Disleksija je prema definiciji jedna od nekoliko teškoća u učenju. To je jezično utemeljen poremećaj konstitucijskog podrijetla koji obilježavaju teškoće u kodiranju pojedinih riječi, a koje obično odražavaju nedostatne sposobnosti fonološke obrade. Koristeći magnetsku rezonancu, neuroznanstvenici sa Georgetown University Medical Center su pronašli značajne razlike u anatomiji mozga uspoređujući muškarce i žene sa disleksijom sa referentnom grupom ljudi bez disleksije. Na taj su način pokušali ukazati da ovaj poremećaj može imati drugačiju manifestaciju na temelju spola osobe.
Njihova studija je po prvi put obuhvaćala istraživanje disleksije u žena, direktno uspoređujući anatomiju mozga žena sa i bez disleksije. Prije se smatralo da se rezultati istraživanja provedenih na muškarcima mogu generalizirati na oba spola, no znanstvenici su dokazali da se ova problematika treba proučavati odvojeno u oba spola kako bi se riješilo pitanje o
podrijetlu disleksije i pronašlo potencijalo rješenje.
>>>Kad ti je u mozgu partija tenisa
Zanimljiv je i podatak da je disleksija češća u muškaraca nego kod žena i to čak 2 - 3 puta, što je vjerojatno i jedan od razloga zašto se žene u ovakvim prijašnjim istraživanjima previdjelo.
Studija na 118 sudionika je ispitivala strukturu mozga ljudi sa disleksijom u odnosu na sudionike bez disleksije, a provedena je odvojeno na muškarcima, ženama te dječacima i djevojčicama. Rezultati su pokazali da je u mozgu muškaraca disleksičara manji volumen sive tvari pronađen u dijelu mozga odgovornom za obradu govora, dok je kod žena disleksičarki manje sive tvari u područjima uključenim u senzorne i motorne obrade. Siva tvar se odnosi na područja mozga koja se uglavnom sastoje od vrhova živčanih stanica, dok se bijelom tvari nazivaju dijelovi mozga i leđne moždine odgovorni za komunikaciju između različitih područja sive tvari te između sive tvari i ostatka tijela.
Općenito, prema mišljenju svjetskih stručnjaka, pristup disleksiji podrazumijeva rad na ublažavanju simptoma dezorijentacije u simbolima teksta, lakšem otkrivanju značenja riječi te razumijevanju cjeline pročitanoga. Najnovija istraživanja potvrđuju da uzrok disleksije može biti smanjenje sive tvari u mozgu, a talijanski neurolozi došli su do spoznaje da je smanjenje sive moždane tvari usko vezano s područjem jezičnog procesuiranja kod djece s genetskim predispozicijama.
Na temelju gore navedenoga možemo zaključiti da su odstupanja u anatomiji mozga 
disleksičara spolno specifična. Žene imaju tendenciju koristiti obje hemisfere mozga za jezične zadatke, dok muškarci koriste samo lijevu stranu. Također je poznato da su spolni hormoni povezani s anatomijom mozga, pa je kod žena slučaj da estrogen djeluje zaštitno nakon ozljede mozga. To upućuje na drugi put koji bi mogao dovesti do spolno specifičnih razlika u anatomiji mozga muškaraca i žena, a kojem u budućim istraživanjima ove problematike treba posvetiti više pažnje jer disleksija zapravo nije bolest, već samo stanje u kojem naš mozak na drugačiji način obrađuje jezičnu informaciju.
>>>Osjećaj za pravdu ugrađen je u ljudski mozak
Ohrabrujuće su i pretpostavke da bi disleksija mogla biti iskorijenjena do kraja stoljeća i to uz pomoć vježbi koje su koristili NASA-ini astronauti zbog perioda ''privremene disleksije'' uzrokovane duljim boravkom u bestežinskom stanju. Djeca koja provedu samo tri tjedna vježbajući izrazito poboljšavaju svoje vještine čitanja i pisanja. Rezultati Centra za istraživanje u WarWickshireu u SAD-u su veoma ohrabrujući - čak 97% njih pokazuje zadivljujuće rezultate nakon tri mjeseca.
Izvori:
HUD - Hrvatska udruga za disleksiju, definicije disleksije
Vaše zdravlje - Može li se iskorijeniti disleksija?
| 
