Još početkom industrijske revolucije u ranom 19. stoljeću započelo je iskorištavanje fosilnih goriva kao izvora energije za rad strojeva. To je bio početak razvoja industrije, a kasnije je uslijedio njen ogromni rast i razvoj. Međutim, industrijski napredak je stvorio i nepoželjne posljedice u obliku emisije bilijuna tona ugljikovog dioksida (CO2) te drugih stakleničkih plinova koji su odlazili u atmosferu.
Posljednjih 10 milijuna godina oceani na Zemlji su uspjeli zadržati relativno stabilnu razinu kiselosti. Istraživanja pokazuju da je ova ravnoteža u moru danas poremećena i da bi povećanje kiselosti oceana moglo imati razarajuće posljedice globalnog karaktera. Danas znanstvenici sa sigurnošću mogu potvrditi da se polovina ukupne količine antropogeno generiranog ugljikovog dioksida u atmosferi tijekom vremena apsorbirala u oceane. 
Relativno novija istraživanja su pokazala da akumuliranje tako velikih količina ugljikovog dioksida u more mijenja kemijski sastav mora i tako destabilizira životne cikluse mnogih morskih organizama, a pogotovo onih koji se nalaze na nižim razinama hranidbenog lanca.
>>> Za koralje još uvijek nije kasno
Otapanjem ugljikovog dioksida u oceanu nastaje ugljična kiselina. Ona uzrokuje povećanje kiselosti mora. Ovaj kemijski poremećaj inhibira rast školjki te uzrokuje reproduktivne poremećaje kod nekih vrsta riba. Posljednjih 300 milijuna godina pH vrijednost mora je lagano bazična s prosječnom pH vrijednosti 8,2. Danas ta vrijednost iznosi 8,1. Pad od 0,1 jedinice zapravo predstavlja 25%-tni porast kiselosti u protekla dva stoljeća. Oceani trenutno apsorbiraju trećinu antropogeno generiranog ugljikovog dioksida, što je otprilike 22 milijuna tona dnevno. Ako se ugljikov dioksid nastavi otpuštati ovakvim tempom u atmosferu, znanstvenici smatraju da bi se pH vrijednost oceana mogla smanjiti za 0,5 jedinica u sljedećih 100 godina. Takve kemijske promjene će zasigurno ostaviti traga na školjkašima, škampima, jastozima (fotografija dolje lijevo), mnogim planktonskim organizmima, te nekim vrstama riba. 
Povećanje kiselosti oceana ponajviše predstavlja opasnost za koraljne grebene, jer uzrokuje njihov nestanak (fotografija gore desno prikazuje izbjeljenost koralja kao direktnu posljedicu acidifikacije oceana). Budući da su koraljni grebeni staništa mnogih biljnih i životinjskih vrsta, izumiranje prijeti i njima.
>>> Na Velikom koraljnom grebenu otkrivene četiri nove vrste
Podjednako je zabrinjavajuća i činjenica da se daljnjom apsorpcijom ugljikovog dioksida u oceane smanjuje kapacitet apsorpcije istog. To pak znači da će se puno više antropogeno generiranog ugljikovog dioksida zadržavati u atmosferi, što će samo imati negativan učinak na globalne klimatske promjene.
Znanstvena istraživanja na ovom području su relativno mlada, ali za sada svi znakovi upućuju na to da ljudska populacija mora umanjiti apsorpciju ugljikovog dioksida. U suprotnom, mnogim morskim organizmima prijeti izumiranje, osim ako se ne uspiju prisilno prilagoditi promjenama u okolišu u kojem žive.
Izvori:
http://ocean.nationalgeographic.com/o ... dification/?source=A-to-Z
http://www.znanost.com/clanak/oceani- ... ivotu-prijeti-izumiranje/
| 
