| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 01.07.2011 15:07:00

Svemir (foto: NASA)Kada je 1956. godine Arthur W. Anderson ionizirajućim zračenjem sterilizirao konzervu mesa, iznenadio se činjenicom kako se meso pokvarilo, a bakterija koja je to uzrokovala preživjela jaku sterilizaciju. Gama zrake koje prodiru i kroz olovo nisu uspjele uništiti ovog ekstremofila, no postavlja se pitanje - čemu služe tako energetski skupe ekstremne prilagodbe koje se na Zemlji ne mogu u potpunosti koristiti?


Upisana u Guinnessovoj knjizi rekorda kao najžilavija, ova bakterija znanstvenog naziva Deinococcus radiodurans nema bez razloga nadimak "Conan the bacterium". Iako se meso u konzervi od nje pokvarilo, Anderson je zaključio kako bakterija nije patogena i ne uzrokuje nikakve bolesti kod ljudi i životinja, a iz glatkih crvenih kolonija pokušao je izdvojiti pojedinačne stanice kako bi utvrdio njihovu morfologiju. Bakterija vrste Deinococcus radiodurans se grupira u tetrade, odnosno stanice uvijek dolaze na jednom okupu u grupama po četiri. Poznato je da se bakterije po Gramu bojaju pozitivno, da su nepokretne i ne stvaraju spore. Genom bakterije se sastoji od dva nukleotida (bakteriokromosoma) te dva plazmida, a 2007. godine potpuno je sekvencirana DNK oba nukleotida i plazmida bakterije.

Stanište bakterije nije specifično određeno te se tako može namnožiti na svježem ili trulom mesu, fekalijama životinja, na travi na livadama gdje pasu goveda, u blizini tvorničkih izljeva. Nalazimo je na hrani, u kućnoj prašini, na steriliziranim medicinskim instrumentima te čak i na ljudskoj koži. Kao ekstremofilna vrsta, pronađena je i u zaleđenoj zemlji Antarktike, a moguće ju je pronaći u sastavu zemlje i u toplijim područjima. Pri znanstvenim istraživanjima znanstvenici su uočili kako se bakterija najlakše uzgaja na hranjivim podlogama s dodatkom suhog koncentrata izmeta slonova.Deinococcus radiodurans (foto: Wikimedia Commons)

Njezine ekstremne prilagodbe zapanjuju znanstvenike diljem svijeta jer bakterija uspijeva preživjeti u vakuumu, kiselinama i raznim oksidirajućim i elektrofilnim agensima, kao što je na primjer vodikov peroksid. Izrazito je rezistentna na ionizirajuće zračenje i UV svjetlost, a podnosi i veliku hladnoću, toplinu te isušivanje. Bakterija pokazuje izrazito veliku rezistenciju na ionizirajuće zračenje te tako bez problema živi na dozi zračenja od 5000 Gy, a preživljava i do 15.000 Gy.  Za usporedbu, 10 Gy ubije čovjeka, a prilikom rendgenskog snimanja tijela izlažemo se dozi od samo 1 mGy ili 0,0001 doze koja bi nas ubila. Drugi organizmi pokazuju veću rezistenciju, ali nimalo dostižnu onoj bakterije Deinococcus radiodurans. Bakterija Escherichia coli preživljava tek do 800 Gy doze ionizirajućeg zračenja.

Za tako veliku rezistenciju zaslužni su brojni faktori. Njezina kompleksna vanjska membrana sačinjena od više slojeva lipida i peptidoglikana smanjuje prodor elektromagnetskih zraka. Elektromagnetske zrake lako oštećuju genetički materijal unutar stanice, ali se bakterija i za to pobrinula. Genom joj je sastavljen od 4 do 10 kopija koje su gusto umotane te se tako DNK molekula teže odvaja od zavojnice, a kopije genoma služe kao rezerva ukoliko dođe do oštećenja jednog dijela DNK. Pri eventualnom oštećenju DNK gusto umotane molekule se teže otkinu od cjeline te se povećava vjerojatnost da će se taj komad genoma vratiti na prvobitno mjesto. Primijećeno je kako citoplazma bakterije sadrži veću količinu iona mangana za koje se zna da pomažu pri bržim popravcima genoma i pokreću enzime koji štite od štetnih oksidacijskih oštećenja.

No najveći misterij predstavlja sljedeće - zašto bakterija ima takve prilagodbe na ekstremne uvjete kada ih na Zemlji nikada neće nigdje iskoristiti? Iako znanstvenici spekuliraju da tako energetski skupe prilagodbe bakteriji služe za preživljavanje u sušnim uvjetima, ne zanemaruje se činjenica kako je moguće da je bakterija svoj razvoj doživjela u područjima gdje takvi ekstremi i postoje. Je li bakterija slučajni turist iz svemira ili nekog drugog planeta - otkrit će vrijeme i daljnja istraživanja.

 

Izvori: Biochem.wisc.edu, Ebi.ac.uk, Daviddarling.info

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupiru

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?