| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 10.03.2011 14:03:00

Efekt staklenika (foto: Simon Howden / FreeDigitalPhotos.net)U posljednjih nekoliko godina pojavljuju se brojne teorije o uzrocima globalnog zatopljenja, tj. nastanka tzv. efekta staklenika. Jedna od njih, kao bitne uzročnike spominje i krave. Poznavatelje SF literature ovakav bi naslov članka vjerojatno podsjetio na ime jednog od poznatih klasika znanstvene fantastike-Sanjaju li androidi električne ovce?. Radi li se i ovdje o scenariju koji je moguć samo u znanstvenoj fantastici ili su tvrdnje da preživači značajno pridonose globalnom zatopljenju zaista točne, saznajte u nastavku.


Planet Zemlja samo je treći kamenčić od sunca koji u potpunosti ovisi o njegovoj energiji da bi opstao. Da bi život na Zemlji opstao u svoj svojoj ljepoti, temperatura koja se stvara zadržavanjem sunčeve energije unutar ozonskog omotača mora ostati unutar relativno uskog raspona koji omogućuje njegovo bujanje. Tajna života je u tome da kroz Zemljin omotač prođe upravo dovoljna količina energije i zračenja da bi se održao taj povoljan raspon temperatura. Od zraka koje prođu ozonski omotač, 45% apsorbira Zemljina površina, 25% apsorbiraju oblaci, a 30% energije se reflektira i odlazi nazad u svemir. Apsorbirana energija je ta koja zagrijava površine, evaporira vodu i daje energiju za fotosintezu biljkama. Dio reflektirane energije zadržavaju atmosferski plinovi, osobito ugljikov dioksid i vodena para koji ju zatim polagano otpuštaju prema svemiru. Ovo zadržavanje energije zove se efektom staklenika jer dodatno pridonosi zagrijavanju atmosfere; na taj način Zemljina atmosfera poput staklenika propušta svjetlost, ali zadržava dio topline. Efekt staklenika je prirodan i normalan proces koji je Automobil od kartona (foto: Patchareeya99 / FreeDigitalPhotos.net)neophodan za život kakav poznajemo, ali kada zbog akumulacija tzv. stakleničkih plinova (npr. ugljikovog dioksida i metana) koji reflektiraju apsorbiranu energiju postane prejak, dovodi do jačeg zadržavanja topline i posljedica koje poznajemo kao globalno zatopljenje.

Preživači (lat. Ruminantia) su biljojedne životinje koje imaju složen želudac te u razdoblju mirovanja poluprobavljenu hranu vraćaju u usta, ponovno žvaču i zatim nastavljaju probavu hrane uz pomoć brojnih mikroorganizama koji su redoviti stanovnici njihovog probavnog sustava. Neki od najpoznatijih, a u današnje vrijeme i najprisutnijih preživača na Zemlji su krave i ovce. Ovakav način probave razvio se zbog toga što se hrane biljnom hranom koja je niskokalorična (daje malu količinu energije) i mnogim drugim životinjama teško probavljiva ili neprobavljiva (kao npr. celuloza). Njihova prehrana sastoji se, dakle, uglavnom od ugljikohidrata čijom razgradnjom nastaju brojni plinovi. Da bi izbacili nastale plinove, preživači konstantno podriguju, pa čak 2 do 12% unesene energije izbace u obliku metana, a ispuštaju i velike količine ugljikovog dioksida.

S obzirom da broj ljudi na svijetu neprestano raste, a s njima i količina stoke koju uzgajaju, je li količina ugljikovog dioksida i metana  koju toliki broj preživača proizvodi dovoljna za izazivanje globalnog zatopljenja? Činjenica je da je u posljednjih stotinjak godina koncentracija metana u atmosferi narasla s približno 750 ppm na 1800 ppm, tj. više od dvostruko, a koncentracija ugljikovog dioksida s 300 ppm na približno 380 ppm. Je li ova podudarnost samo slučajna?

Iako ovi brojevi ne govore u prilog nedužnim kravama, naizgled jasna veza vrlo je često samo privid. Sama dezinformacija da su preživači među glavnim krivcima za globalno zatopljenje proteže se već godinama nošena vječitom željom čovječanstva da krivnju svali na drugoga, no njezino relativno nedavno uskrsnuće vjerojatno je posljedica jedne nesretno sročene rečenice u znanstvenom članku objavljenom u renomiranom znanstvenom časopisu Američkog društva za mikrobiologiju. Autor članka iz 2009. godine izjavio je da 1.5  milijardi grla stoke na planetu Tvornica (foto: Paul / FreeDigitalPhotos.net)Zemlji uzrokuje emisiju više od 100 milijuna tona metana godišnje, što je oko 20% emisije koja doprinosi globalnom zatopljenju. Neupućenima, ovaj je podatak izgledao kao da krave i ostala stoka dijele čak 20%  krivice za nastanak globalnog zatopljenja. No, ono što je autor zapravo želio izjaviti i na što su njegovi brojni kolege poslali ispravke njegova navoda (koji se nisu toliko pojavljivali u medijima) zapravo je da stoka uzrokuje 20% ukupne emisije metana, no kako metan nije jedini staklenički plin, ukupni udio koji preživači imaju u nastanku globalnog zatopljenja je zapravo svega 2-3%.

Značajniji izvori stakleničkih plinova zapravo su fosilna goriva koja su ljudi nakon nekoliko stotina tisuća ili čak milijuna godina donijeli na površinu i njihovim izgaranjem oslobodili velike količine ugljika koji je ležao „zarobljen" u Zemlji. Probava preživača kojom se oslobađaju ugljikov dioksid i metan samo je dio prirodnog ciklusa ugljika. Takvi su prirodni ciklusi (npr. ugljika, dušika, sumpora, itd...) milijunima godina držali količine elemenata u zraku, oceanima i tlu uravnoteženima, s nešto manjim ili većim oscilacijama, a poremetile su ih tek nekoliko puta u povijesti velike katastrofe poput velikih erupcija vulkana ili udara meteora. Iza takvih velikih katastrofa redovito su uslijedila velika izumiranja, a najpoznatije među njima je izumiranje dinosaura. Iskopavanje i izgaranje fosilnih goriva nije dio prirodnog ciklusa, i kada bi ovog trenutka ugasili sve tvornice, prestali voziti automobile i zabranili upotrebu nafte, ugljena i plina, Zemlji bi trebalo čak 100.000 godina da prirodnim ciklusom ugljika vrati koncentraciju ugljikovog dioksida u atmosferi na razinu prije nastanka ljudske civilizacije. Usporedbom mjehurića zraka zarobljenih u antarktičkom ledu, znanstvenici su ustanovili da je koncentracija ugljikovog dioksida u atmosferi danas najveća u posljednjih 650.000 godina. Uzrok ovako visokih koncentracija ugljikovog dioksida i ostalih stakleničkih plinova u atmosferi nije samo pojačana potrošnja fosilnih goriva, nego i uništavanje vrsta koje su glavni potrošači ugljika iz atmosfere. Radi se prvenstveno o algama i biljkama. Neboderi (foto: federico stevanin / FreeDigitalPhotos.net)Njihov je posao reciklirati ugljik ispušten u atmosferu i proslijediti ga životinjama i/ili pohraniti u zemlju (npr. u obliku ugljena). Samo se u SAD-u svake godine baci u smeće 30 milijuna stabala u obliku novinskog papira.

Hoće li naši postupci biti uzrokom sljedećeg velikog izumiranja, pokazat će vrijeme. Ako se uskoro ne promijeni stanje svijesti i ne shvatimo da moramo promijeniti svoj stav prema Zemlji želimo li opstati, vrlo je vjerojatno da ćemo uskoro pričati svojim unucima i praunucima o vremenima kada je Zemlja bila nastanjena prekrasnim bićima kojih više nema. A pitanje je i hoće li i koliko nas biti. Vrijeme je da prestanemo okrivljavati krave, Amerikance, zemlje u razvoju, Kineze ili bilo koga drugoga i umjesto uzajamnog optuživanja pokušamo zajedno smisliti kako ćemo plinove koje smo oslobodili u atmosferu vratiti tamo gdje im je mjesto i pritom pokušati zadržati današnji standard života.

 

Izvori:

-Enviromental Science, a global concern, 8th edition, William P. Cunnungham, Mary Ann Cunningham, Barbara Saigo, McGraw Hill, NY, USA 2005

-Earth Science, understanding enviromental systems, Edgar W. Spencer, McGraw Hill, NY, USA 2003.

-Animal Physiology, from genes to organisms, Sherwood, Klandorf, Yancey, Thomson Learning, Inc., Belmont USA 2005.

-The world without us, Alan Weisman, Virgin Books Ltd, Great Britain 2007.

-http://www.microbemagazine.org/index. ... -human-microbiome-project

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupire

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?