Svijet je pun života. U običnoj šetnji prirodom okružuju vas ptice, sisavci, gmazovi, biljke... U svakom grumenu zemlje još je horda kukaca, crvolikih organizama, gljiva i bakterija skrivena našim očima. Većina ljudi zapanjena je činjenicom da je tek otprilike četvrtina vrsta otkrivena i opisana. Tek smo na početku velikog pothvata koji je započeo Carl Linne prije 250 godina. Čekaju nas još milijuni vrsta, a na nama je da hrabro pronalazimo ono što još nismo pronašli. Upoznajte u nastavku neke novootkrivene i dosad nikad viđene stanovnike Zemlje.

Malena, očajna, tužna i sigurna

Mladunci majušnog kameleona znanstvenog imena Brookesia micra (fotografija desno) dovoljno su sićušni da poziraju na glavi šibice, dok odrasle životinjice imaju jedva 3 centimetra.  Znanstvenici su  ih pronašli na madagaskarskom području tijekom ekspedicija između 2003 i 2007. godine, zajedno s još tri nove, veće, ali ipak patuljaste vrste kameleona.

Veličina čini ove kameleone posebno ranjivima na uništavanje staništa, pa se odabirom znanstvenih imena dodatno htjelo ukazati na to. Tako je vrsta Brookesia desperata „očajna", a Brookesia tristis  „žalosna" jer su im staništa osakaćena sječom šuma, a opstanak ugrožen. Sreće je imala „sigurna" Brookesia confidens: za razliku od drugih novootkrivenih kameleona, ona živi u dobro zaštićenom prirodnom rezervatu.

Novi vodozemci iz Indije

Nakon 5 godina, 250 izlazaka na teren, 2600 sati kopanja u tlu natopljenom monsunskim kišama i nepoznatog broja žuljeva,  znanstvenici su svijetu predstavili novu porodicu neobičnih i malo poznatih vodozemaca iz skupine rijača.

Za razliku od svojih slavnih i glasnih rođaka  žaba, rijači  su beznoge, crvolike životinje koje žive u tlu. Oči su im zakržljale, no mogu razlikovati svjetlo i tamu, a lubanja je zašiljena i koriste ju kao lopatu dok se ukapaju u tlo.

Tri nove endemske vrste (i još tri čekaju da budu klasificirane) otkrivene u sjeveroistočnoj Indiji pripadaju novoj porodici Chikilidae (fotografija lijevo). Najbliže su srodni s afričkim rijačima, a evolucijski putevi razdvojili su im se prije 140 milijuna godina prilikom fragmentacije drevnog kontinenta Gondvane. Ove životinje divan su primjer roditeljske brige: ženke čuvaju jaja gladujući gotovo 50 dana sve dok se mladi ne izlegnu i odgmižu u život.

Matilidina rogata ljutica

Odmah nakon otkrića, ova zelenooka zmija s karakterističnim rasporedom crnih i žutih ljusaka dospjela je na Crvenu listu kao kritično ugrožena te je uspostavljena kolonija za njihovo razmnožavanje u zatočeništvu. Nažalost, to se sve češće događa novim vrstama.

Pronađena je u Tanzaniji, no točno stanište drži se u tajnosti - egzotični gmazovi i vodozemci osobito su popularni kao kućni ljubimci, a znanstvenici se boje da bi navala kolekcionara mogla iskorijeniti ovu rijetku zmiju u divljini.

Matildina rogata ljutica, Atheris matildae (naslovna i fotografija desno), najbliža je srodnica vrste Atheris ceratophora, no razlikuju se veličinom, uzorkom obojenosti i jedinstvenim uzorkom ljusaka na glavi, iako neki znanstevnici smatraju da razlike između ove dvije zmije nisu dovoljno velike da bi bile zasebne vrste.

Ime je dobila po tada petogodišnjoj djevojčici Matildi, kćeri jednog od istraživača, koja je provodila mnogo vremena promatrajući je i pomažući u brizi o zmiji. Tako je zmija dobila nadimak Matildina ljutica. Kasnije je samo dodana riječ rogata, zbog ljusaka nalik rogovima smještenim iznad očiju.  Matilda je veoma sretna, no sad i njezina mlađa sestra želi „svoju" zmiju. Nadamo se da će joj tata uskoro ispuniti želju.

Najstariji životinjski fosil (zasad)

Istraživači sa Sveučilišta St. Andrews smatraju da su u namibijskom Nacionalnom parku Etosha otkrili ostatke prvih mnogostaničnih životinja koje su postojale na Zemlji. Mikroskopski fosili spužvolikih organizama nazvani Otavia antiqua (fotografija lijevo) oblika su vaze i probušeni otvorima kroz koje su ulazile hranjive tvari i apsorbirale se direktno u stanice. 

Pronađeni su u morskim stijenama čija se starost procjenjuje na 760 i 550 milijuna godina. Do ovog otkrića smatralo se da su prve mnogostanične životinje nastale prije između 600 i 650 milijuna godina, no čini se da su se pojavile 100-150 milijuna godina ranije. Ako je pronađeni fosil uistinu prva mnogostanična životinja, tada smo pronašli najranijeg evolucijskog pretka svih životinja, uključujući i nas.  

Skrivena raznolikost Zemlje iznenađuje, ali i inspirira znanstvenike, te uzdiže važnost očuvanja vrsta. Kao što je Edward Wilson, poznati biolog s Harvarda jednom rekao: „Nitko ne zna kolika je raznolikost na planeti, čak ni približni red veličine. Ne znamo točno koliko vrsta postoji, ni gdje se nalaze, niti kojom brzinom nestaju. To je kao da 'poznajete' astronomiju bez da znate gdje su zvijezde."

Izvori:

http://news.nationalgeographic.com/ne ... ecies-madagascar-science/

http://www.huffingtonpost.com/2012/02 ... esia-micra_n_1280151.html

http://www.physorg.com/news/2012-02-digging-up-the-past.html

http://news.nationalgeographic.com/ne ... rliest-science-evolution/

http://news.nationalgeographic.com/ne ... a-secret-animals-science/

http://www.bbc.co.uk/news/science-environment-16486549

http://www.herpnation.com/hn-blog/mat ... mple_nav_category=hn-blog

http://www.bbc.co.uk/news/science-environment-17100578

http://newsfeed.time.com/2012/02/23/r ... y-of-amphibians-in-india/

http://www.atherismatildae.org/

http://news.mongabay.com/2011/1215-hance_matildasviper.html