U svibnju ove godine američki CDC (Center for Disease Control), američka inačica Epidemiološkog zavoda, na svom je blogu objavio kako se ponašati u slučaju zombi apokalipse. U prvi mah pomislila sam da je to sigurno netko imao viška vremena ili manjak volje za pravi rad, pa se odlučio zezati, ali čini se da su mislili ozbiljno. Inače. „zombi apokalipsa" je termin preuzet iz mnogih filmova i knjiga u kojima dolazi do invazije zombija (živih mrtvaca). Razlog zbog kojeg su postali zombiji često je neka bolest,  te se sada ona širi putem ugriza zombija. Tko biva ugrižen, biva zaražen i umire, te nakon toga postaje zombi i napada dalje. Ubrzo zombiji preplavljuju gradove i sela napadajući zdrave i nastaje panika i kaos koji se nezaustavljivo širi, te posljedični raspad civilizacije. Koliko god sam se nasmijala na tu objavu, ona možda i nije tako smiješna. Jer, jeste li ikada razmišljali o virusima?

Virusi su male infektivne čestice koje ne spadaju niti u živo niti u neživo, tj. mogli bismo ih nazvati živim mrtvacima. Sličnost prva. Nemaju metabolizma, ali napadaju druge stanice. Zombiji su mrtvi, ali ipak često u filmovima osjećaju glad, iako im hrana uopće ne treba, te  napadaju i ugrizaju. Sličnost druga. Virusi mijenjaju stanice tako da im ubacuju svoju DNK ili RNK te tjeraju stanice da rade za njih. Zombiji putem ugriza pretvaraju zdrave u zombije koji im se onda pridružuju. Sličnost treća.  Često je uzrok nastanka zombija neki  pokus koji je krenuo krivo. Ili su pobjegli iz laboratorija.  Za neke od virusa s kojima se danas susrećemo teoretičari zavjera,  a čak i neki stručnjaci, sumnjaju da nisu prirodnog podrijetla.  Svinjska i ptičja gripa su primjeri toga. Sličnost treća. Virusi su dakle, mikroskopski zombiji. I već su oko nas.

____________________

Opskrbite se i čekajte da prođe

Nažalost, kao i u slučaju zombi apokalipse, i kod virusa smo prilično nespremni.  CDC preporuča da se u slučaju zombi apokalipse opskrbimo hranom, vodom, lijekovima, pripremimo svoje dokumente, dogovorimo mjesto susreta sa svojom obitelji u slučaju da se razdvojimo. To su tipični savjeti koji se daju u slučajevima kad se situaciju ne može kontrolirati, kao u slučaju olujnih nevremena, mećave, uragana i slično. Opskrbite se i čekajte da prođe. Tako i u slučaju virusnih infekcija - možemo se opskrbiti lijekovima za snižavanje temperature, kapima za nos, hrpom maramica, čajem. I onda čekamo za prođe.  Lijekovi kao oseltamivir (Tamiflu) koji se koristi u slučaju gripe ne ubijaju virus, već samo usporavaju njegovo množenje.  Za sve ostalo se mora pobrinuti naš imuno sustav.

____________________

Je li moguća mikroskpska zombi apokalipsa?

A što bi točno bila zombi apokalipsa, ako su virusi mikroskopski zombiji? Jedna obična virusna infekcija kakvu većina od nas proživi bar jednom godišnje (u to brojim i prehlade i prehladice) to nije. Zombi apokalipsa bi bila pandemija sa katastrofalnim posljedicama. WHO-ova definicija pandemije je da je to globalna rasprostranjenost infektivnog agensa (u ovom slučaju virusa), novog ili koji se dugo nije pojavljivao,  na kojeg ljudi nisu razvili imunitet, koji uzrokuje teška oboljenja i koji se brzo širi populacijom. Katastrofalne posljedice bile bi velik broj umrlih od bolesti. Broj umrlih od pandemije Španjolske gripe 1918. koju svijet pamti kao najgoru zabilježenu, bio je toliko velik da su neki gradovi poput Philadelphije pribjegli masovnim grobnicama bez lijesova jer nisu imali niti dovoljno mjesta na grobljima niti lijesova.  Je li moguće da se takva pandemija ponovi? Je li moguća mikroskpska zombi apokalipsa? Odgovor je da. Svake godine otkrivaju se novi virusi, a pretpostavlja se da smo do sad otkrili samo dijelić svih virusa na Zemlji. Dosad poznajemo manje od 200 virusa, a neke procjene kažu da broj neotkrivenih virusa može biti preko 500 (Woolhouse i sur., 2008). Koliko će oni biti opasni, zasad je nemoguće je predvidjeti. Pored novih virusa, postoji šansa da će stari virusi mutirati u opasnije i zaraznije oblike. Također, virusi su često spominjani kao potencijalno biološko oružje. A u slučaju da negdje na svijetu izbije epidemija novog, opasnog virusa, on će se danas širiti mnogo brže nego u doba Španjolske gripe - jer masovnije putujemo nego tada - avionima, automobilima, brzim vlakovima.  Puno smo mobilniji.

____________________

Je li vrijeme za paniku?

Što je onda sa cjepivima? Ona bi suzbila širenje virusa, no ne bi pomogla već zaraženima. Za razvijanje cjepiva protiv novog soja virusa gripe trebalo bi proći barem nekoliko mjeseci od otkrivanja (WHO pandemic preparedness, 2009). A u slučaju nekog drugog virusa, pitanje je bi li bilo moguće razviti cjepivo. Jer HIV nam je poznat već nekoliko desetljeća, no cjepiva još nemamo. Do trenutka kada bi cjepivo bilo razvijeno, do tada bi tisuće ljudi već bile u opasnosti od zaraze. I ne bi bilo moguće na vrijeme proizvesti dovoljno cjepiva. Antivirusni lijekovi koje imamo ne ubijaju viruse, kao što je već spomenuto, a i pitanje je bi li djelovali na novi soj virusa. Je li onda vrijeme za paniku? Nakon zadnjih par rečenica, lako bi bilo reći da. Ali odgovor je ne. Lako je biti uvučen u paniku tijekom svake sezone gripe i bombastičnih naslova u svim novinama koji navode broj oboljelih i kako se smatra da bi ova gripa mogla biti još opasnija od prošle. Ali koliko god smo napola pripremljeni s cjepivima i lijekovima, ipak imamo opciju lijekova i cjepiva, za razliku od doba Španjolske gripe, kada niti antivirusni lijekovi niti cjepiva nisu postojali. Većina nas živi i u boljim higijenskim uvjetima, uhranjenija je i time otpornija. Pored toga, informiraniji smo. Mediji često dižu paniku, ali također informiraju o načinima zaštite od zaraze. Podsjećaju na pranje ruku, na izbjegavanje mjesta s mnogo ljudi, nošenje zaštitnih maski. I to bi usporilo širenje virusa.  Pored toga, jedna od teorija nastanka virusa kaže da su evoluirali paralelno s većinom jednostavnih organizama, znači prate nas od samih začetaka i tu su već milijunima godina (Bubanović, Najman, Andjelković, 2005). I do sada niti jedan nije doveo do „zombi apokalipse" i potpunog kolapsa civilizacije.

I što nam je onda činiti? Razvijati nove metode otkrivanja virusa jer, iako imamo suvremenije metode  nego što smo imali prije par desetljeća, i dalje otkrivamo u prosjeku 2 virusa godišnje i to većinom nakon što je prijavljen slučaj zaraze (Woolhouse i sur., 2008). Ulagati u istraživanje novih antivirusnih lijekova i u istraživanje samih virusa i njihovih mehanizama ulaska u organizam i u stanice. A u međuvremenu se možemo smijati  svim filmovima o zombi apokalipsama s onim „klasičnim zombijima". Jer znamo da nam je zombi apokalipsa od samog početka evolucije stalno pred vratima. Samo su to mikroskopski mala vrata.