeju u Moskvi, a često su i dio putujuće izložbe po svijetu.

Uz majmune, glodavce i pse, neke svjetske svemirske agencije slale su i ostale životinje u svemir kako bi proučavale učinke leta i bestežinskog stanja na živi organizam. Tako je proučavanje bestežinskog stanja na osjetilo ravnotežeBelka i Strelka (foto: Wikimedia Commons) ispitivano na žabama koje bi sedam dana lebdjele u vodenom mediju bez učinka gravitacije. Boravak u bestežinskom stanju 60 dana nije bio problem ni za pokusnog pauka koji je nakon nekoliko pokušaja uspio isplesti mrežu. Znanstvenici su ispitivali njegovu sposobnost da osjeti djelovanje težine na mrežu, što koristi u prirodi kako bi osjetio potencijalne žrtve koje se zapletu u mrežu.

Projekt Sovjetskog saveza 1973. započeo je slanjem 11 bioloških kapsula - takozvanih Bion satelita - koje su služile za istraživanje utjecaje zračenja i bestežinskog stanja na različite biološke subjekte. Bion sateliti su sa sobom nosili kornjače, štakore, ribe, žabe, kukce, gljivice, biljke, različite sjemenke, jajašca te kulture stanica.

Dok se danas na svemirskim postajama standardno istražuju utjecaji boravka u svemiru na različitim malim životinjama, prve pokusne životinje bile su jedini način da se istraže utjecaji čovjekovog puta i boravka u svemiru. Neke životinje su nažalost dale svoje živote, ali, ako je tako kome lakše, u korist tehnološkog napretka koji je otvorio ljudima put za osvajanje svemira.

 

Izvori: NASA, Spacetoday.org

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupire

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?