Prije 20 godina kada je Projekt ljudski genom pokrenut svi su mislili da nas nakon što kartiramo sve gene čeka potpuno novo poglavlje u otkrivanju bolesti, da ćemo znati koji sve faktori uzrokuju nastajanje bolesti te kako bolest uspješno i brzo izliječiti. 2001. godine, kada je u časopisima Science i Nature objavljeno da je 90% ukupnog ljudskog genoma kartirano, očekivalo se da ćemo uskoro znati mnogo toga i o najmanjim detaljima našega genoma. No danas, 10 godina kasnije, prvotno uzbuđenje odavno je splasnulo i sada znamo da nas čeka još puno posla i neodgovorenih pitanja. Pročitajte zašto!
Predavanje održano 4. studenog u HAZU pod nazivom ''Biomedicina 10 godina nakon objave ljudskog genoma'' koje je održao akademik Stjepan Gamulin (na fotografiji desno) započelo je s davnom 1953. kada su Watson i Crick (Francis Crick prikazan je na fotografiji dolje lijevo) otkrili strukturu DNK.
Dvostruka spiralna uzvojnica u potpunosti građena od samo 4 baze (A, T, G, C) izazvala je različite reakcije. Također, otkriće da se udvostručuje po principu komplementarnosti baza, po kojem se sintetizira i glasnička RNK (mRNK, koja je glavna odgovorna za prijenos genskih informacija iz jezgre u citoplazmu gdje se zatim sintetiziraju bjelančevine), mnogima se činilo prejednostavnim.
>>>Sve smo brži u analizi ljudskoga genoma
>>>Dešifrirana trodimenzionalna struktura ljudskog genoma
1958. je određena središnja dogma molekularne biologije: DNK -> RNK -> bjelančevine. Danas znamo da je prijenos informacija između DNK i RNK dvosmjeran. Otkriće da su upravo bjelančevine izvršne makromolekule, a DNK i RNK samo informacije zapisane u genskim šiframa podijelilo je današnji znanstveni svijet ugrubo na one koji se bave genetikom i one koji se bave proteomikom (bjelančevinama).
Projekt ljudski genom (Human Genome Project) svaki dan sve je više povećavao broj otkrivenih gena, ali broj od oko 100.000 gena koji se očekivao nikada nije dosegnut. Danas se smatra da ljudski genom u nešto više od 3 milijardi baza ima oko 25.000 do 30.000 gena. Čak 3 puta manje nego što se očekivalo. No tu nije bio kraj otkrićima i iznenađenjima. Ona su tek uslijedila. Postavilo se pitanje kako 3 milijarde baza stanu u jezgru stanice koja je tako malena? S vremenom su otkriveni detalji ''pakiranja'' DNK oko proteina i upravo su proteini ti koji su zaslužni za to što kromosomi imaju oblik koji nam je poznat i zašto cijela DNK duljine oko 2 metra stane u jezgru promjera 6 mikrometara.
Nastavak članka na sljedećoj stranici.
| 
