Bilo je to u svibnju mjesecu, godine 2012. Kada smo kretali iz Zagreba, nismo bili baš u potpunosti sigurni što nas čeka. Dalek je to put, daleko je ta Estonija, skroz gore tamo negdje na sjeveru. O zemlji nismo previše znali, ima lijepu zastavu, ostalo nam je u sjećanju iz nekih mlađih dana kada smo morali učiti geografiju. A da je stvarno daleko, uvjerili smo se tako što smo do gore putovali gotovo 24 sata, sa svim mogućim presjedanjima.

Mjesto radnje nije bio Tallinn, kao što bi se možda očekivalo (budući da znanje prosječnog čovjeka o estonskim gradovima otprilike tu počinje i završava), već Kunda, industrijski gradić na obali Baltičkog mora, 150 kilometara udaljen od Tallinna na putu prema Rusiji. Naime, nas pet, svi redom mladi članovi udruge Bioteka, sudjelovali smo u projektu kojeg je financirala Europska unija kroz program Youth in action (Mladi na djelu) pod nazivom „Eco-lifestyle in practice".

Smisao cijelog projekta bio je okupiti mlade ljude iz šest europskih država (Estonija, Latvija, Litva, Rumunjska, Italija i Hrvatska), kroz različite radionice i rasprave upoznati važnost i smisao ekološkog načina života te pronaći praktična rješenja za svakodnevni život. Naravno, usput se i dobro zabaviti.

Kao što sam već spomenula, mjesto radnje bio je industrijski gradić Kunda koji je izabran upravo kao suprotnost svega onoga čemu trebamo težiti. Grad od samo 4000 stanovnika ima dugu tradiciju u proizvodnji cementa, a upravo je dotična tvornica ono što prvo vidite na ulasku u grad i svakako dominira krajolikom. Industrija proizvodnje cementa tamo traje preko 140 godina, što je ostavilo traga na okolišu. Situacija se popravila u zadnjih petnaestak godina otkako je tvornica modernizirana, no o teškoj prošlosti grada može se saznati u Muzeju cementa (da, dobro ste pročitali :)) budući da je Kunda predstavljala jedan od najvećih problema za okoliš tijekom sovjetske Estonije.

Muzej cementa u Kundi (foto: Maja Maslać)

Ono što je nas koji smo došli iz južnih krajeva najviše iznenadilo bila je dužina dana. Već oko 4 ujutro počinje lagano svitanje, a sumrak traje skoro do 23 sata. I naravno, sveprisutna ravnica (jeste li znali da je najviše brdo u Estoniji visoko samo 318 metara?). No, zemlja je prekrivena prekrasnim šumama, koje su prilično drugačije od naših, što je nama biolozima bilo izuzetno zanimljivo i zabavno, iako je u petom mjesecu tamo još uvijek bilo rano proljeće.

Akcija čišćenja smeća u obližnjoj šumi (foto: Maja Maslać)

Brzo je prošlo tih petnaest dana koliko smo se zadržali gore. Što se tiče samog projekta u kojem smo sudjelovali, upoznali smo prekrasne ljude i doživjeli neke uistinu nezaboravne trenutke. Budući da smo bili jedini biolozi među sudionicima, sama tematika projekta nam je bila izuzetno bliska i trudili smo se dijeliti svoje znanje s kolegama iz drugih zemalja. Imali smo priliku vidjeti koliko ljudi naših godina iz drugih država, koji nisu toliko upoznati s biologijom, zapravo znaju o održivom razvoju i prijateljskom odnosu prema okolišu. Lijepo je saznati da postoje mladi ljudi diljem Europe koji razmišljaju dugoročno te su svjesni problema s kojim se Zemlja u 21. stoljeću suočava.

Radionica o važnosti vode (foto: Maja Maslać)

Na tematskim večerima svaki dan smo saznali nešto o različitim običajima i tradicijama iz svake zemlje koja je sudjelovala u projektu. To je vjerojatno bio i najzabavniji dio cijele ove sjeverne priče. Ono što na kraju možemo reći: nikada više nećemo zamijeniti Latviju i Litvu, kao ni njihove glavne gradove. Definitivno znamo puno više o Estoniji, a Estonce je najlakše opisati kao naciju koja voli plesati (i nema baš najbolju hranu na svijetu, osim jedne savršene nazovimo čokoladice - svježi sir u tamnoj čokoladi). U Rumunjsku bismo sutra otišli da možemo, ima prekrasne planine i nevjerojatno zabavne mlade ljude. A na kraju smo se najviše družili s Mediterancima, nama dragim Talijanima, i svi smo naučili kako zamijesiti savršeno tijesto za pizzu. A što su ostali naučili o nama? Kako izgleda tradicionalna hrvatska svadba, koja su najljepša divlja mjesta u Hrvatskoj, kako se pleše linđo i kako se prave fritule (koje su bile veliki hit).

Na samom kraju našeg druženja nastao je i kratak film koji je ujedno i sinteza svega što smo radili tijekom ta dva tjedna:

I za kraj, bilo je to jedno zanimljivo i nezaboravno iskustvo. Ako ikada budete imali prilike sudjelovati u ičemu sličnome, bez obzira na tematiku, svakako preporučamo. Upoznat ćete zanimljive ljude i običaje, vidjeti koliko zabavno može biti predstavljati svoju zemlju kroz različite aspekte i što je najvažnije od svega - odlično ćete se zabaviti!

Sve fotografije iz Estonije možete pogledati ovdje.

Brošuru o ekološkom stilu života nastalu tijekom provođenja projekta možete preuzeti ovdje.

Informacije o projektu:

Voditelj projekta: Udruga NO BORDERS, Estonija

Partneri: udruge iz Estonije, Latvije, Litve, Rumunjske, Italije i Hrvatske

Vrijeme održavanja: 01. - 13. svibnja 2012.

Trajanje projekta: veljača - kolovoz 2012.

Sudionici iz udruge Bioteka: Nikola Hanžek, Nikola Koletić, Maja Maslać, Anja Rimac, Behija Salkić

Projekt je sufinanciran sredstvima EU iz programa Mladi na djelu, Akcija 1 - Mladi za Europu, Podakcija 1.1. - Razmjene mladih