Vikend je. Sve je mirno, samo se čuje šuštanje lišća na vjetru. Sjedim za kompjuterom i nešto radim. Odjednom se iz kuhinje začuje TUP. Zvuk sličan zvuku udarca plastične zdjele o pod. Odlazim u kuhinju, ali tamo ništa neobično. Vraćam se za kompjuter. Par minuta kasnije opet TUP. U kuhinji opet ništa. Pogledam kroz balkonska vrata i ugledam kako se kukabura zalijeće u zid. Čuje se TUP: udarac kljuna  o zid. Ništa mi nije jasno, ali trenutak kasnije vidim kukaburu s  macaklinom u kljunu.

Nasmijana kukabura (Dacelo novaeguineae) jedna je od ukupno četiri poznate vrste kukabura i autohtona je vrsta istočne Australije gdje se ja trenutno nalazim. Duga je oko 45 cm i najveća je pripadnica porodice vodomara dupljaša (Halcyonidae). Perje joj je bijelo na prsima, krila su smeđa s plavkastim detaljima, a rep crvenkaste boje. Na glavi joj se ističu velike smeđe oči i kljun. Kukabure su mesojedi pa svojim krupnim kljunom hvataju velike kukce, male sisavce, guštere pa čak i zmije, a naravno i macakline. Tijekom sezone parenja (od rujna do siječnja) ženka polaže 2-3 jaja o kojima se onda uz ženku i mužjaka brine i par "pomagača" koji su najčešće ptići iz prethodne sezone. Nasmijane kukabure najpoznatije su po svome glasanju koje zvuči kao histerično smijanje. Njihovo karakteristično glasanje može se čuti tijekom cijeloga dana, a najizraženije je u zoru i u sumrak.

Buđenje u Queenslandu stoga i nije najromantičnije. Sviće već prije 5 sati. Budi vas glasanje ptica, ali ne nježan pjev slavuja, već kreštanje papiga, vrana i, naravno, nasmijanih kukabura. Rano svitanje praćeno "ptičjim pjevom" glavni je razlog zašto se ljudi u Queenslandu bude jako rano. Stanovnici drugih dijelova Australije pogrdno kažu da se mi u Queenslandu budimo s kokošima. Kako život ovdje počinje jako rano ujutro, tako navečer nakon 19 sati (kada je već debeli mrak) na ulicama nema nikoga osim oposuma i letećih lisica. Ali o njima i drugim dogodovštinama iz života u Down Under sljedeći put...