Jedna od najraširenijih skupina životinja koje se upotrebljavaju za znanstvena istraživanja su glodavci, točnije miševi i štakori. Praksa u laboratorijima je da takvi glodavci imaju dostupnu hranu i vodu cijelo vrijeme u neograničenim količinama (ad libitum). Takav neograničen pristup hrani omogućava lakšu usporedbu različitih istraživanja jer su uvjeti prehrane životinja isti. No je li takva prehrana doista najbolji način za proučavanje laboratorijskih glodavaca opisale su u svojem radu Gale Carey i Lisa Merrill sa Sveučilišta u New Hampshireu.

Analiza različitih radova upućuje na moguće efekte neograničene prehrane na ishode istraživanja u kojima se testiraju novi lijekovi i druge supstance na toksičnost. Autorice naglašavaju da milijuni laboratorijskih glodavaca koji se godišnje koriste za studije imaju drugačiji prehrambeni status u usporedbi s drugim pokusnim životinjama. Druge vrste dobivaju dnevno obroke i nemaju neograničen pristup hrani, dok miševi i štakori mogu jesti 24 sata dnevno. Autorice citiraju druge radove u kojima su opisani učinci takve neograničene prehrane. Kod takvih glodavaca zabilježene su abnormalno visoke razine masnoće u krvi, visok kolesterol, oštećenja živaca i srca, rak i drugi poremećaji.

Njihova analiza 54 znanstvene studije pokazala je da pristup neograničenim količinama hrane kod glodavaca može imati utjecaja na rezultate testiranja novih lijekova na njihovu toksičnost i njihovu mogućnost uzrokovanja raka. Također bi takva prehrana mogla biti razlog velikim odstupanjima između studija i stoga je presudno da se režim hranjenja pažljivo razmotri prilikom dizajniranja toksikoloških testova.

Studija je objavljena u časopisu Chemical Research in Toxicology.

Izvori:

Gale B. Carey, Lisa C. Merrill. Meal-Feeding Rodents and Toxicology Research. Chemical Research in Toxicology, 2012; : 120613065730009 DOI: 10.1021/tx300109x

http://www.sciencedaily.com/releases/2012/07/120718143915.htm