Koliko puta ste čuli ovu poslovicu? Zasigurno mnogo, jer se često koristi kada se želi naglasiti da u nečemu dobrome postoji i nešto loše. Međutim, poslovica ima pravu botaničku podlogu - rezultat je dugogodišnje borbe poljoprivrednika s korovnim vrstama biljaka. U sklopu 19. siječnja, Dana bez korova, donosimo Vam priču o korovu, kukolju i nepravedno proglašenim biljkama „padobrancima".
Kao što i u prenesenom značenju spomenuta poslovica ima negativne konotacije, tako i u svom originalnom značenju jednu biljku proglašava manje vrijednom, samo zato jer se povremeno nađe tamo gdje je čovjek zamislio da joj nije mjesto.
Iz toga možemo zaključiti da su korovi kategorija biljaka koju je čovjek subjektivno odredio. Naime, korovima se smatraju biljke koje, kada se pojave na određenim mjestima (poput vrtova, poljoprivrednih površina), svojim prisutnošću ometaju gospodarenje tom površinom ili su s čovjekova stajališta jednostavno nepoželjne. Prema tome, svaka biljka može biti korov i nijedna nije korov sama po sebi. 
Iako su korovi na prvi pogled samo bezopasne biljke koje su slučajno zalutale na poljoprivredne površine ili u nečiji lijepi vrt, postoji jedna kategorija koja je itekako opasna, a to su korovne invazivne biljke. One obuhvaćaju sve biljke stranog podrijetla (npr. američkog, azijskog...) koje imaju invazivne osobine, što znači da zbog svoje odlične prilagodbe na novom području u značajnoj mjeri imaju nepovoljan ekonomski ili nepoželjan utjecaj na okoliš ili oboje. Jedna od takvih biljaka je ambrozija (Ambrosia artemisiifolia) koja osim što smeta na poljoprivrednim površinama, predstavlja i opasnost za ljudsko zdravlje.
Ako se biljka pojavi na krivom mjestu u krivo vrijeme, automatski je se proglašava korovom. To u manjoj mjeri otežava kategoriziranje korova u različite skupine, jer kao što je već rečeno, svaka biljka može biti korovna. No da bi čovjek sebi olakšao, ipak postoje različite podjele korova. 
U poljoprivrednom smislu, staništa na koja čovjek utječe u većoj mjeri možemo podijeliti na kultivirana i nekultivirana. Kultivirana su ona na kojima se uzgajaju čovjeku zanimljive biljne vrste, tj. poljoprivredne kulture. Korovi koji se pojavljuju zajedno s usjevom, kao biljke pratilice, nazivaju se segetalne vrste. Dakle, to nisu biljke „padobranci" koje su se tu slučajno pojavile, već su one kroz dugi niz godina prilagođene mikroklimi koju usjev stvara. Jedna od takvih biljaka je kukolj (Agrostemma githago) s početka ove priče (naslovna fotografija). Nekultivirana staništa su ona gdje je čovjekov utjecaj povremen, poput željezničkih pruga, putova, nasipa, prometnica, itd. Biljke koje se pojavljuju na takvim mjestima nazivaju se ruderalne vrste. Sastav biljnih vrsta ovisi o učestalosti ljudskog djelovanja na takvim mjestima, a među njima se često nalaze invazivne vrste, poput već spomenute ambrozije, pajasena (Ailanthus altissima, fotografija gore desno), velike zlatnice (Solidago gigantea, fotografija gore lijevo), itd.
Korovne vrste mogu se pojavljivati i na šumskim staništima gdje također mogu ometati čovjeku važne gospodarske aktivnosti poput pomlađivanja šumskih sastojina te razvoja gospodarski vrijednih vrsta.
Osim podjele na segetalne i ruderalne vrste, korove možemo podijeliti prema različitim kriterijima: prema načinu na koji se prehranjuju (autotrofne, poluparazitske ili parazitske vrste), dužini života (jednogodišnji, dvogodišnji, višegodišnji korovi), vremenu pojavljivanja tijekom godine.
No, zanimljiva je podjela prema podrijetlu i vremenu dolaska na određeni prostor. Prema tome razlikujemo apofite i antropokore. Apofiti su sve one vrste iz lokalne flore koje su se dobro prilagodile životu sa i uz usjeve. Na našem području neke od poznatijih vrsta su dvodomna kopriva (Urtica dioica), čekinjasta broćika (Galium aparine, fotografija dolje lijevo), puzava dobričica (Glechoma hederacea, fotografija dolje desno) i obični pelin (Artemisia vulgaris).
U drugu skupinu biljaka, antropokore, pripadaju sve vrste koje je čovjek namjerno ili nenamjerno unio u područnu floru. Ovu skupinu dodatno dijelimo na arheofite i neofite. Arheofiti su sve one vrste koje su sa čovjekom došle na ovo područje od pretpovijesnog razdoblja pa sve do otkrića Amerike 1492. godine, dok su neofiti sve one vrste koje su se pojavile nakon 1492. godine.
Iako su korovi izrazito subjektivna kategorija u koju svrstavamo biljne vrste, logično je da se pojavila kao posljedica ometanja jedne od najvažnijih ljudskih djelatnosti - uzgoja hrane za čovjeka. No, ako ste se ikada borili s jednim maslačkom (Taraxacum officinale) koji je našao svoje mjesto u vašem vrtu u gredici među cvijećem koje vam je lijepo i veseli vas, jasno je da će uvijek biti situacija u kojima će neke biljke biti jednakije od drugih.
Izvori:
Hulina N. (1998): Korovi. Školska knjiga, Zagreb
Mitić B., Boršić I., Dujmović I., Bogdanović S., Milović M., Cigić P., Rešetnik I., Nikolić T. (2008): Alien flora of Croatia: proposals for standards in terminology, criteria and related database. Nat. Croat.,17, (2): 73 - 90
| 
Dr.sc.Lucija Tomljenović doktorirala je biokemiju i trenutno je postdoktorand na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Britanska Kolumbija u Kanadi. Njezino područje rada obuhvaća ispitivanje sigurnosti cjepiva i nuspojava koje se povezuju s cijepljenjem. U intervjuu za naš portal govori o svojim znanstvenim radovima u kojima se cijepljenje povezuje s porastom autizma u svijetu, o učinkovitosti HPV cjepiva ali i o kriterijima kojima cjepiva dospijevaju na tržište te možemo li vjerovati agencijama koja ih odobravaju. O ovim i ostalim temama o kojima smo razgovarali s dr.sc Tomljenović, pročitajte u našem intervjuu.
