Briga o potomstvu normalan je dio života sisavaca i ptica. Kod nekih vrsta, poput čovjeka, taj period traje veoma dugo. No, i neki gmazovi za koje ovakvo ponašanje nije karakteristično također brinu o svojim mladima. Na koji način i koliko dugo to oni rade, pročitajte u novoj kolumni!

Ljudima je normalno da roditelji skrbe o svojoj vlastitoj djeci. Kao i kod većine sisavaca za brigu je odgovorna uglavnom majka. Briga o potomstvu može se grubo podijeliti na brigu prije poroda i brigu poslije poroda. Prije same trudnoće već dolazi do ulaganja ženki u kvalitetu, a kod nekih vrsta i kvantitetu jajnih stanica spremnih za oplodnju. U prirodi nakon same oplodnje kod većine vrsta mužjaci više nemaju nikakve veze niti sa ženkom niti sa vlastitim potomstvom. No, za ženku tu posao ne završava, jer ona pred sobom ima još cijelu trudnoću. Ženke moraju naći i pripremiti gnijezdo ili mjesto za inkubaciju jaja. Kod sisavaca je to brlog u kojem će doći mladi na svijet i koji će i njima i majci omogućiti sigurnost. Ptice brinu o izlegnutim jajima tijekom inkubacije, dok kod nekih riba postoji čuvanje i branjenje mjesta gdje su polegnuta jaja.

Nakon samog poroda kod sisavaca, ali i kod većine ptica briga o potomstvu se nastavlja. Kod ptica se briga o potomstvu često nastavlja od strane oba roditelja, dok je kod sisavaca za to zadužena majka. Nakon poroda mladunčad sisavaca je u potpunosti ovisna o svojoj majci, tj. majčinom mlijeku. Tako je majčinska briga o potomstvu kod ljudi kao i kod svih sisavaca neizbježna jer je majka najvažniji izvor hrane. Naravno, za majku tu posao ne završava jer osim doslovno othraniti mladunčad ona njih mora i čistiti, braniti, grijati, a neke vrste moraju potomstvo i učiti, točnije prenositi svoje znanje na njih da bi se mladunčad mogla osamostaliti i preživjeti.

A kakva je situacija kod gmazova (Reptilia)?

Za ovaj cijeli razred kralježnjaka unutar kojeg je poznato oko 9500 vrsta nije tipična briga o potomstvu. Nakon parenja i oplodnje, ženke traže prikladno mjesto gdje će polegnuti jaja. Nakon što su jaja na sigurnom, najčešće zakopana, ženka odlazi svojim putem. Unatoč tome, neke vrste gmazova su se posvetile svojem potomstvu za vrijeme inkubacije jaja, a neke čak i nakon što se mališani izlegnu. Koji su to brižni roditelji gmazovi, pročitajte u nastavku.

Prvi primjer možda i nije tako poseban jer je većini poznat iz različitih dokumentarnih serija o životinjama. Radi se o velikim semiakvatičnim gmazovima iz reda krokodila (Crocodylia). Oni su rijedak primjer gmazova koje se brinu o svojem potomstvu nakon što se mladi izlegnu. Majke, osim što pomno izabiru mjesto na kojem će izlegnuti jaja koja pažljivo zakapaju, provedu i dva mjeseca čuvajući ta jaja. Prije nego se mladunci izlegnu iz jaja ženka čuje njihov zov, otkapa ih i pomaže svojim mladuncima da se izlegnu. Ona ih čak sakuplja ustima i nosi u vodu. Mladunci nakon što se izlegnu formiraju grupu koju majka energično brani od drugih grabežljivaca ali i pripadnika iste vrste. Tek nakon nekoliko tjedana ili mjeseci mladunčad se odvaja od majke.

Još jedna od iznimaka u svijetu gmazova je gušter Eumeces fasciatus (naslovna fotografija) koji živi u istočnom djelu SAD-a i Kanade. Ženke nakon polaganja jaja ostaju tijekom cijele inkubacije uz jaja. Inkubacija traje oko šest tjedana, a ženke jaja napuštaju samo za vrijeme potrage za hranom. Ovisno o vlazi tla ženke mijenjaju poziciju tijela u odnosu na jaja. One tako ponekad leže na jajima, pored njih, između njih ili se zamotaju oko njih. Što je niža vlaga tla ženka je više u kontaktu s jajima da bi smanjila transpiracijski gubitak vode iz jaja. Katkad ženke i uriniraju u gnijezdo i okreću jaja da bi održale vlažnost. U slučaju pomicanja jaja iz gnijezda, ženka ih vraća natrag, a trula jaja pojede. Nakon što se mladunci izlegnu majka se odvaja od njih.

Kod vrsta porodice puzaša (Anguidae) zabilježena je također slična briga o jajima. Isto tako i neke viviparne (živorodne) vrste guštera nakon poroda jedu placentalnu membranu i na taj način čiste mladunce.  Osim kod guštera ovakvo ponašanje zabilježeno je i kod nekih zmija koje se također tijekom inkubacije zadržavaju s jajima. Ženke iz porodice Pythonidae (pitoni) ovisno o promjenama vanjske temperature mogu drhtanjem mišića podići svoju temperaturu tijela i time omogućiti konstantnu temperaturu potrebnu za inkubaciju jaja.

Ostale članke autorice pročitajte ovdje.