Morske alge kremenjašice vrste Melosira arctica koriste negostoljubive uvjete zaleđenog Arktičkog mora u svoju korist i tako predstavljaju glavnu kariku u tom ekosustavu. Koristeći svoj prirodni antifriz preživljavaju temperature i do -10°C te tvore prave male šume ispod zaleđenog mora. Preživljavanje u pukotinama leda osigurava im još jednu prednost - odsustvo predatora.
More u području sjevernog polarnog kruga sa svojim salinitetom od 33 promila ledi se tek na -1,9°C, a ledeni pokrov počinje se stvarati već tokom jeseni. Kako se nakupine leda počinju akumulirati u veće ledene mase, tako se zaleđuju i organizmi koji slobodno žive u toj vodi. U vodi se mogu pronaći bakterije, virusi, alge te neke jednostavnije životinje poput mikroskopskih račića, a samo će oni sa posebnim prilagodbama moći preživjeti okovani u ledenoj masi. Zanimljive za proučavanje su alge kremenjašice koje ostaju poprilično žive nakon što se more u kojem su slobodno živjele zaledi. Uz pomoć sunčeve energije one se i dalje razvijaju i rastu, a stekle su i posebne prilagodbe za preživljavanje u ledu.
Znanstvenici su otkrili kako od svih organizama koji preživljavaju u tom surovom okolišu upravo alga Melosira arctica predstavlja prvaka u preživljavanju. Velika kao presjek prosječne vlasi kose, sa svojih 50 mikrometara predstavlja dominantnu vrstu u cijelom zaleđenom Arktičkom moru. Stanice ove mikroskopske alge često se udružuju u kolonije, a ronioci svjedoče kako su znale tvoriti prave podvodne šume viseći u moru s leda i do nekoliko metara u dubinu.
Profesorica oceanografije sa Sveučilišta u Washingtonu Jody Deaming članak o ovoj fascinantnoj prilagodbi morskih algi objavila je u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences te objasnila kako tajna leži u sluzavom gelu koji alge izlučuje na svoju površinu. Sastavljena od kompleksnih šećera, ta izvanstanična polisaharidna supstanca snižava temperaturu ledišta te se u porama leda u kojima alga obitava nalazi barem malo tekućine. Znanstvenici pokušavaju dokazati kako pore u ledu u kojima se nalazi sluz i morska voda mogu usporiti topljenje arktičkog leda u proljeće i ljeto ili čak dovesti do toga da te dvije pojave alterniraju. Smatra se da upravo alge koje žive i ispunjavaju pore u ledu usporavaju topljenje leda stvarajući izolacijski ovoj na površini ledenih pokrova, čime se smanjuje direktno sunčevo zračenje.
Na prvi pogled se čini kako ova ekstremna prilagodba algi služi samo za preživljavanje tokom perioda zaleđenog mora, no u proljeće ove alge prve cvjetaju te su odgovorne za 60% primarne produkcije u to doba godine. Iako, kako se sezona cvjetanja zaoštrava te ostali organizmi počinju dominirati primarnom produkcijom u moru, zna se da je Melosira arctica zaslužna za onaj prvi veliki fotosintetski „udar".
Iako znanstvenici smatraju kako će zbog jakog globalnog zagrijavanja, čak i u proljeće, važnost algi zaleđenih mora padati, profesorica Deaming tvrdi kako to ne mora biti slučaj. Istraživanja su pokazala kako sluz u pukotinama leda gdje obitavaju te alge povećava salinitet i kako su te pukotine u ledu mnogo kompleksnije nego što se činilo. Uz površinu leda alge stvaraju gušće pukotine i kanale u kojima obitavaju. Tako si osiguravaju prodor sunčeva svjetla kako bi vršile fotosintezu te si omogućuju miran život bez predatora. Kao produkt primarne produkcije algi u pukotinama se nalazi višak nutrijenata, ugljikovog dioksida i iona željeza koji su potrebni za rast algi. Topljenjem tog leda nutrijenti se otpuštaju u vodu te osiguravaju kvalitetno cvjetanje drugih algi.
Izvori: Esciencenews.com, NOAA