Vatreni mravi skupina su mrava koju čini 280 vrsta, a ime su dobili po žarenju koje uzrokuje njihov ugriz. Iako će svaki vatreni mrav dospjevši na površinu vode potonuti, ove životinje  udružene u zajedničkoj formaciji dobivaju nevjerojatnu sposobnost plutanja na površini vode. Čineći „živu splav" mogu preživjeti iznenadne poplave, česte u brazilskoj tropskoj šumi u kojoj žive, te plutati mjesecima prije no što dospiju na obalu.

 „Ponesu jaja, mlade mrave i namirnice - sve što im se nađe u ustima u tom trenu, na splav sačinjenu od vlastitih tijela", objašnjava Nathan Mlot, doktorand strojarstva u Tehnološkom institutu u Atlanti. Ovaj fenomen mogao bi postati model za izradu različitih višenamjenskih robota.

Misterij je bio kako mravi, koji kao pojedinci tonu (zbog gustoće tijela veće od vode), udruženi dobiju sposobnost plutanja. Kako bi istražili ovaj fenomen, znanstvenici su mrave ubacilli u kantu vode i  proučavali njihovo ponašanje. Mravi su istog trena svojim tijelima formirali oblik palačinke na površini vode, tvoreći splav. Znanstvenici su potom u tekućem dušiku zamrznuli jednu od tih splavi, kako bi detaljnije proučili njezinu strukturu pod elektronskim mikroskopom. Primjetili su da su se mravi služili čeljustima, kandžama i jastučićima na nogama kako bi se držali jedan za drugog. Također, primjetili su da su mravi poprilično dlakavi te kako su se između dlaka zadržali mjehurići zraka. Detaljnijim promatranjem ustanovili su da su se, udruživanjem mrava na hrpu, njihovi zračni mjehurići sjedinili tvoreći jedan cjeloviti zračni ovoj oko cijele splavi. Proučavajući žive mrave primjetili su i da su mravi mogli aktivno održavati ravnotežu splavi.

Plava, ružičasta, zelena i druge boje korištene su za označavanje svake jedinke, kako bi se olakšalo proučavanje zauzimanja položaja svakog pojedinog mrava u zajedničkoj strukturi, što je olakšalo izradu matematičkog modela za opisivanje razvoja mravlje splavi. 

Znanstvenici su u početku mislili da se mravi na dnu splavi nalaze pod vodom te se, zbog toga što ne mogu disati, moraju izmjenjivati s mravima na drugim položajima. Međutim, pokazalo se da se ti mravi također nalaze na površini vode, zaštićeni zajedničkim zračnim slojem. Iako uglavnom ne bi mijenjali položaje, kada bi se poremetila ravnoteža splavi, mravi bi izmjenili svoja mjesta te tako ponovno uspostavili ravnotežu.

Znanstvenici su željeli saznati i koliko se čvrsto mravi međusobno drže. Da bi to saznali, zalijepili su ljepilom stražnji dio tijela pojedinih mrava, na staklenu površinu, te bi pustili druge mrave da se za njih prihvate. Tada bi nezaljepljenog mrava pokušali odvojiti od zaljepljenog. Snagu koju su izmjerili bila je 400 puta veća od težine samog mrava!

U ovom istraživanju jednu splav je činilo oko 12.000 mrava, no u prirodi, gdje populaciju čine stotine i tisuće mrava, te splavi bi mogle biti puno puno veće. Ovo je još jedan primjer snage i organiziranosti zadružnih kukaca koji nas svakim novim saznanjem iznova fasciniraju. Barem mene.

Izvor: Latimes.com