Jeste li ikada pohađali radionicu o motivaciji, zapošljivosti, spolnom ponašanju ili ekologiji? Jeste li ikada igdje volontirali? Ako jeste, tada ste i neformalno učili. Biste li voljeli da vam je takav način obrazovanja dostupniji, ali i društveno priznatiji? Onda čitajte dalje. Bavimo se različitim oblicima priznavanja neformalnog obrazovanja u regiji jugoistočne Europe, s naglaskom na mlade ljude.

Udruga Bioteka sudjelovala je na simpoziju "Symposium on Youth Policy Cooperation in South East Europe: focus on recognition of youth work & non-formal learning" održanom u Tirani od 1. do 3. listopada 2012. Iza ovog kompliciranog naziva stoji potreba da se predstavnici organizacija koje rade s mladima i za mlade sastanu i pokušaju iznaći rješenje za napredak u formalnom i drugim oblicima priznavanja njihova rada.

Ciljevi ovog simpozija, između ostaloga, bili su bolje razumjeti koncept rada s mladima (engl. youth work) i neformalnog obrazovanja, upoznati različite dimenzije priznavanja ovakvog načina rada, ojačati sektor rada s mladima kao potencijalno neovisan sektor, informirati sudionike o novim strategijama i politikama rada s mladima na razini Europske unije te potaknuti sudionike na podizanje svijesti o važnosti neformalnog obrazovanja u svojim sredinama, posebice u zemljama jugoistočne Europe.

Za naš rad na ovome problemu, nužno je javnosti pojasniti što to neformalno obrazovanje jest, tj. koje sve kategorije obrazovanja postoje. Uz formalno obrazovanje koje se stječe u školama, višim obrazovnim institucijama te drugim formalnim ustanovama, postoje i dvije vrste obrazovanja s kojima se svatko od nas u životu barem jednom susreo (ili se barem nadamo da je tako). Kada govorimo o učenju koje se odvija izvan institucionalnog konteksta, ali ipak o strukturiranom i planiranom učenju koje pokazuje određene rezultate, govorimo o neformalnom učenju*. To je, dakle, onaj oblik učenja koji stječete polaženjem različitih radionica, seminara, studijskih posjeta i sl. na koje ste dobrovoljno pristali, ali za njih najčešće ne primate certifikate niti vam se takve aktivnost formalno priznaju. Informalno učenje čini učenje koje proizlazi iz vaše osobne angažiranosti na nekom polju - volontiranje, druženje s obitelji, prijateljima i kolegama, slobodne aktivnosti. Ovdje se, dakle, radi o manje strukturiranom i organiziranom obrazovanju te se za takvo učenje ne izdaju službene potvrde.

Predsjednica udruge Bioteka, Jelena Likić, na Simpoziju je govorila o izazovima i rizicima formalizacije neformalnog obrazovanja

Kada ovim pojmovima pribrojimo i pojašnjenje rada s mladima i za mlade (tzv. youth work), doznajemo da je rad s mladima oblik rada koji obuvaća izvaninstitucionalno područje obrazovanja, izvanastavne aktivnosti, tj. specifične strukturirane aktivnosti slobodnog vremena koje se baziraju na neformalnom i informalnom učenju te dobrovoljnom sudjelovanju. Na razini europskih zemalja uobičajeno je da se takav rad obavlja u organizaciji više pojedinaca ili, češće, registriranih organizacija koje rade samostalno ili umreženo, pod vodstvom profesionalnih ili volonterskih radnika s mladima (tzv. youth workers).

Dopustite mi da sliku dopunim još jednom definicijom. Kada govorimo o mladima, znate li o kojoj dobnoj skupini govorimo? Prema europskom Izvješću o mladima, koje navodi da iako na europskoj razini nema jasne jedinstvene dobne skupine mladih, možemo govoriti o osobama koje se nalaze u dobi od 15 do 29 godina.