Moja prijateljica Barbara ove je godine diplomirala kao profesorica biologije i odlučila upisati doktorski studij. Uspjela je. Bavit će se proučavanjem evolucijskih koračića određenih životinjskih vrsta. Mlada, pametna i obrazovana znanstvenica našla je svoje mjesto pod suncem - u Njemačkoj. Njezin san je ispunjen i dio snova svih nas, njezinih prijatelja. S druge strane, tugaljivo primjećujem kako sam izraz brain drain ili odljev mozgova naučila i na praktičnom primjeru.
Što kaže statistika? Prema istraživanju zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja objavljenom 2001. godine, čak dvije trećine zaposlenih mladih znanstvenika razmišlja o napuštanju znanstvenog poziva (68,0%) ili države (63,3%). S druge pak strane, podatak iz 2008. godine govori da se za visoko obrazovanje u Hrvatskoj izdvaja 20% manje novca od europskog prosjeka, dok se cijelo vrijeme govori o tome kako ćemo stvoriti Zemlju znanja.
Zemlju znanja u kojoj je svaki početak školske godine obilježen kojekakvim aferama s nabavom knjiga, nastavom u učionicama koje su još uvijek opremljene pločom, klupama i stolicama te premalo plaćenim učiteljima koji su sve češće predmet fizičkih nasrtaja svojih učenika. Zemlju znanja u kojoj studenti štrajkaju od proljeća, u kojoj se kupuju ispiti na fakultetima, u kojoj je Bolonjski sustav daleko od idealnog, a pitanje je i kako će proći državna matura iz koje stalno izviru nove nejasnoće. Vladin program iz 2002. godine "S faksa na posao" znamo kako je završio, s tim da je danas zbog tekuće recesije situacija još gora. Diplomirani mladi znanstvenici mukotrpno traže posao i smatraju se sretnicima kad ga nađu, bez obzira na malu plaću. Rade u laboratorijima s ostarjelom opremom ili nedostatkom iste te pokušavaju svojom kreativnošću pratiti inovacije kolega u stranim zemljama kojima su dostupnija daleko izdašnija financijska sredstva.
Uz ovakvo realno stanje, pridodajmo i društvenu klimu u kojoj dječaci sanjaju o zabijanju gola na Old Traffordu, a djevojčice o mjerama 90-60-90. Rijetki među njima reći će da bi htjeli izumiti lijek protiv AIDS-a ili dobiti posao u švicarskom CERN-u. Naravno da je tome tako kad djeca gledaju odrasle kao idole, a oni u novinama i na televiziji u reality programima predstavljeni su kao prelijepi ljudi s puno novca kojim mogu kupiti što god požele. Zašto bi stoga djeca uopće i išla u školu?
Da se vratim na početak priče. Barbara ne živi u idealnoj Njemačkoj, zemlji bez problema u školstvu u kojoj svi žele biti genijalni znanstvenici. No, tamo kao znanstveni novak živite u stanu po zagrebačkoj cijeni s plaćom gotovo dvostruko većom (za početak) od one u našoj zemlji, a pritom je radna okolina takva da vas samo potiče da budete što bolji. I, koliko znam, ne prozivaju se Zemljom znanja.
"Znanje je moć", rekao bi Francis Bacon.
U Lijepoj našoj - nije.
P.S. Barbara, ima li mjesta za mene u laboratoriju?
| 
Dr.sc.Lucija Tomljenović doktorirala je biokemiju i trenutno je postdoktorand na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Britanska Kolumbija u Kanadi. Njezino područje rada obuhvaća ispitivanje sigurnosti cjepiva i nuspojava koje se povezuju s cijepljenjem. U intervjuu za naš portal govori o svojim znanstvenim radovima u kojima se cijepljenje povezuje s porastom autizma u svijetu, o učinkovitosti HPV cjepiva ali i o kriterijima kojima cjepiva dospijevaju na tržište te možemo li vjerovati agencijama koja ih odobravaju. O ovim i ostalim temama o kojima smo razgovarali s dr.sc Tomljenović, pročitajte u našem intervjuu.
