| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 19.09.2011 12:09:00

Papar (foto: Grant Cochrane / FreeDigitalPhotos.net)Kažu da ljubav dolazi kroz želudac. Ali nije samo ona došla na ovaj način. Došlo je i bogatstvo, a time i pohlepa;  ratovi su dobivani i gubljeni, carstva su se izgrađivala i propadala, međunarodni sporazumi su se sklapali i kršili. Otkriveni su novi kontinenti, a različite religijske prakse i vjerovanja su nastajali i nestajali. Ovo je priča o začinima i kako su oni promijenili svijet.


Povijest začina stara je gotovo jednako kao i ljudska civilizacija. Začini su korišteni kao lijekovi, kozmetika, parfemi, za očuvanje hrane, u religijske svrhe, balzamiranje mrtvih, pa čak i kao povrće. Stoga ne čudi da su tijekom starog i srednjeg vijeka začini bili najvažniji predmet trgovine te da se za bogatog čovjeka govorilo da „sjedi na vreći papra". Tijekom 5000 godina Arapi su otkrivali putove između Azije, Afrike i Europe te su držali monopol nad trgovinom začina, koje su karavanama dopremali u Europu s Dalekog Istoka. U početku se ta trgovina bazirala na cimetu i papru, a kasnije (od 500 godina pr.Kr.) se priključuju klinčići i muškatni oraščić. Aleksandrija je bila važno središte trgovine začina, a karavane magaraca i deva su prolazili putovima začina. Rimljani su pak začine dopremali brodovima s Dalekog Istoka, preko Egipta u Rim, a to putovanje je u početku trajalo dvije godine. Začini su tada bili cijenjeni kao zlato te su time bili dostupni samo bogatim građanima. Priča da je na sprovodu Neronove žene, u znak poštovanja, spaljena cijela godišnja opskrba cimetom samo pridonosi važnosti začina. Padom Rimskog Carstva upotreba i trgovanje začinima se smanjuje.

____________________

Doba otkrića

Zašto je Kolumbo otkrio Ameriku? Zato što je tražio izravan pomorski put u Indiju. A zašto je tražio izravan pomorski put u Indiju? To je već zanimljivije pitanje. Odgovor bi mogao biti: zlato. No, nije samo zlato, već i začini... Samo da stavim to u povijesni kontekst. Nakon pada Rimskog Carstva, Europa prolazi kroz svoje „mračno doba", koje kulminira u 14. stoljeću kada je pogođena kugom i potpuno osiromašena. U 15. stoljeću pada i Bizantsko Carstvo; osvajaju ga Osmanlije i time prekidaju važan trgovački put začina. Bartolomeo DiazTarife na začine su tada dosegle vrhunac - bili su vrjedniji od zlata, a Mlečani su se obogatili trgovinom njima. Nakon toga kreće ekonomski uzrast ostalih zemlja Europe, vladari ojačavaju svoju vlast i ujedinjuju rascjepkane zemlje, formiraju se bogatiji slojevi ljudi te se ponovno stvara podloga za intenzivniju trgovinu Europe s Dalekim Istokom. Portugalski vladar Ivan II. te španjolski kralj Ferdinand V. i kraljica Izabela nakon ujedinjenja i reforme svojih zemalja, bogatstvo zemlji planiraju priskrbiti preuzimanjem monopola nad trgovinom s Indijom. Samo treba naći najjeftiniji i najbrži put.

Početkom 15. stoljeća došlo je do poboljšanja opreme za navigaciju, čime su započela dugotrajna putovanja brodovima, a time i traženje izravnog pomorskog puta za Indiju. Iako se ne smije podcijeniti važnost portugalskog princa Henrika Moreplovca koji je istraživao obale Afrike, glavni korak prema pronalasku puta za Indiju je napravio Bartolomeo Diaz (fotografija desno) koji je 1487. godine došao do najjužnije točke Afrike, Rta Dobre Nade. Time je probuđena nada da je moguće oploviti Afriku i doploviti do Indije te je zato prvotni naziv Rt Bure, kako ga je nazvao Diaz,  promijenjen u Rt Dobre Nade. Paralelno s Diazom, Portugalci su poslali ekspediciju i kopnenim putem, pod vodstvom Pedra da Covilha, koji je skupljao informacije o afričkim i indijskim lukama. Međutim, prošlo je još 10 godina prije nego što su Portugalci mogli poslati novu ekspediciju za Indiju, a u međuvremenu je Kolumbo krenuo na put.

____________________

Amerika „otkrivena pogreškom"

Kristofor Kolumbo krenuo je 1492. ,pod španjolskom zastavom, na put prema Indiji. Putem mu se ispriječilo do tada nepoznato (u tvrdnje da su Vikinzi bili u Americi prije njega ne ulazim), veliko kopno, Sjeverna i Južna Amerika, tzv. Novi Svijet. Sam je bio uvjeren da je otkrio zapadni put za Indiju (stanovnike je nazvao Indijancima, a otkriveno područje Zapadnom Indijom), međutim Aziju nije nikad vidio. Da je zaista otkrio put za Indiju, vratio bi se s brodovima punim papra, cimeta, klinčića, muškatnih oraščića i zlata. Kolumbo se u Španjolsku vratio sa čilijem, pimentom (allspice, misleći da je papar), duhanom, različitim papigama, par robova i bez zlata. Možda taj prvi popis ne izgleda spektakularno, ali sljedeći zaista jest. Biljke donesene u Europu tijekom kasnijih istraživanja Amerika su: krumpir, batat, rajčica, kukuruz, grah, paprika, kikiriki, suncokret, tikve, kakaovac, vanilija... Zbog začina ne samo da je otkriven potpuno novi kontinenti (i sve pozitivne i negativne stvari koje su došle time), već su tako otkrivene i biljke bez kojih današnja kuhinja nije moguća. Primjerice, danas su špageti i umak od rajčice neizostavni dio talijanske kuhinje, ali do 16. stoljeća Talijani nisu niti čuli za rajčicu, a špagete im je donio nekoliko stoljeća ranije Marko Polo iz Kine. Zamislite mađarsku kuhinju bez paprike ili Europu bez čokolade...

____________________

Manhattan zamijenjen za muškatni oraščić

Pierre PoivreZačini su utjecali na razvoj povijesti i dalje. Portugalac Vasco de Gama uplovio je 1498. godine u Kalkutu te je time pronašao izravni pomorski put za Indiju. Portugalci su poduzeli još par ekspedicija kako bi sebi osigurali prvenstvo trgovine. Pri tome su, dakako, koristili sva raspoloživa sredstva: zaplijenjeni su i zapaljeni mnogi trgovački, muslimanski brodovi, ubijeni su i masakrirani ljudi, ali cilj je postignut. No, tada jača Nizozemska, a zatim i Engleska. Tijekom 16.stoljeća,  Portugal i Španjolska se sukobljavaju oko klinčića, a Nizozemska i Engleska oko muškatnog oraščića. Sićušni otočić Run, prekriven drvećem muškatnog oraščića, postaje najvrjedniji posjed na svijetu. Engleska ga prepušta Nizozemskoj u zamjenu za mir, ali i kolonije u Sjevernoj Americi, među kojima je bio i otok Manhattan, danas dio New Yorka. Nizozemci ograničavaju proizvodnju muškatnog oraščića samo na Molučke otoke te time u potpunosti kontroliraju proizvodnju toga začina u svijetu. Čak su i „fiksirali" cijene na tržištu, paleći višak drveća čime su zadržavali visok profit. Kontrolirali su i trgovinu cimetom i paprom. Monopol Nizozemske razbijen je kada je Francuski botaničar Pierre Poivre (fotografija lijevo) uspio ukrasti neobrađene sjemenke muškatnog oraščića i posaditi ih na Mauricius. U borbu za dominaciju nad trgovinom začina kasnije se uključuje i Amerika, prvenstveno uzgajajući čili i češnjak.

Od početka povijesti kontrola nad trgovinom začina osiguravala je dominaciju u svijetu. Danas su nam začini dostupniji i jeftiniji nego ikada prije, no kada sljedeći put kupite cimet ili papar, sjetite se koliko su samo utjecali na povijest i kako su promijenili svijet.

 

Izvori:

www.cryofoods.com/spice-for-life-magic.asp
www.bbc.co.uk/history/british/tudors/vasco_da_gama_01.shtml

http://columbus-day.123holiday.net/christopher_columbus_3.html

www.kotanyi.com

Grupa autora (2007.): Povijesti svijeta, svezak 5.,  urednik I. Goldstein, Europapress holding

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupiru

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?