U zadnjih pet stoljeća u Jadranu je ulovljeno ili pronađeno uginulo ukupno 68 ovih morskih divova, kaže novo istraživanje objavljeno u časopisu Mammal Review. Do nedavno su nasukane kitove ubijali radi dobivanja ulja, ali sada je Mediteranska populacija ugrožena - broji manje od 2,500 primjeraka. O ovom istraživanju govori nam Draško Holcer iz udruge Plavi svijet.
Razlozi nasukavanja ulješura u Jadranu još uvijek nisu jasni, ali sustavni monitoring te analiza serije podataka prikupljene kroz duži vremenski period može pomoći u rasvjetljavanju razloga zbog kojih dolazi do nasukavanja.
Ove životinje mogu doseći dužinu preko 15 metara i težinu preko 35 tona. Članovi porodica u kojima žive imaju snažne međusobne veze, što se očituje u zajedničkoj brizi o mladuncima, međusobnoj predanoj zaštiti, stalnom međusobnom dodirivanju čime se utvrđuje predanost i pripadnost skupini, glasovna komunikacija podsjeća na „jezik", a razlike u načinu komunikacije u raznim područjima svijeta pripisuju se razlikama u „kulturi" pojedinih područja.
O istraživanju nam više kaže jedan od autora studije, Draško Holcer, viši kustos u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju i predsjednik Instituta za istraživanje i zaštitu mora Plavi svijet, koji je sa kolegama iz Italije objavio rad.
____________________
1. Kojim ste se pitanjem bavili i zašto je to važno?
Ulješura (Physeter macrocephalus), najveća je vrsta zubatih kitova (Odontoceti), a obitava i u Sredozemnom moru. Preferiraju područja velikih dubina i posebice kontinentalnog slaza gdje pronalaze plijen, mezopelagičke glavonošce, kojima se uglavnom hrane. Nama najbliže područje u kojem se redovito susreću je područje Helenskog jarka u Jonskom moru. 
Ove životinje mogu doseći dužinu preko 15 metara i težinu preko 35 tona. Tijekom povijesti bilježe se i njihova redovita opažanja u Jadranu. Ova vrsta fascinantna je zbog brojnih razloga - to je životinja koja ima najveći mozak, životinja koja proizvodi najglasniji zvuk u prirodi, koja od svih sisavaca najdublje i najduže roni itd. Međutim, ono što ovu vrstu svrstava u izuzetne je i složena društvena struktura te složeni način glasovne komunikacije. Članovi porodica u kojima žive imaju snažne međusobne veze, što se očituje u zajedničkoj brizi o mladuncima, međusobnoj predanoj zaštiti, stalnom međusobnom dodirivanju čime se utvrđuje predanost i pripadnost skupini, glasovna komunikacija podsjeća na "jezik", a razlike u načinu komunikacije u raznim područjima svijeta pripisuju se razlikama u "kulturi" pojedinih područja.
Iako je po svojoj rasprostranjenosti ulješura kozmopolitska vrsta, populacija koja živi u Sredozemnom moru izolirana je gotovo u potpunosti i genetički se razlikuje od najbliže populacije u Atlantskom oceanu. Njihov broj značajno se smanjio u posljednjem stoljeću i pretpostavlja se kako je u daljnjem opadanju; danas se procjenjuje kako populacija Sredozemnog mora broji manje od 2500 primjeraka. Zbog toga je ulješura u Sredozemnom moru vrsta kojoj se u smislu očuvanja i zaštite posvećuje posebna pozornost te se smatra ugroženom vrstom.
Tijekom jutra 11. 12. 2009. na južnom dijelu talijanske obale Jadrana, na obali Apulie na poluotoku Gargano nasukalo se sedam ulješura. U jutro kada su pronađene, neke od životinja još su bile žive, a prema izjavama očevidaca još dvije životinje su se uspjele vratiti u more. Masovna nasukavanja ovih životinja u Sredozemnom moru nisu uobičajena, a s obzirom da je njihovo kretanje i brojnost gotovo potpuno nepoznato pokušali smo napraviti pregled poznavanja i pojavljivanja ove vrste u Jadranu. Cilj našeg rada bio je utvrditi postoji li pravilnost u vremenu i lokacijama na kojima dolazi do nasukavanja ovih životinja u Jadranu, te mogu li se utvrditi razlozi ovog fenomena.
____________________
2. Koji su vam bili glavni rezultati?
Svojim pregledom obuhvatili smo sve dostupne podatke o pojavljivanju ulješura u Jadranskom moru od 1555. do danas. Tijekom rada napravili smo opsežan pregled sve dostupne literature u brojnim zoološkim i znanstvenim knjižnicama, muzejima, fakultetima te pregledavajući stare novinske zapise. Poseban izazov bio je nedvosmisleno utvrditi točne informacije o nasukavanjima od prije više stotina godina. Razumljivo je kako "protok informacija" tada i nije bio najuspješniji pa smo u mnogo slučajeva utvrdili kako razni autori pišu o istim slučajevima, ali navodeći različite datume, broj životinaj pa čak i lokalitete.
Utvrdili smo da je pojavljivanje ulješura u Jadranskom moru uglavnom završavalo kobno po ulješure. Sve do druge polovice 20. stoljeća njihovo opažanje praćeno je uglavnom pokušajima da se životinje ulove, a nasukane žive životinje uglavnom su ubijene. Glavni razlog tome bio je pokušaj da se od ulovljenih životinja dobije ulje. Utvrdili smo kako je u raznim dijelovima Jadrana ukupno 36 puta tijekom posljednjih pet stoljeća ulovljeno ili pronađeno uginulo ukupno 68 životinja.
Tek se krajem 20. stoljeća stav javnosti promijenio pa su pokušaji lova zamijenjeni na žalost neuspješnim pokušajima spašavanja nasukanih životinja. Posebno je zanimljivo da iako u Jadranu masovna nasukavanja dupina i kitova gotovo uopće nisu poznata (nasukavanja dvije i više životinja), ona se povremeno ipak događaju. Tako su najveća zabilježena nasukavanja u Jadranskom moru bila upravo nasukavanja ulješura i to 1584. kod Ancone u Italiji (7 životinja), 1853. kod Novigrada u Istri (6 životinja) , 1938. kod Marzocce u Italiji (7 životinja), 1956. na ušću rijeke Mat u Albaniji (8 životinja) i 2009. prije spomenuto nasukavanje kod Foce Varana (Apulia) u Italiji (7 životinja). Također, posebno je interesantno što je gotovo polovica svih nasukavanja koncentrirana na relativno malom području od Riminija do Pescare, dok su ostala relativno ravnomjerno "raspodijeljena" preostalim dijelovima Jadranske obale.
____________________
3. Koje su šire implikacije vašega rada - proizlaze li iz njega neke praktične preporuke?
Iako naše istraživanje nije otkrilo i razloge nasukavanja ulješura u Jadranu, sustavni monitoring te analiza serije podataka prikupljene kroz duži vremenski period može pomoći u rasvjetljavanju razloga zbog kojih do nasukavanja dolazi. Neki od uzroka koji se danas spominju kao mogući su bolesti, meteorološke i oceanografske nagle promjene (npr. uragani, tsunami i sl.), promjene i/ili anomalije u geomagnetskom polju Zemlje, promjene u solarnoj aktivnosti (koje uzrokuju kratkotrajne promjene u geomagnetskom polju, temperaturi mora i sl.), lunarni ciklus, komplicirana batimetrija ili sastav dna, klimatske promjene, temperaturne anomalije i distribucija plijena te antropogeni utjecaj (zagađenje, uznemiravanje itd). Međutim, koji god razlog bio uzrok nasukavanju, nasukane životinje ne završavaju na obali samo zbog djelovanja pojedinih uzročnika na svaku pojedinu životinju već su i društvene veze i struktura skupine važna komponenta, jer zdrave životinje "slijede" bolesne prema obali gdje se zajedno nasukavaju.
Moguće uzroke nasukavanja ulješura u Jadranu pokušao je objasniti još naš veliki zoolog Spiridon Brusina, koji je primijetio veći broj nasukavanja ulješura uz zapadnu obalu Jadrana u području između Chioggie i Porto S. Giorgioa. Brusina je zaključio kako ulješure u Jadran ulaze prateći struju koja prolazi dubljom istočnom stranom uz Jadransku obalu te se dok se spuštaju prateći struju uz zapadnu obalu prema Otrantu nasuču u plitkim vodama. Iako su Brusinine pretpostavke vjerojatno dijelom točne, barem što se tiče geografske distribucije većeg broja nasukavanja, ovaj fenomen zasigurno zaslužiuje detaljniju analizu. Moguće modeliranje nasukavanja koristeći prikupljene podatke o nasukavanjima te vremenske serije podataka o morskom okolišu i mogućim anomalijama nisu bile predmet ovog rada, no naši prikupljeni podaci svakao su polazna osnova za tako nešto.
Veliki intervju s Draškom Holcerom o njegovu radu i istraživanjima koji je dao za portal Biologija.com.hr pročitajte ovdje.
Izvori: Mićo Tatalović / Portal Connect, Plavi svijet
Bearzi, G.; Pierantonio, N.; Affronte, M.; Holcer, D.; Maio, N. and Di Sciara, G. N. Overview of sperm whale Physeter macrocephalus mortality events in the Adriatic Sea, 1555-2009. In MAMMAL REVIEW, 41 (4): 276-293, 2011. BibTeX.
| 
Dr.sc.Lucija Tomljenović doktorirala je biokemiju i trenutno je postdoktorand na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Britanska Kolumbija u Kanadi. Njezino područje rada obuhvaća ispitivanje sigurnosti cjepiva i nuspojava koje se povezuju s cijepljenjem. U intervjuu za naš portal govori o svojim znanstvenim radovima u kojima se cijepljenje povezuje s porastom autizma u svijetu, o učinkovitosti HPV cjepiva ali i o kriterijima kojima cjepiva dospijevaju na tržište te možemo li vjerovati agencijama koja ih odobravaju. O ovim i ostalim temama o kojima smo razgovarali s dr.sc Tomljenović, pročitajte u našem intervjuu.
