Postoji li veza između Indijanaca, ecstasyja i kršćanstva? Je li moguće da je ta veza maleni kaktus koji raste u Srednjoj Americi? Želite saznati više o tome? Nastavite čitati!
Taj maleni kaktus je Lophophora williamsii, odnosno pejotl. Raste u Meksiku i jugozapadnom SAD-u i oblikom podsjeća na gumb. Cvjetovi su mu svijetlo crveni ili bijeli, a pošto jako sporo raste treba mu do 30 godina da bi došao do faze prve cvatnje. Pejotl sadrži meskalin koji je halucinogen i po kemijskoj strukturi sličan amfetaminima i ecstasyju. Meskalin pripada skupini fenetilamina, a oni se pri višim dozama vežu za iste receptore u
mozgu kao neurotransmiter serotonin (ponekad zvan ''hormon sreće''), no nije razjašnjeno zašto to dovodi do halucinacija.
>>>Biljke koje proizvode drogu - opijumski mak
Pejotl se konzumira tako da se pojede u sasušenom ili svježem obliku, te može biti namakan u vodi koja se popije. Osušeni i smrvljeni pejotl može se kapsulirati, pomiješati s kanabisom ili duhanom i pušiti. Po konzumaciji izaziva već spomenute halucinacije, sinesteziju, pojačana osjetila, gubitak osjećaja vremena - slično kao pri konzumaciji LSD-a. Nekad izaziva i euforiju, osjećaje ljubavi i razumijevanja zbog čega mnogi smatraju da putem pejotla komuniciraju s bogom. Učinak pejotla obično traje od 6-12 sati nakon konzumacije. Kakve su te halucinacije dočarava nam izjava osobe koja je konzumirala pejotl: ''Telefonski stup i ja smo razgovarali prilično dugo. On je tu tek nekoliko godina, ali vidio je mnogo promjena u svojem kvartu. On je jedan sretan stup, puno sretniji nego neki stariji stupovi u kvartu. Posebno voli autobuse koji staju na stanici nekoliko metara dalje. Sprijateljio se s nekoliko njih, i misli da bi se i ja dobro slagao s njima. Mislim da ima pravo. Zagrlio sam telefonski stup kada smo se opraštali i nadam se da ću se vratiti jednog dana da ponovno razgovaram sa svojim novim najboljim prijateljem.''
>>>Biljke koje proizvode drogu - opijumski mak (drugi dio)
Iako ovo možda zvuči smiješno i zabavno, postoje ''nuspojave'' konzumacije pejotla - jaka mučnina, povraćanje, povišen puls i krvni tlak, glavobolje i povišena tjelesna temperatura. I naravno, neuračunljivost i potencijalno opasne radnje koje se mogu dogoditi tijekom halucinacija, jer osoba nije svjesna svoje stvarne okoline. Osim toga, nikad ne možete biti sigurni da li taj telefonski stup stvarno ima dobre namjere. Možda vas samo želi gurnuti pod taj bus.
Pejotl na prodaju u Amsterdamu, snimljeno u ožujku ove godine. Veći pejotl je promjera otprilike 8 cm i cijena mu je 175 eura. Autor fotografije: Tomaž Bukovinski
Zbog halucinogenih svojstava koristi se već 2000 godina (a po nekim podatcima i mnogo dulje) u vjerskim ritualima Indijanaca u Srednjoj Americi. Oni pejotl nazivaju božanskim glasnikom koji omogućuje da pojedinac direktno razgovara s bogom, bez posredovanja svećenika. Naravno, to ne prolazi dobro kod europskih misionara koji su došli pokrstiti Indijance u 16. stoljeću. Smatraju da se kroz rituale u kojima se konzumira pejotl prizivaju zli duhovi i da su halucinacije u stvari ''dijabolične vizije'' i stoga ga proglašavaju zlim. Koliko se pejotl smatrao zlim, ukazuju nam pitanja za ispovijed koja su se našla u priručniku svećenika iz San Antonia (Texas) iz 1760. :''Jeste li ikada jeli ljudsko meso? Jeste li ikada jeli pejotl?'' Konzumacija pejotla, znači, gotovo je u jednakom ''rangu'' grijeha kao konzumacija ljudskog mesa. Osim toga, među kolonizatorima se pročulo da konzumacija pejotla smanjuje glad i strah, te su se bojali da bi kolonizirana plemena uz pomoć njega bila dovoljno odvažna da izazovu ustanak, što im je bio dodatni razlog da ga proglase dijaboličnim.
>>>Biljke koje stvaraju psihoaktivne droge - koka
Unatoč zabranama i kaznama, dva plemena, Tarahumara i Huichol (nastanjena na području današnjeg Meksika) nastavljaju koristiti pejotl u tajnosti. Pripadnici plemena Huichol svake godine su išli na godišnje hodočašće u ''zemlju pejotla'' (područje na kojem pejotl raste) i tamo su ga brali i konzumirali u ritualima tijekom kojih su plesali do iznemoglosti, ponekad po 2-3 dana bez prestanka. Vjerovali su da uspješno hodočašće znači dovoljno kiše za njihove usjeve i uspješnu žetvu. Na hodočašće su išli pješke unatoč udaljenosti od gotovo 
500 kilometara, a ono je trajalo otprilike 40 dana. Dio ubranog pejotla nosio se kući onima koji nisu mogli ići na hodočašće. Danas su se i ta hodočašća modernizirala - umjesto pješice, 500 kilometara prelazi se autom, a plemena u sjevernoj Americi gdje pejotl ne raste kupuju ga ili ga primaju poštom od drugih plemena.
>>>Biljke koje stvaraju psihoaktivne droge - koka (drugi dio)
Na sjevernu Ameriku uporaba pejotla se proširila u drugoj polovici 19. stoljeća. Tamo je također Indijanska kultura, pa tako i religija i upotreba pejotla u religijske svrhe, bila potiskivana od strane europskih doseljenika. Da bi potakli udruživanje raznih plemena, te postigli zajednički cilj održavanja Indijanske kulture i religije, osnovalo se nekoliko vjerskih pokreta. Jedan od njih je Nativna Američka Crkva (Native American Church) koja se izborila da uporaba pejotla u vjerske svrhe bude legalizirana u SAD-u. Unutar te Crkve kombiniraju se indijanska vjerovanja o pejotlu i kršćanska vjerovanja u raznim omjerima. Na primjer, kod plemena Teton jedna od vjerskih grupa koristi Bibliju i u ritualima ima propovijedi, dok druga grupa to odbacuje, no ima moralna učenja temeljena na kršćanstvu. Općenito, pejotističko vjerovanje temelji se na postojanju jednog Boga (Velikog duha) koji komunicira s ljudima kroz razne duhove. Kod mnogih plemena pejotl se smatra ekvivalentom Isusa- ono što je Isus bijelcima, to je Pejotl Indijancima. Antropolozi su zabilježili objašnjene jednog Indijanca: ''Bog je rekao Delawarima (jedno od Indijanskih plemena) da čine dobro prije nego što je poslao Krista bijelcima koji su ga ubili. Bog je stvorio Pejotl. To je njegova moć. To je moć Isusa. Isus je došao kasnije na zemlju, nakon Pejotla. Bog je kroz Pejotl rekao Delawarima iste stvari koje je Isus rekao bijelcima.''
Ponekad sam znala čuti komentare da je botanika dosadna. No, upravo smo pomoću botanike saznali o halucinacijama o telefonskim stupovima koji pričaju i o tome kako stvarno postoji poveznica između Indijanaca, ecstasyja i kršćanstva. Pa nek sad netko nazove botaniku dosadnom!
Izvori:
M. Foster Olive, D.J. Triggle (2007): Peyote and Mescaline. Infobase Publishing.
Peyote and religion - Botanical on line
CESAR - center for Substance AbuseResearch (University of Maryland)
Encyclopaedia Britannica - peyote, Native American Curch
Council on Spiritual Practices - A brief history of the Native American Curch
| 
