Dijeljenje je jedna od važnijih vještina kojima učimo svoju djecu još od najranijih dana. Naši rođaci, bonobo čimpanze, taj su zadatak svladali i bez poučavanja. Zapravo, čini se kako je ovim majmunima pojam sebičnosti mnogo teže pojmiti. Prisjetite se nekih od zanimljivijih članaka s Biologije i pogledajte video!
Za razliku od njih, čimpanze su, kad je dijeljenje hrane u pitanju, poznate po sebičnosti, a, po potrebi, čak i po agresivnosti. Nakon nekoliko eksperimenata koji su mjerili sposobnost dijeljenja hrane i socijalnu inhibiciju čimpanzi i bonobo majmuna, istraživači sa Sveučilišta Duke i Harvard otkrili su da bi uzrok ovim razlikama u ponašanju mogao biti u povijesnom načinu života dviju srodnih skupina.
Brian Hare i Richard Wrangham smatraju kako je "nježno, dječačko ponašanje Petra Pana koji nikada ne odrasta i uvijek je spreman dijeliti" proizašlo iz obilja u okolišu u kojemu su se bonobo majmuni razvijali. Naime, južno od rijeke Kongo hrane je relativno mnogo i bonobo majmuni se ne moraju oko obroka natjecati međusobno, kao niti s gorilama, kao što to moraju činiti čimpanze.
"U biti, ne moraju odrasti", tvrdi Hare i dodaje kako su kognitivni testovi na životinjama u zatočeništvu pokazali da se bonobo majmuni još od juvenilne dobi ponašaju nesebično. U ranoj fazi života takvo se ponašanje primjećuje i u čimpanzi, no one kasnije prelaze na "sebičniji" način života.
U drugoj su vrsti pokusa Hare i suradnici u utočištu Lola ya Bonobo u blizini Kinshase bonobo majmunima dali mogućnost da sami pojedu cijeli serviran obrok dok ih je drugi majmun promatrao iza zatvorenog kaveza. Rezultati su pokazali da je većina majmuna otvarala vrata kako bi i drugi majmun mogao jesti.
"Čimpanze to nikada ne bi dobrovoljno napravile. Oni će u nekim stvarima pomagati jedni drugima, no jedna stvar koju neće dijeliti je hrana", pojašnjava Hare.
Kad su se testirale socijalne vještine majmuna, u jednom su pokusu sudjelovale tri osobe, od kojih su dvije u šakama imale skrivene poslastice za majmune. Oni su dodirom po ruci od ljudi trebali zatražiti hranu. Čimpanze su vrlo brzo shvatile da nema smisla dodirivati čovjeka koji ne drži hranu, dok su bonobo majmuni pokazali manju razinu diskriminacije i tražili hranu od čovjeka koji je nije imao jednako često kao i od preostale dvojice ljudi.
U drugom su setu pokusa sudjelovala dva čovjeka - jedan s poslasticom, drugi bez nje. Kad su majmuni shvatili koji čovjek drži hranu, ona je premještena u ruke drugog čovjeka. I u ovom su slučaju čimpanze puno brže shvatile promjenu od bonobo majmuna.
Wobber naglašava kako ovi pokusi ne govore o tome da su bonobo majmuni manje inteligentni. "Radi se o tome da su slabije prilagođeni socijalnim inhibicijama koje su čimpanzama potrebne da bi uspješno dijelile hranu."
Studija je objavljena u časopisu Current Biology.
Izvori: Eureka Science News i YouTube
| 
Dr.sc.Lucija Tomljenović doktorirala je biokemiju i trenutno je postdoktorand na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Britanska Kolumbija u Kanadi. Njezino područje rada obuhvaća ispitivanje sigurnosti cjepiva i nuspojava koje se povezuju s cijepljenjem. U intervjuu za naš portal govori o svojim znanstvenim radovima u kojima se cijepljenje povezuje s porastom autizma u svijetu, o učinkovitosti HPV cjepiva ali i o kriterijima kojima cjepiva dospijevaju na tržište te možemo li vjerovati agencijama koja ih odobravaju. O ovim i ostalim temama o kojima smo razgovarali s dr.sc Tomljenović, pročitajte u našem intervjuu.
