Novo istraživanje Sveučilišta Ohio pokazalo je da dugoročno izlaganje miševa zagađenom zraku može uzrokovati fizičke promjene u mozgu, probleme u učenju i pamćenju, pa čak i depresiju. Dok su druge studije utvrdile štetne učinke zagađenog zraka na srce i pluća, ovo je jedna od prvih dugoročnih studija koja ukazuje na negativan učinak na mozak, rekla je Laura Fonken, glavna autorica studije.

„Rezultati pokazuju kako dugotrajna izloženost zagađenom zraku može imati vidljive, negativne učinke na mozak koji mogu voditi do raznih zdravstvenih problema“, kaže Fonken i nastavlja kako je ovo otkriće „posebno važno i zabrinjavajuće za ljude koji žive i rade u zagađenim gradskim sredinama diljem svijeta“.

U prijašnjim istraživanjima na miševima koje su vodili Qingua Sun, profesor znanosti o zdravlju i okolišu, i Sanjay Rajagopalan, profesor kardiovaskularne medicine, otkrili su kako određene čestice zraka uzrokuju upalne procese koji se prošire tijelom i mogu uzrokovati visoki krvni tlak, dijabetes i pretilost. Stoga je ovo novo istraživanje ciljano prošireno na utjecaj zagađenja zraka na mozak.

„Što više saznajemo o tome kako dugotrajno izlaganje zagađenom zraku ima učinke po zdravlje, to ima više razloga za zabrinutost. Ova studija daje brojne dokaze o negativnom učinku zagađenja na zdravlje“, rekao je Randy Nelson, koautor istraživanja i profesor neuroznanosti i psihologije na Sveučilištu Ohio.

U ovom istraživanju, miševi su bili izloženi ili filtriranom zraku ili zagađenom zraku šest sati na dan, pet puta tjedno u razdoblju od deset mjeseci, što čini skoro pola životnog vijeka miša. Zagađeni zrak sastojao se od čestica tvari koje su poput onih koje stvaraju automobili, tvornice ili prašina iz okoliša. Čestice su sitne, promjera oko 2.5 μm ili 1/30 debljine prosječne ljudske vlasi te mogu doprijeti duboko u pluća ili druge organe u tijelu. Koncentracija čestica kojoj su miševi bili izloženi ekvivalentna  je onoj kojoj ljudi mogu biti izloženi u nekim zagađenim urbanim sredinama, tvrde istraživači. 

Nakon 10 mjeseci izlaganja zagađenom ili filtriranom zraku, istraživači su proveli brojne testove kojima su ispitivali ponašanje životinja.  U testovima učenja i pamćenja, miševi su bili smješteni u sredini osvijetljene kutije i imali su dvije minute kako bi pronašli izlaz koji vodi do tamne kutije gdje se ugodnije osjećaju. Imali su pet dana vremena da otkriju gdje se nalazi izlaz. Miševi koji su udisali zagađeni zrak trebali su duže vremena da bi naučili gdje se nalazi izlaz. Također, u naknadnim testovima, tim miševima je također trebalo više vremena da se prisjete gdje se nalazi izlaz.

U drugom eksperimentu, miševi izloženi zagađenom zraku bili su depresivniji u odnosu na miševe koji su udisali filtrirani zrak. Miševi koji su udisali zagađeni zrak pokazali su više razine anksioznog ponašanja u jednom testu, dok u drugom nisu.

Kako bi pronašli odgovore kako zagađenje zraka dovodi do takvih promjena u učenju, pamćenju i raspoloženju istraživači su testirali hipokampus mišjeg mozga. „Željeli smo pažljivo pregledati hipokampus jer je to regija mozga koju povezujemo s učenjem, pamćenjem i depresijom“, pojasnila je Fonken, koja je, zajedno s Nelsonom, članica Državnog instituta za bihevioralna medicinska istraživanja u Ohiu. Rezultati su pokazali jasne fizičke razlike u hipokampusu miša koji je bio izložen zagađenom zraku u odnosu na one koji nisu bili izloženi.

Istraživači su se pritom usmjerili specifično na dijelove neurona (dendrite) iz kojih izrasta tijelo neurona odgovorno za prijenos signala iz jednog neurona u drugi. Miševi  podvrgnuti zagađenom zraku imali su manji broj tijela neurona u dijelovima hipokampusa, kraće dendrite te općenito manju složenost stanica. „Prijašnja istraživanja pokazuju da  se ovakav tip promjena povezuje sa smanjenim sposobnostima učenja i pamćenja“, rekao je Nelson.

U drugim studijama otkriveno je da kronično izlaganje zagađenom zraku vodi do rasprostranjivanja upalnih procesa u tijelu, što se povezuje sa zdravstvenim problemima koji uključuju i depresiju. Nova studija pokazala je kako su takve upale očigledne u hipokampusu. Kemijski prijenosnici koji uzrokuju upalu (proupalni citokinini) su bili više aktivni u hipokampusu miševa koji su udisali zagađeni zrak nego kod miševa koji su udisali filtrirani zrak.

Istraživanje je objavljeno ovoga tjedna na internetskim stranicama časopisa  Molecular Psychiatry.

Izvor: Esciencenews.com