| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 07.07.2011 13:07:00

Biološko oružje (foto: Flickr)Korištenje biološih agensa u ratovanju ne stavlja naglasak samo na moderna oružja ili na apokaliptične procjene za neke globalne ratove u budućnosti. Modernija biološka oružja služe se mikroorganizmima i njihovim toksinima dok povijest bilježi jako inovativne načine ratovanja u kojem su redom korištene životinje, mrtvi organizmi i njihovi toksini koji su dokazano služili za svladavanje neprijatelja.


Za naše pretke koji su za svaki obrok trebali ubiti jednu poveću životinju koja bi trebala prehraniti cijelo pleme inteligentan izum bio je onesposobiti životinju na što brži i lakši način. Umakanje strelica u otrovne izlučevine nekih drugih životinja te zatim gađanje potencijalne hrane bio je najlukaviji izum "primitivnog" čovjeka. Istu strategiju koristili su i ratnici iz plemena koji su umakanjem strelica u raspadnute leševe i krv pomiješane s gnojem povećali šansu za pobjedom u ratovanju s drugim plemenom. Tako se u rimskim, grčkim i perzijskim spisima iz 300. godine pr.n.e. spominje kontaminiranje bunara i izvora vode neprijateljskih jedinica s leševima životinja. Astečke žrtve velikih boginja (foto: Wikimedia Commons)Homer je također u svojim djelima "Ilijada" i "Odiseja" spominjao umakanje strelica u otrove i leševe kako bi se zadobivene rane lakše inficirale. Kako tada ljudi još nisu znali da bi umakanjem strelica u leševe prenijeli toksine i patogene bakterije uzročnika gangrene (Clostridium perfringins) ili tetanusa (Clostridium tetani), sama riječ toksin (otrov) dolazi od grčke riječi za strelicu - toxon.

Hanibal je 190 godine pr.n.e. u bitci kod Eurymedona koristio žive životinje u ratovanju te je tako bacajući zmije otrovnice na neprijateljske brodove izvojevao pobjedu protiv pomorske flote kralja Eumenesa II. od Pergamona. Inficiranje neprijateljskih jedinica raznim bolestima bila je još jedna taktika u povijesti ratovanja. Osim zagađivanja izvora vode truplima oboljelih ljudi, Tatari su 1346. godine tijelima umrlih od kuge (uzročnik bakterija Yersinia pestis) gađali neprijateljske logore i gradove u današnjoj Ukrajini s namjerom širenja bolesti. Istom taktikom su se služili i Rusi 1710. godine te Estonci u napadu na Šveđane. Primjer namjernog širenja bolesti zabilježen je i u Sjevernoj Americi tijekom francusko-engelskog rata kada je britanska vojska dijelila domorodačkom stanovništvu pokrivače kontaminirane uzročnicima velikih boginja (virus variolae). Pandemija u indijanskim plemenima oslabila je njihovu potporu francuskoj vojsci što je, prema mišljenjima povjesničara, utjecalo na konačan ishod ratovanja (astečke žrtve velikih boginja prikazane su na ilustraciji gore desno).

Svjetski ratovi prednjačili su u korištenju biološkog oružja (posljedice ratovanja plinom umjetnički je prikazao slikar John Singer Sargent na svojoj slici Gassed, prikazanoj dolje lijevo). Tijekom Prvog svjetskog rata korišteno je najviše uzročnika bolesti u ratovanju nego bilo kada u povijesti. Korištenje ciljanih mikroorganizama s ciljem izazivanja masovnih infektivnih bolesti ljudi, životinja i biljaka donosilo bi epidemijske razmjere koje je teško na vrijeme otkriti i uspiješno liječiti.Gassed / John Singer Sargent

Današnja literatura spominje korištenje širokog spektra bioloških organizama kao oružja. Način disperzije agensa je također različit, ali se većinom upotrebljava raznošenje zrakom (areogeno) te inficiranje vode za piće, hrane i tkanina (odjeća, pokrivači, medicinski zavoji...). Biološki i toksinski ratni agensi uključuju sve patogene mikroorganizme, a najučinkoviti kao oružje koriste se virusi (uzročnici ebole, velikih boginja, žute groznice, raznih encefalitisa), rikecije (uzročnici Q groznice, pjegavog tifusa), bakterije (uzročnici kuge, antraksa, tularemije, difterije, meningitisa, trbušnog tifusa), gljivice (uzročnici histoplazmoze, nokardioze) i protozoe (uzročnici amebnog meningoencefalitisa). Za proizvodnju toksina, osim dotičnih organizama, također se koriste i neki drugi organizmi kao što su zmije, vodozemci, kukci i alge.

Uporaba patogena kao načina ratovanja je prvi put izričito zabranjena Ženevskim protokolom 1925. godine. Razvoj, proizvodnju i skladištenje biološkog i toksinskog oružja zabranjuje Konvencija o zabrani biološkog i toksinskog oružja iz 1975. godine (BTWC) i Konvencija o zabrani kemijskog oružja iz 1993. godine (CWC) u koju su uvršteni i neki toksini. Do sada je konvenciju potpisalo preko 100 država, a ona se odnosi samo na zabranu proizvodnje i skladištenja biološkog oružja, ali ne i njegovog korištenja.

 

Izvori:

Bokan S, (2003) Terorizam i biološko i toksinsko oružje, Toksikol, 54: 29 - 43

http://www.aarc.org/resources/biological/history.asp

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupire

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?