| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 11.06.2011 09:06:00

Umbilicosphaera hulburtiana (foto: dr. Harald Andruleit )Pojavili su se u isto vrijeme kada i dinosauri, žive još i danas, a vjerojatno nikad niste čuli za njih. Oni su kokolitoforidi, majušne jednostanične alge čija je uloga u globalnoj klimi jednako intrigantna kao i sama njihova pojava. Znate li da su ove alge doslovno stvorile Bijele hridi u Doveru? Znate li da doprinose stvaranju oblaka? Pročitajte više..


Kokolitoforidi[1], čije ime u prijevodu znači "nosači okruglih kamenčića", su jednostanične morske alge, a ime su dobile zbog kokolita, pločica građenih od kalcijevog karbonata (kalcita) koje nose na površini. Kokoliti se stvaraju unutar stanice u posebnim vezikulama koje se spajaju sa staničnom membranom, te tako pločice dolaze na površinu i postaju dio čvrstog zaštitnog oklopa (kokosfere).Kokolitoforidi (foto: dr. Harald Andruleit )

Osim „klasičnih" okruglastih kokolita, kao vrsta Oolithotus antillarum (prva na fotografiji desno), neke vrste nose poprilično ekscentrične kokolite: vrsta Discosphaera tubifera ima kokolite nalik trubama (druga na fotografiji desno), vrsta Umbellosphaera irregularis nosi kokolite nalik kišobranima (treća na fotografiji desno), a vrsta Rhabdosphaera clavigera (posljednja na fotografiji desno) ima dvije vrste kokolita. Znanstvenici još uvijek nisu razjasnili koja je uloga ovih raznolikih, neobičnih i zapanjujuće lijepih pločica. Jedna od teorija je da kokoliti, budući da nisu probavljivi, služe smanjenju nutritivne vrijednosti alge, što ih čini manje privlačnima predatorima. Uloga trubastih nastavaka mogla bi biti povećavanje promjera stanice bez povećanja težine, što bi smanjilo njezinu gustoću i dovelo do lakšeg održavanja na površini gdje ima dovoljno sunca.[2]

Kokolitoforidi nisu izbirljivi što se tiče mjesta za život: u uvjetima s malo hranjivih tvari ili sa slabim osvjetljenjem, „prespartanskim" za druge vrste fitoplanktona, oni se razmnožavaju bez problema. U povoljnim uvjetima populacije mogu nabujati do ogromnih razmjera, a ta se pojava naziva „cvjetanje". Cvjetanje kozmopolitske vrste Emiliania huxleyi  (fotografija dolje lijevo) može zauzimati površinu i do 10.000 km2, gdje broj algi može narasti i do 1021, a voda poprimi mutno tirkiznu boju zbog toga što kokoliti raspršuju svjetlost. Godišnje, oko 1.4 milijuna km2 oceana prekriveno je cvjetanjima kokolitoforida što može imati divovske učinke na globalnu klimu. Kako?

Pri stvaranju kokolita svakom nastalom molekulom kalcijevog karbonata[3] odstranjuje se otopljeni ugljik (HCO3-) iz morske vode, ali i nastaje molekula CO2. Sav fitoplankton, pa tako i kokolitoforidi, u procesu fotosinteze troše CO2 otopljen u vodi. Ovisno o ravnoteži između kalcifikacije (koja stvara CO2)Emiliania huxleyi  (foto: Wikimedia Commons) i fotosinteze (koja troši CO2), kokolitoforidi mogu biti izvor CO2  koji odlazi u atmosferu,  ili mogu doprinijeti apsorpciji CO2 iz atmosfere.

Većina kokolitoforida svoj život završava tako što ih pojede zooplankton, ali njihovi neprobavljivi kokoliti ostaju netaknuti u fekalnim kuglicama (i do 100.000 kokolita u svakoj). Fekalne kuglice tonu brže zbog veličine i prisutnosti kokolita (kalcit je puno gušći nego voda) i djeluju kao zaštitni paketići koji dostavljaju kokolite na morsko dno. Slobodno plivajuće kokolite morske struje mogu odnijeti u vode nezasićene kalcijevim karbonatom, gdje se otope. Upravo zbog kotransporta kokolita s organskim tvarima više kalcijevog karbonata deponira se na morsko dno i isključuje se iz kruženja ugljika, a manjak ugljika u površinskim vodama nadoknađuje se apsorpcijom CO2 iz atmosfere. Na taj način, cvjetanja kokolitoforida ne pojačavaju globano zatopljenje, nego mu se suprotstavljaju.

Morski sediment nastao nakupljanjem kokolita, na nekim mjestima debeo i do 1000 metara, s vremenom se transformira u stijene koje se mogu otkriti na zemljinoj površini milijunima godina kasnije - tako su nastale Bijele hridi u Doveru u južnoj Engleskoj (White Cliffs of Dover, fotografija desno) i litice Etretata (Falaises d'Etretat) u Francuskoj.Bijele hridi (foto: Wikimedia Commons)

Osim što skladišteći tone ugljika na morskom dnu ublažuju efekt globalnog zatopljenja, kokolitoforidi dodatno utječu na globalnu klimu otpuštanjem plina dimetil sulfida (DMS) iz kojeg nakon niza kemijskih promjena u oceanu i atmosferi  nastaju čestice sulfatnog aerosola. Aerosolne čestice djeluju kao jezgre za kondenzaciju oblaka jer osiguravaju površinu na koju se vodena para iz zraka kondenzira i stvara oblake. U područjima gdje ima malo jezgri kondenzacije oblaka iz drugih izvora, DMS otpušten iz kokolitoforida doprinosi stvaranju više oblaka i povećava moć odbijanja svjetlosti našeg planeta, što na koncu dovodi do manjeg zagrijavanja Zemlje[4]. Prilično velik posao za tako majušne organizme, zar ne?

_______________

Zahvaljujemo dr. Haraldu Andruleitu s instituta Institute for Geosciences and Natural Resources (BGR), Geozentrum Hannover uz čije su dopuštenje korištene fotografije za ovaj članak / The author wishes to thank dr. Harald Andruleit from  Federal Institute for Geosciences and Natural Resources (BGR), Geozentrum Hannover who generously allowed us to use his photographs in this article.

_______________

[1] odjel: Haptophyta, razred: Prymnesiophyceae

[2] Više o ostalim mogućim ulogama kokolita možete pročitati na  http://ocean.tamu.edu/Quarterdeck/QD5.2/shatto-slowey2.html .

[3] Ca2+ + 2HCO3- ---> CaCO3 + H2O + CO2

[4] Niski, debeli oblaci imaju efekt štita - reflektiraju Sunčevo zračenje u svemir, što hladi planet, no visoki oblaci mogu zaustavljati toplinu sa Zemlje i zagrijavati planet.  Znanstveni podaci pokazuju da oblaci, ukupno gledajući, ipak imaju efekt hlađenja.

_______________

Izvori:

Barsanti L., Gualtieri P. (2006): Algae Anatomy, Biochemistry and Biotechnology

http://www.ucmp.berkeley.edu/chromista/prymnesiophyta.html

http://earthobservatory.nasa.gov/Feat ... thophores/coccolith_1.php

http://www.geo.uni-bremen.de/cocco/in ... amp;Itemid=47&lang=en 

http://ocean.tamu.edu/Quarterdeck/QD5.2/shatto-slowey2.html

http://ocean.tamu.edu/Quarterdeck/QD5.2/shatto-slowey.html


Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupire

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?