| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 03.04.2013 22:04:00

Različite sorte krumpira (foto: Wikimedia Commons)U prvom dijelu ove serije članaka govorio sam o samim počecima uzgoja biljaka od prije 11000 godina, kada je čovjeku ''dosadio'' nomadski način života i odlučio se skrasiti i započeti vlastito poljodjeljstvo. U drugome dijelu prelazimo povijesno od samih početaka, prve prave civilizacije Sumerana i njihovog uzgoja vlastite hrane koja je ironično postala njihova propast i dolazimo na recentnije događaje čovjekove prošlosti koje su obilježile biljke.


Prvi dio članka pročitajte ovdje.

Moja inicijalna ideja bila je da u ovom dijelu obradim začine, biljke fantastičnih aroma koje su uvjetovale monopol određenih vladavina (npr. monopol Venecije nad Europom), dok su istovremeno bile savršene biljke koju su davale jelima novu aromu i čuvale hranu od propadanja (npr. papar se još i danas upotrebljava kao začin koji štiti od truljenja mesa kod izrade pršuta). Cilj da u ovom dijelu obradim upravo začine na kraju je suvišan jer su oni već obrađeni do detalja, pa priču o tom obliku novca možete pročitati u članku: Kako su začini promijenili svijet.

Priča o krumpiru

Biljka koja je također, kao i začini, imala veliki utjecaj na čovjekovu prošlost svakako je krumpir. Danas je to jedna od najproduktivnijih biljnih kultura kod koje se može pojesti oko 3/4 biomase, dok je za usporedbu kod žitarica to svega 1/3. Jedan gomolj sadrži oko 15% škroba i u 100 g krumpira dobivamo polovinu dnevne potrebe za vitaminom C. Iako je siromašan proteinima sadrži veliki broj esencijalnih aminokiselina (neophodne za normalno funkcioniranje organizma), bogat je mineralima poput kalcija, fosfora, željeza i kalija. Koliko je važan, govori i podatak da danas postoji nevjerojatnih 4000 sorti!

>>>Hranom protiv stresa

No krumpir je imao velikih poteškoća prije nego se udomaćio u svakodnevno kućanstvo. Ovu priču o krumpiru započinjemo na drugom kraju svijeta, u Peruu, gdje su Kečua Indijanci u planinskim područjima (oko 3000 metara nadmorske visine) započeli s uzgojem biljkeKrumpirov cvijet (foto: Behija Salkić) koju znanost poznaje pod imenom Solanum tuberosum. Vjeruje se da je uzgoj pretka krumpira započeo prije 8000 godina te je za jestivu varijantu bilo potrebno 2000 godina uzgoja. Naime, cijela porodica pomoćnica (Solanaceae) sadrži izuzetno otrovne biljne vrste (npr. bunika, velebilje, duhan, kužnjak itd.) te su prvi uzgajivači morali uložiti izuzetno puno truda kako bi sveli količinu toksičnih spojeva (glikoalkaloida) za 20 puta, ne bi li krumpir izgubio svoju trpkost i toksičnost. Zanimljiva je činjenica da domorodci u Peruu nisu mogli udomaćivati veliki broj biljnih vrsta jer žitarice (trave) nisu mogle uspijevati u uvjetima promjenjive i vrlo vlažne klime tako da je bio moguć uzgoj svega nekolicine biljaka. Daljnjim uzgojem krumpira domorodci su uspjeli uzgojiti nekoliko desetaka sorti krumpira, od onog koji može rasti na nadmorskim visinama od 4000 metara pa do sorte otporne na mraz.

>>>Zdrav izbor hrane za osnovnoškolce

Nakon Kečua Indijanaca uzgoj krumpira preuzimaju Inke, najveće carstvo pretkolumbovske Amerike. Europljani su prvi puta došli u doticaj s krumpirom kasne 1537. godine kada su konkvistadori poharali Peru, no tek 1570. krumpir prelazi Atlantski ocean i dolazi u Europu. Prema jednoj legendi španjolski brod koji je prevozio dragocjenosti iz Novog Svijeta biva potopljen. Blago i oružje je potonulo no krumpir su valovi nanijeli na obalu Irske, države koja je prva prihvatila krumpir kao namirnicu.

U samim počecima upoznavanja Europe s krumpirom bilo je puno averzija prema toj vrlo Vađenje krumpira iz zemlje (foto: Flickr)neobičnoj namirnici zbog nekoliko razloga:

Utjecaj crkve i praznovjerja - krumpir potječe iz Amerike koja je na drugom kraju svijeta,suprotno od Bliskog Istoka gdje se nalazi Edenski vrt. Također krumpir raste pod zemljom, a podzemlje ipak pripada vragu. Veliki utjecaj ima i francuski parlament koji je 1748. godine zabranio uzgoj krumpira iz vjerovanja da zbog svog kvrgavog izgleda uzrokuje gubu i grbu.

Utjecaj botaničara i herbalista - prema njima krumpir nije bio hranjiv kao recimo rotkva koja je puno bolji izbor. Mnogi su smatrali da je krumpiru mjesto u cvjetnoj gredici zbog lijepoga cvijeta a ne na stolu. Recimo Filip II od Španjolske poslao je vreću krumpira papi Piu IV koji je bolovao od glista kao mogući lijek, no papa je odlučio ružni krumpir zasaditi u vrtu.

Način uzgoja - kao biljka kratkoga dana na samim počecima krumpir je u europskim uvjetima dugog dana stvarao manje gomolje i dulje vriježe. Bila je potrebna posebna obrada zemlje gdje se krumpir sadi, a ne sije i za njegovu sadnju bilo je potrebno više ljudi.

Hrana za siromašne

Španjolci, koji su prvi uveli krumpir na područje Europe smatrali su ga hranom za siromašne te se uzgajao primarno kao prehrana za siromašne klase i hospitalizirane ljude.

No što je onda potaknulo nagli porast uzgoja i konzumacije ove namirnice? Odgovor je vrlo jednostavan: glad i neimaština uzrokovani ratovima. Veliki broj ratova uzrokovao je pad u dostupnosti žitarica koje su bivale uništene u bitkama dok je krumpir ostao zaštićen ispod zemlje. Ono što je nakon ratova postalo nužnost ostatku Europe, Irci su prihvatili od samog početka jer je krumpir bila jedna od rijetkih kultura koje su se mogle uzgajati u Irskoj jer niti jedna žitarica nije uspijevala. Trebalo je proći oko 100 godina od unosa krumpira u Europu da ga netko prihvati i to su bili Irci davne 1687. godine. Dok su u Irskoj uzgoj krumpira prvo prihvatili seljaci, u ostatku Europe uzgoj krumpira bio je nametnut od strane visoko obrazovanih. Marija Terezija nametnula je dekret o obaveznom uzgoju krumpira kojem su se seljaci toliko protivili da bi noću uništavali polja krumpira koja su kasnije morali čuvati vojnici.

>>>Australska (pre)hrana

Francuski vojni ljekarnik Antoine Augustin Parmentier (fotografija desno) je nakon pruskog zarobljeništva zavolio krumpir kojim su hranili zarobljenike te je nizom pokušaja htioAntoine Augustin Parmentier, naslikao François Dumont (izvor: Wikimedia Commons) uvesti krumpir u svakodnevnu prehranu Francuza. Parmentier je predlagao krumpir kao lijek protiv dizenterije i servirao na na svečanim večerama visokog staleža što je postupno dovelo do njegove popularizacije, no u Francuskoj se uvriježio tek 1785. godine koja je dala izuzetno lošu žetvu. Do tada jedini seljaci koji su uzgajali krumpir bili su oni koji su pokrali gomolje sa Parmantierove plantaže. Naime, on je naredio da njegova njiva krumpira danonoćno bude pod stražom što je potaklo pozornost okolnih seljaka u vjerovanju da se radi o vrlo vrijednoj biljci te su se noću prikradali i krali gomolje. Uskoro su i oni uzgajali krumpir na svojim njivama.

Nakon Francuske i Irske krumpir se brzo širi Europom i sada ne više kao ukrasna biljka već kao općeprihvaćena namirnica. U 19. stoljeću dogodio se nagli porast broja europske populacije za koji je, prema vjerovanju znanstvenika, zaslužan krumpir kojeg su netom prihvatili. Njegova velika hranjivost urodila je plodom.

>>>Mlada brokula usporava razvitak raka

Ironično, nakon Europe krumpir se opet vraća preko Atlantika, no sada ne u Južnu Ameriku već u Sjevernu. Širenjem naroda iz Europe na sjever Amerike tako se s njima širi i krumpir te vremenom postaje jedan od glavnih izvora hrane na svijetu. Zanimljiva je činjenica da se veliko iseljavanje Europljana preko oceana desilo upravo u vrijeme velike epidemije gljivične bolesti krumpira uzrokovane plijesni Synchytrium endobioticum. Rezultat epidemije bio je smrt milijuna ljudi, a još jedan milijun se iselio. Bolest se prvi puta pojavila 1845. godine, no tek je 1890. otkriveno da krumpir ne obolijeva u blizini tvornica bakra pa su ubrzo spravljeni prvi preparati za suzbijanje ovog štetnika.

Popularnost pomfrita

Najpoznatiji proizvod krumpira svakako je pomfrit (pommes de terre frites) koji je otkriven u Francuskoj, no danas najpopularniji u SAD-u. Thomas Jefferson je igrao veliku ulogu u popularizaciji pomfrita u Americi jer se prvi puta s njime upoznao dok je radio kao veleposlanik u Francuskoj, a 1802. godine ga je dao spraviti u Bijeloj kući. Samo podrijetlo pomfrita je danas diskutabilno jer belgijski novinar Jo Gerard tvrdi da on zapravo potječe iz Belgije gdje se hrana pekla u dubokom ulju od davne 1680. god. i da se termin French fries kako pomfrit zovu Amerikanci i Englezi uvriježio tek nakon Prvog svjetskog rata. Dominaciju pomfrita u SAD-u učvrstili su braća Richard i Maurice McDonald kada su pokrenuli prvi fast food restoran 1938. godine. S obzirom na to da su Irskog podrijetla onda Različita jela spravljena od krumpira (foto: Wikimedia Commons)su imali posebnu vezu s krumpirom i njegovom ulogom na stolu. Tijekom godina rasta njihovog carstva, koje je danas golemo, uložili su milijune dolara u istraživanje kako spraviti optimalni pomfrit.

>>>Je li organska hrana hranjivija od klasično uzgojene?

Osim najpoznatijeg pomfrita, krumpir danas koristimo na različite načine i ovisno o kulturi u raznim specijalitetima. Krumpirom najbogatija kuhinja svakako je Europska gdje se krumpir najviše zadržao. U Engleskoj tradicionalno se servira pečen uz nedjeljnu pečenku, običaj koji imamo i kod nas, zatim se koristi kao glavni sastojak u pastirskoj piti, u obliku pirea serviranog s pečenim kobasicama ili se servira duboko pečen, na sličan način kao i pomfrit, s ribom (Fish and chips). U Francuskoj najpoznatije jelo od krumpira je hachis Parmentier, jelo nazvano po ljekarniku koji je zaslužan za prihvaćanje krumpira u Francuskoj. Priprema se od pirea i mljevenog mesa. Na području bivše Austro-Ugarske krumpir se pripravlja u obliku knedli koje svi mi jako dobro poznajemo i volimo. U našoj kuhinji meni su osobno ''police'' najdraži način priprave krumpira gdje se krumpir bez guljenja kore prereže na pola i stavi peći bez masti i ulja (najčešće u otvoreni oganj), a ponekad se između dvije polovice stavi komadić slanine. Vjerujem da svatko od nas ima svoj najdraži oblik konzumacije krumpira, no ovo ipak nije članak vezan u recepte pa iz toga razloga spominjem samo neke od značajnijih jela od krumpira.

Krumpir je imao vrlo trnovit put do naših stolova, no usprkos tome čovjek se opametio i prihvatio ga kao neophodnu namirnicu. Ova je biljna kultura potekla iz planinskih predjela Perua prije više od 8000 godina, a tek je prije nekoliko stotina godina stigla do Europe i zaslužila svoje uzvišeno mjesto u povijesti čovjekova roda kao biljka koja je prehranila Europu!

 

Izvori:

Predavanja iz kolegija 'Primijenjena botanika'

The Cambrige World History of Food - II.B.3. - Potatoes (White)

Smithsonian.com - How the Potato Changed the World

Potato! - History

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupire

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?