| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 19.04.2011 13:04:59

Svjetleći koralj (foto: NOAA)U oceanima, ispod granice prodora Sunčeve svjetlosti, leži golemi svijet tame. Stvorenja koja tamo žive našla su novi izvor svjetlosti - same sebe.  Biolozi pretpostavljaju da između 80 i 90% dubokomorskih vrsta ima sposobnost bioluminiscencije, tj. stvaranja svjetlosti pomoću molekula iz svog tijela, a i neke kopnene životinje služe se ovim izumom evolucije. U nastavku saznajte što su „svijeće u moru" koje je Kolumbo vidio kada se prvi put približavao Americi,  tko baca svjetlosne bombe i zašto se svjeteće bakterije mogu vidjeti iz svemira.


Bioluminiscencija, pojava koja nastaje kada živi organizam emitira vidljivo svjetlo, rezultat je kemijske reakcije u kojoj se molekula luciferina oksidira (reagira s kisikom) u oksiluciferin pri čemu  se oslobađa svjetlost, a brzinu reakcije određuje prisutnost enzima luciferaze. Postoji više varijanti enzima, kao i različitih molekula luciferina, a upravo o kombinaciji koju životinje posjeduju ovisi boja emitiranog svjetla. Mliječno more (foto: NOAA)Životinje u moru uglavnom stvaraju svjetlost plavo zelene ili zelene boje jer svjetlost tih valnih duljina najdalje putuje kroz morsku vodu. Oči morskih životinja osjetljive su na taj dio spektra pa je bioluminiscencija vrlo efektivna za komunikaciju između organizama na velikim udaljenostima. Ovisno o uvjetima, svjetlosni bljesak može se vidjeti s udaljenosti i do stotinu metara. Bljeskovi jednostaničnih dinoflagelata (veličine oko 0,5mm) mogu se vidjeti s udaljenosti od 5 metara, što je ekvivalentno tome da čovjek visine 2 metra može komunicirati s nekim na udaljenosti od 20 kilometara!

Zapanjujuća je raznolikost životinja koje su razvile sposobnost emitiranja svjetla: bakterije, gljive, planktonski zrakaši, dinoflagelati, rebraši, žarnjaci, glavonošci, mnogočetinaši, krijesnice, morske zmijače, ribe, pa čak i morski psi! Većina organizama ima vlastite svjetleće organe, fotofore, u kojima  specijalizirane stanice  stvaraju nježni, ravnomjerni sjaj čiji  se intenzitet, boja i kut mogu mijenjati. Drugi organizmi  "posuđuju"  svjetlost" od bakterijskih simbionata u potkožnim vrećama - oni osiguravaju hranu bakterijama,  a bakterije njima zauzvrat daju svjetlo. Domaćini ne mogu kontrolirati intenzitet svjetla, pa su razvili fascinantne mehanizme kojima "gase svjetla" kad im to nije od koristi.

Slobodne luminiscentne morske bakterije, koje koriste bioluminiscenciju kao zaštitu od UV zračenja,  dokaz su da se za velike stvari ne mora biti velik- visoke koncentracije luminiscentnih bakterija odgovorne su za efekt tzv. „mliječnog mora", učestale pojave u Indijskom oceanu koja se  može se vidjeti i iz svemira! Rod Vargula (foto: NOAA)Na fotografiji gore desno vidi se plava mrlja veličine 300 km koja prekiva područje veliko kao Havajski arhipelag (prikazana je u prirodnoj veličini, ali svjetlije nego što bi se vidjelo okom iz te perspektive).

Kako još životinje koriste svjetlo koje stvaraju? Načini su mnogobrojni, ali počnimo s udvaranjem. Mnoge životinje povećavaju frekvenciju i intenzitet bioluminiscencije tijekom peroida parenja. Kad se Kolumbo približavao obali Sjeverne Amerike, zamijetio  je "svijeće koje se miču u moru". Neki biolozi smatraju da je Kolumbo svjedočio masovnom ritualu parenja bioluminiscentnog bermudskog mnogočetinaša vrste Odontosyllis enopla.  Tijekom ljetnih noći, ženke izvode „svjetlosni ples" da bi privukle mužjaka -  plivaju u krugovima ispuštajući pritom zelenu luminiscentnu tvar. Kad mužjak stiže do centra kruga koji ženka opisuje plesom, ispušta spermu i pritom proizvede jak bljesak, a ona ispušta svjetleća jaja. Nakon parenja, vraćaju se na morsko dno, gdje i inače žive. Možda najfascinantniji dio ovog rituala je njegova preciznost - uvijek počinje druge i traje do pete noći nakon punog mjeseca, 51-63 minute nakon zalaska sunca, s vrhuncem u trećoj noći.

Ništa manje dramatično udvaranje nemaju račići ljuskari (rod Vargula i srodnici). U suton mužjaci  štrcaju luciferin i luciferazu kroz otvore blizu usta, i ostavljaju jarke oblačiće svjetla u vodi (fotografija lijevo). Učestalost ispuštanja oblačića i putanja kojom plivaju karakteristični su za vrstu, te ih tako prepoznaju  ženke koje nisu luminiscentne.

Ovakav kompleksni način korištenja bioluminiscencije podsjeća na krijesnice, zasigurno najpoznatije bioluminiscentne životinje. One vode kompleksne „dijaloge" udvaranja  izmjenom svjetlosnih bljeskova. Melanocetus johnsoni (foto: NOAA)Kod sjevernoameričke vrste Photinus pyralis oba spola imaju svjetleće organe, a odgovor ženke 2 sekunde nakon bljeska mužjaka ključan je za prepoznavanje. Da bi se  izbjegla zabuna između različitih vrsta krijesnica, svaka vrsta ima svoj "kod", jedinstvenu učestalost, intenzitet i trajanje bljeskova. Kod ivanjske krijesnice, Lampyris noctiluca, samo ženke svjetle, ali nemaju krila, dok mužjaci lete. Ako se pitate tko su one krijesnice koje viđate da lete i svijetle u ljetnim večerima, to su mužjaci malih ivanjskih krijesnica, Lampyris splendidula.

Mnoge ribe koštunjače, čak i neki morski psi (Etmopterus virens), imaju fotofore na specifičnim mjestima pa kad traže partnera, traže ribu s određenim rasporedom fotofora.

S obzirom na činjenicu da mnoge dubokomorske životinje koriste bioluminiscenciju tijekom rituala parenja, razumljivo je zašto mnogi predatori koriste svjetlo da bi privukli plijen.  Možda najpoznatiji predatori koji mame svjetlom su zastrašujuće dubokomorske ribe - udičarke, iglozubi i labavouste ribe. Udičarka morski vrag, Melanocetus johnsoni (fotografija desno), koristi svijetleći organ ispunjen bakterijama koji joj visi s glave. Svjetlo privlači plijen, no kad se nesretnik približi ribi, ona ga proguta cijelog. Više o predatorima i  „svjetlosnom lovu" pročitajte u sljedećem članku, u kojemu ćete, između ostaloga, saznati i tko su ribe s infracrvenim nišanom, kako morski pas lovi pomoću plašta nevidljivosti, tko svjetlom zove upomoć, a tko napada svjetlosnim bombama.

 

Izvori:

http://www.elasmo-research.org/educat ... ics/p_biolumenescence.htm

http://www.firefliesandglow-worms.co.uk/communication.html

http://lifesci.ucsb.edu/~biolu m/

http://www.thecephalopodpage.org/Mari ... /Odontosyllisenopla1.html

Haddock, S.H.D., M.A. Moline, i J.F. Case (2010): Bioluminescence in the Sea, Annual Review of Marine Science 2: 293-34

Herring P.J. (2000): Species abundance, sexual encounter and bioluminiscent signalling in the deep sea, Phil.Trans. R. Soc. Lond. B 355: 1273 -1276

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupire

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?