Koliko puta ste čuli da je neka biljna ili životinjska vrsta ugrožena? Vjerojatno mnogo puta, pogotovo u zadnjih nekoliko godina. Naime, čovjek utječe na prirodu kao nikada prije u svojoj povijesti, što brine znanstvenike koji se bave bioraznolikošću na našem planetu. Doznajte više o crnom nosorogu, kineskom vodenom čempresu i drugim vrstama koje smo svojom aktivnošću doveli do ruba ili ih gurnuli preko.

Jedna od posljedica opravdane zabrinutosti je nastanak Crvene liste ugroženih vrsta (Red List of Threatened Species) koju vodi IUCN, Međunarodna unija za zaštitu prirode i prirodnih resursa (International Union for Conservation of Nature and Natural Resources), glavni autoritet za pitanje ugroženosti pojedinih vrsta.

Crvena lista trenutno je najdetaljniji i mjerodavan pregled vrsta koje žive na Zemlji, a nastala je kao posljedica rada tisuća znanstvenika diljem svijeta. Prema IUCN-u vrste su podijeljene u 10 kategorija:

Izumrle (EX - Extinct)

Izumrle u prirodnim staništima (EW - Extinct in the Wild)

Regionalno izumrle (RE - Regionaly Extinct)

Kritično ugrožene (CR - Critically Endangered)

Ugrožene (EN - Endangered)

Osjetljive (VU - Vulnerable)

Gotovo ugrožene (NT - Near Threatened)

Najmanje zabrinjavajuće (LC - Least Concern)

Nedovoljno poznate (DD - Data Deficient)

Neobrađene (NE - Not Evaluated)

Kada govorimo o ugroženosti pojedinih vrsta, to se odnosi na one vrste koje su procijenjene kao kritično ugrožene, ugrožene ili osjetljive vrste.

Zbog stalnih promjena koje zahvaćaju svijet oko nas Crvena lista se redovito ažurira i provjerava. U zadnjem takvom ažuriranju, provjereno je skoro 62.000 vrsta. Prema tome posljednja verzija liste kategorizira 801 vrstu kao izumrlu, 64 kao izumrle u prirodnim staništima, 9.568 vrsta kao kritično ugrožene ili ugrožene. Također 10.002 vrste se vode kao osjetljive, a glavne prijetnje tim vrstama su prekomjerno iskorištavanje, zagađenje, gubitak i degradacija staništa.

Do danas je imenovano i opisano oko 380.000 vrsta biljaka, od kojih se svake godine oko 2.000 dodaje na Crvenu listu. Procjenjuje se da je od tih vrsta 1 od 5 trenutno pod prijetnjom izumiranja, bez da se u procjenu uzme utjecaj klimatskih promjena na živi svijet.

Himalajska tisa (Taxus contorta) je jedina vrsta tise koja se može pronaći na području Afganistana, Pakistana, sjeverozapadne Indije i zapadnog Nepala. Zajedno sa 11 drugih vrsta tise postala je veoma zanimljiva kada je 1960-ih godina prošlog stoljeća otkriveno da sadrži taksol, iznimno koristan spoj za liječenje raka. To otkriće, zajedno sa činjenicom da ju i lokalno stanovništvo koristi za svoje potrebe (kao sirovinu za ogrjev) dovodi ovu vrstu na sam rub izumiranja te je zbog toga njezin status u zadnjoj reviziji Crvene liste promijenjen sa osjetljive vrste na ugroženu vrstu. Pretjerana eksploatacija dovela je do toga da su populacije ove vrste u zadnjih nekoliko godina smanjene za preko 50%.

Kineski vodeni čempres (Glyptostrobus pensilis, na fotografiji gore desno) je nekada bio široko rasprostranjen u Kini, Vijetnamu i Laosu, međutim danas sa manje od 250 živih stabala koja proizvode klijave sjemenke ima kategoriju kritično ugrožene vrste. Glavni uzrok pada populacije je gubitak staništa zbog širenja poljoprivrednih površina. Smatra se da ga u Kini više nema u divljini, nego samo u Vijetnamu i Laosu. No najveća od nedavno otkrivenih populacija u Laosu uništena je 2010. godine prilikom izgradnje hidroelektrane Nam Theun II.

Prema listi, ni sisavci nisu u najboljem položaju. Smatra se da je čak 25% vrsta ozbiljno ugroženo. Crni nosorog (Diceros bicornis ssp. longipes, naslovna fotografija), nekad prisutan u zapadnoj Africi, nedavno je i službeno proglašen izumrlim. Nikakvi znakovi prisutnosti ove vrste nisu zabilježeni od 2006. godine. Bijeli nosorog (Ceratotherium simum ssp. cottoni) koji je nekada nastanjivao područje središnje Afrike kategoriziran je kao kritično ugrožena vrsta, no smatra se vrlo vjerojatno izumrlim. Niti u Aziji nije bolja situacija. U Vijetnamu je zbog krivolova javanski nosorog (Rhinoceros sondaicus) spao na populaciju s manje od 50 jedinki u divljini.

No, iako je situacija uistinu ozbiljna, postoje i pozitivni primjeri. Pševalskijev konj (Equus ferus ssp. przewalskii, fotografija lijevo) poznat i kao mongolski divlji konj 1996. godine proglašen je izumrlim u divljini. Zahvaljući uzgoju u zatočeništvu te uspješnom programu reintrodukcije (vraćanju jedinki na prirodna staništa), procjenjuje se da populacija u središnjoj Aziji danas broji preko 300 jedinki. Time je status ove vrste promijenjen sa kritično ugrožene na ugroženu.

Za kraj, ovaj članak možemo završiti riječima direktorice IUCN-ovog programa, Jane Smart: „Ova lista zajedno sa redovnim ažuriranjima donosi i dobre i loše vijesti o statusu mnogih vrsta diljem svijeta. Na taj način se može vidjeti da zaštita vrsta funkcionira ako se počne provoditi na vrijeme, no bez jake političke volje u kombinaciji s usmjerenim naporima i resursima, čuda prirode i mogućnosti koje od nje dobivamo mogu biti izgubljeni zauvijek."

Crvenu listu možete pretraživati ovdje.

Izvori: IUCN, Guardian.co.uk