Naša mora i oceani izrazito su bučan okoliš. Rezultati novih istraživanja pokazuju da onečišćenje bukom može dovesti do različitih tjelesnih oštećenja pa i do smrti mnogih vrsta lignji, kitova, rakova, riba... Kako? Pročitajte u tekstu!
U moru zvuk putuje 5 puta brže nego u zraku. Morskim je životinjama upravo sluh glavno osjetilo pri orijentaciji, lovu i socijalnoj komunikaciji. U moru postoje zvukovi porijeklom iz prirodnih izvora (prirodni zvukovi glasanja raznih morskih životinja, zvukovi valova i sl.) i antropogenih (neprirodni zvukovi). Zvukovi antropogenog porijekla, dakle zvukovi naftnih bušotina (fotografija desno), raznih plovila, zvukovi sonara, podmornica itd., su konstantni te izrazito jakog intenziteta pa stvaraju buku. Ta buka je iz godine u godinu sve jača i širi se dalje. Koliko jaki ti zvukovi mogu biti dočarava primjer zvuka proizvedenog pri seizmičkim istraživanjima za pronalazak nafte i plina, koji prodire čak 10 km ispod oceanskog dna.
>>>I kitovi viču kad im smeta buka
>>>Eholokacija – sposobnost koja slijepima omogućuje da progledaju
Tek se zadnjih 20-ak godina, razvojem tehnologije, intenzivno proučava utjecaj antropogenih zvukova na živi svijet. Da onečišćenje mora bukom nije nimalo bezazleno, potvrđuju rezultati raznih istraživanja diljem svijeta. Naime, takvi zvukovi mogu omesti komunikaciju između majki i mladunaca ili drugih članova grupe, onemogućiti pronalazak plijena, partnera ili bijeg od predatora, dezorjentirati životinju te ju navesti na krivi smjer, prouzročiti ozljede organa.
Upravo su masovna nasukavanja kitova navela znanstvenike da te „neobjašnjive"događaje povežu s podvodnom bukom. Danas je neupitno da su mnoga masovna nasukavanja povezana s podvodnom bukom, i to često zvukovima sonara ratnih mornarica. Također, masovna su nasukavanja dramatično učestalija od 1961. godine, od kada je američka ratna mornarica počela upotrebljavati puno jače sonare. Nasukani kitovi bi krvarili u području mozga, organa za sluh, ali i drugih unutarnjih organa.
Također, dokazano je da kitovi izloženi buci imaju povišenu razinu hormona stresa, a stres dovodi i do slabljenja imunološkog sustava. Kitovi oštećenog sluha, ne samo da imaju problema u međusobnoj komunikaciji, već i pri izbjegavanju opasnosti poput sudara s brodovima ili zapetljavanja u ribarske mreže.
>>>U svijetu nekih riba, život u predgrađu nije nužno i život bez stresa
U posljednje vrijeme se intenzivno proučava utjecaj buke i na ostale morske životinje, poput glavonožaca, rakova, riba...Mnoga su istraživanja provedena na humboldtovoj (ili divovskoj) lignji. Povod je bilo tisuće mrtvih lignji koje je more izbacilo na obale savezne američke države Oregon 2004. godine, a potom i 2008. Mislilo se da je uzrok tome nagla promjena u morskim strujama, međutim nova istraživanja dovode ove događaje u vezu s podvodnom bukom. Isto se dogodilo i na sjeverozapadnoj obali Španjolske 2001. te 2003. godine. Ni tada se nije naslućivao uzrok događaja. Na Tehničkom sveučilištu u Barceloni provedeno je istraživanje na 87 glavonožaca (lignjama, sipama, hobotnicama). Životinje su izlagane niskofrekventnim zvukovima (50 do 400 Hz) slabog intenziteta. Pokazano je da čak i pri kratkotrajnom izlaganju takvim zvukovima dolazi do oštećenja stanica statocista. Statocisti su, naime, organi koji ovim životinjama služe za održavanje ravnoteže. Nakon duljeg izlaganja ovim zvukovima, nastale bi cijele rupe u tkivu statocista. Voditelj istraživanja Michel André upozorava: "Ako kratkotrajno izlaganje životinja zvukovima relativno slabog intenziteta može prouzročiti ovoliku akustičnu traumu, onda bi utjecaj konstantnih visokointenzivnih antropogenih zvukova mogao biti značajan." Također, objašnjava kako se oštećenjem statocista smanjuju sposobnosti životinje za lov, bijeg od predatora i pronalazak partnera, tj. to utječe na sve životne aktivnosti.
I na ribe podvodna buka izrazito negativno utječe. Dokazano je da zvukovi seizmičkih topova (za pronalaženje nafte) oštećuju sluh riba u krugu od 30 kilometara, često uzrokujući potpuni gubitak sluha. Skupina engleskih znanstvenika otkrila je, radeći na australskom Velikom koraljnom grebenu (naslovna fotografija), da se juvenilne tropske ribice oslanjaju na prirodne zvukove kako bi pronašle koraljne grebene koji će im potom pružiti sigurno utočište. Otkrivši koliko im je zvuk važan, odlučili su provjeriti koliko neprirodni zvukovi mogu imati utjecaja na ponašanje riba. Došli su do nevjerojatne spoznaje da čak i kratkotrajno izlaganje antropogenim zvukovima uzrokuje dezorjentaciju riba te one odlaze prema neprirodnim izvorima zvuka umjesto prema grebenima.
U ranijim istraživanjima, dr. Steve Simpson, stariji istraživač pri Sveučilištu prirodnih znanosti u Bristolu (UK), otkrio je da se par tjedana stare ribe oslanjaju na zvukove koje proizvode druge ribe, rakovi i ježinci, kako bi pronašle koraljne grebene. Dr. Simpson i njegova ekipa noću su hvatali par tjedana stare ribice, potom su ih stavljali u posude i izlagali prirodnim zvukovima grebena ili mješavini raznih (neprirodnih) zvukova. Iduće noći bi ribice stavili u posebno dizajnirane posude s dva kraja. Iz jednog kraja bi puštali prirodne zvukove, a iz drugog umjetne. Ribice koje su izlagane neprirodnim zvukovima noć prije, plivale bi u smjeru izvora tog zvuka. Time su dokazali i da su ribe sposobne naučiti novi zvuk te ga pamtiti još satima poslije, a to je ujedno i opovrgnulo mit da memorija riba traje 3 sekunde.
>>>Tropske ribice agresivnije pri većim temperaturama
>>>Na Velikom koraljnom grebenu otkrivene četiri nove vrste
Ovo istraživanje je još jedno u nizu koje dokazuje koliko onečišćenje bukom ima jak negativan utjecaj i na ribe. Naime, ukoliko se orjentiraju prema izvorima antropogenih zvukova, ribe bi se lako mogle naći u okolini s nedostatnim zalihama hrane, bez skrovišta za bijeg od predatora i sl., a sve to naravno uzrokuje i smanjenje ukupnog ribljeg fonda. Kod mnogih su vrsta riba uočene i promjene u ponašanju: zadržavanje u većim dubinama, smanjena ili pak povećana aktivnost, promjena staništa, grupiranje u veća jata.
Na rakovima izloženima antropogenim zvukovima također su uočene promjene: oštećeni unutarnji organi, deformirani spolni organi, unutarnja krvarenja, zaostao embrionalni razvoj, male ličinke te povišena razina hormona stresa.
Zato, dragi čitatelji, iako možda ne možete utjecati na proizvodnju zvukova sonara i sl., ukoliko razmišljate o najmu broda za iduće ljetne mjesece, nadam se da ćete se sjetiti ovog članka i znati odlučiti - gliser ili jedrilica.
Izvori: Sciencedaily.com, Discovery.com, Terranature.org, Sciencedaily.com
| 
Dr.sc.Lucija Tomljenović doktorirala je biokemiju i trenutno je postdoktorand na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Britanska Kolumbija u Kanadi. Njezino područje rada obuhvaća ispitivanje sigurnosti cjepiva i nuspojava koje se povezuju s cijepljenjem. U intervjuu za naš portal govori o svojim znanstvenim radovima u kojima se cijepljenje povezuje s porastom autizma u svijetu, o učinkovitosti HPV cjepiva ali i o kriterijima kojima cjepiva dospijevaju na tržište te možemo li vjerovati agencijama koja ih odobravaju. O ovim i ostalim temama o kojima smo razgovarali s dr.sc Tomljenović, pročitajte u našem intervjuu.
