Najopsežnija međunarodna analiza raznolikosti biljaka na Zemlji nije donijela optimistične rezultate. Naime, tim istraživača, predvođen prof. Emmetom Duffyjem s Instituta za Znanosti o moru (Virgina) objavio je da gubitak biljne bioraznolikosti na Zemlji danas ozbiljno narušava ekosustave te da se čovječanstvo opasno približava točki preko koje se teško vratiti natrag.

Biljne zajednice, ugrožene ljudskim napretkom, invazivnim vrstama, promjenom klime i ostalim faktorima, opskrbljuju ljude hranom, pomažu u pročišćavanju vodnih zaliha, proizvode kisik, proizvode sirovi materijal za gradnju, odjeću, papir i ostale produkte. Nedavno je deveteročlani istraživački tim pod vodstvom profesora Brada Cardinalea sa Sveučilišta u Michiganu dovršio analizu rezultata 574 terenska i laboratorijska istraživanja koja su provedena na 5 kontinenata tijekom zadnja 2 desetljeća. Mjerene su promjene u produkciji koje nastaju zbog gubitka biljnih vrsta. Ova vrsta metaanalize dozvoljava istraživačima da se odmaknu od vlastitih individualnih istraživanja ili suradničkih istraživanja te da dobiju puno vjerodostojniju globalnu sliku. Studija je objavljena u časopisu American Journal of Botany u posebnom izdanju vezanom za bioraznolikost u ožujku.

„Ideja da smanjivanje raznolikosti kompromitira funkcioniranje ekosustava bila je kontroverzna mnogo godina" kaže prof. Duffy, morski ekolog koji je proučavao utjecaje gubitka bioraznolikosti u morskim livadama. „Ovo istraživanje bi trebalo biti poslijednji čavao u lijesu te kontroverze. To je najrigoroznija i najopsežnija analiza do sada i jasno pokazuje da izumiranje biljnih vrsta kompromitira produktivnost koja je oslonac ekosustava na Zemlji."

Analiza je pokazala da su biljne zajednice s mnogo različitih vrsta gotovo 1,5 puta produktivnije od onih sa samo jednom vrstom (poput polja kukuruza ili pažljivo održavanog travnjaka), a istraživanje koje je u tijeku pronalazi još jače prednosti raznolikosti kada se ostale prirodne funkcije ekosustava uzmu u obzir. Različite zajednice također mnogo efikasnije zadržavaju nutrijente, svjetlo i ostale limitirajuće resurse. Temeljem laboratorijskih proučavanja algi rezultati sugeriraju i da različite biljne zajednice proizvode kisik i koriste ugljikov dioksid više od dva puta brže nego biljne monokulture.

Otkrića znanstvenika su važeća za biljne zajednice kako na kopnu tako i u slatkim i slanim vodama, što znači da je biljna bioraznolikost od opće i fundamentalne važnosti za funkcioniranje čitave Zemljine biosfere.

„Slane močvare i morske livade uvelike ovise o jednoj ili nekoliko vrsta biljaka koje tvore osnovu tog staništa", kaže Duffy. „Kada se izgube takve vrste, zbog niske raznolikosti na tim mjestima često nitko drugi ne može zauzeti njihovo mjesto, što može utjecati na zajednicu životinja, potencijalno sve do ribljih vrsta."

Uz analizu općih učinaka na gubitak bioraznolikosti, istraživači također žele odrediti specifični udio biljnih vrsta potreban da bi se održalo efektivno funkcioniranje određenog ekosustava. Između ostalog, podaci ove studije pokazali su i da gubitak bioraznolikosti slijedi tzv. „tipping - point" model u kojem određeni dio vrsta može biti izgubljen s minimalnim utjecajem na ekološke procese, no ako se gubitak vrsta nastavi, slijedi oštar pad u funkciji ekosustava.

Gubitak bioraznolikosti u stvarnom svijetu

Budući da su svjesni da se njihovi rezultati uglavnom oslanjaju na analizu kratkotrajnih eksperimenata (najčešće od nekoliko dana, tjedana ili mjeseci) u relativno malim okruženjima, istraživači su također pokušali odrediti kako se utjecaji na raznolikost ponašaju u dužim vremenskim periodima, većim područjima, ili oboje. Autori dodaju da se ovo odnosi na stvarni svijet „u kojemu je izumiranje vrsta važno i gdje je prisutna konzervacija i upravljanje."

Pokazano je da je opseg istraživanja uistinu važan i da mali laboratoriji i terenska istraživanja generalno podcjenjuju utjecaje gubitka bioraznolikosti. Prema riječima istraživača, podaci se generalno podudaraju s idejom da je snaga utjecaja na raznolikost jača u eksperimentima koji traju duže i u eksperimentima koji se vrše na većim područjima.

Budućnost istraživanja bioraznolikosti

Studija otkriva i dodatne informacije potrebne za bolje razumijevanje gubitka bioraznolikosti i njegovog efekta. Važni ciljevi uključuju dodatna istraživanja o tome kako proučavanja bioraznolikosti u malim mjerilima primijeniti na stvarne ekosustave; kako je gubitak bioraznolikosti povezan s ostalim okolišnim stresorima poput promjene klime, invazivnih vrsta, zonama s niskom razinom kisika, zakiseljavanjem oceana i zagađivanjem vode te kako je razina raznolikosti vrsta važna u odnosu na raznolikosti na drugim razinama poput, genetičke i funkcionalne raznolikosti (npr. biljojedi, mesojedi).

Profesor Cardinale kaže da će ova vrsta informacija staviti znanstvenike „u poziciju da mogu izračunati broj vrsta potreban za održavanje različitih procesa nužnih za održivi život u realnim ekosustavima." Također dodaje: „Ne mislimo 'potrebnih' u etičkom ili estetskom smislu. Mislimo na točan, konkretan broj vrsta potrebnih za održavanje osnovnih životnih procesa."

Koautor studije, Jarrett Byrnes (Nacionalni centar za ekološku analizu i sintezu) kaže: „Izumiranje vrsta se događa sada i događa se brzo. Nažalost, naši resursi su ograničeni. To znači da ćemo morati odrediti prioritete pri našim konzervacijskim naporima, a da bismo to napravili, znanstvenici moraju početi davati konkretne odgovore o brojevima i tipovima vrsta koje su potrebne da bi se održao ljudski život. Ako ne proizvedemo ove procjene brzo, riskiramo prelazak praga preko kojeg se više nećemo moći vratiti natrag."

Izvor: Esciencenews.com